24. septembra 2021. godine, petak, bio je sunčan i naizgled sasvim običan dan u malom gradiću Gislaved u Švedskoj. Ali tog dana će se desiti nešto što se nije desilo do tada u Švedskoj ili u nekom od džemata Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj.
Tog dana je u gradskom greblju u Gislavedu ukopana pokojna Milena Radaslić. Ukopana je u gradskom greblju, ali u dijelu koji je predviđen za muslimane Gislaveda. Ništa u tome ne bi bilo čudno da je Milena bila muslimanka.
Pokojna Milena nije bila muslimanka, odnosno nije se nikada izjašnjavala kao pripadnica neke religije ili vjeroispovijesti. Bila je aktivan i redovan član Bosanskog kluba (BH udruženja) u Gislavedu, član Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj….
Kada je efendija Adis Baručić čuo da je Milena umrla odmah se stavio na raspolaganje porodici da organizira i vodi posljednji ispraćaj i sahranu pokojnoj Mileni. Hafiz Adis ef. Baručić, imam džamije u Gislavedu, pokazao je svima da biti dobar bjernik, biti dobar čovjek, ali i biti dobar vođa jedne zajednice znači poštovati druge ljude. Sve vrijeme je bio koordinator i kontakt osoba za Pogrebnu službu, porodicu, Bosanski klub i sve druge strane koje su bile potrebne u organizaciji sahrane za pokojnu Milenu.
Efendija Adis je, kao u slučaju svake druge dženaze, organizirao sve detalje, objavio sve informacije na službenoj stranici džemata Gislaved, a koliko je pazio na detalje govori činjenica da je pazio u kojoj boji će biti izrađena smrtovnica (obavijest) ili oznaka za grobu (bašluk).
U toku ispraćaja i sahrane na kojoj su bili prisutni članovi porodice, prijatelji, članovi džemata Gislaved i Bosanskog kluba u Gislavedu, ali i ostali građani malog gradića Gislaved različitih nacionalnosti i različitih religija prisutnima se obratio predstavnik Bosanskog kluba iz Gislaveda, član porodice pokojne Milene, ali i efendija Adis, efendija širokih vidika i otvorenog uma, koji je prisutnima u svojoj poruci poručio sljedeće:
“Poštovani,
“Smatrao sam, od onog trenutka kada sam čuo da je Milena umrla, da trebam preuzeti na sebe obavezu organizacije njenog ispraćaja i sahrane, da ona ne zaslužuje ništa manje od mene i od nas; nego ljudsko poštovanje koje je i sama uvijek davala drugima.
Poštuj druge i drugi će tebe poštovati. O ljudi, mi smo vas od jednog čovjeka i jedne žene stvorili i u narode i nacije vas podijelili; da biste se upoznavali …’
Zar svi nismo djeca Ademova? Zar svi nismo djeca Havina?
Živimo na ovom parčetu kugle zemaljske kao smrtna i prolazna bića. Zar nije važno da živimo kao dobri ljudi? Zar nije lakše da poštujemo jedni druge i prihvatamo različitosti među nama kao bogatstvo Božijeg stvaranja? (Fatima Veladžić, Värnamo – Naj portal)
