Pratite nas

Sudbine

Kasim Grgić Cojle loptu zamijenio kutlačom: GUŽVA U DŽEKINOJ AVLIJI U GRADIŠCI

Published

on

Bivši fudbaler a sada navijač gradiške „Kozare“ i reprezentacije BiH, vrhunski poznavalac modnih trendova i kuhar, majstor za specijalitete svoga kraja, Kasim Grgić, poznat po nadimku Cojle, o svakoj od ovih tema često i rado razgovara sa prijateljima.

Svaki moj dan, kao i moj život su u potpunosti ispunjeni. Od šest ujutro do deset naveče, imam raspored kojeg sam samostalno utvrdio i toga se pridržavam. Zato ne mogu se požaliti da mi penzionerski dani sporo teku, da mi je dosadno, naprotiv kaže Cojle, dugogodišnji radnik gradiške tvornice konfekcije Triko i poslovođa kultne trgovine „Svijet mode“ u centru grada.

-Ta vremena su prošla ali su ostale uspomene. Nema više ni Trikoa ni „Svijeta mode“ ali u meni, u mojim sjećanjima, sve to još živi, traje, i postoji – zaključuje naš sagovornik koji je nekada bio jedan od najboljih fudbalera FK „Dubrave“. Pamte ga ovdje po brzini i golovima.

„Sve što u čovjeku, u meni živi, o čemu se priča, sa strašću i ljubavlju, ne pripada prošlosti. Sa prijAteljima često, svakodnevno pričam o životu, kada nam je svima bilo lijepo, kada smo bili mladi ali i srećni. Danas, sada, u ovo vrijeme je nešto drugo, drugačije, nama neprihvatljivo – veli Cojle.

Za sebe kaže da je najveći navijač reprezentacije BiH u svome gradu i da niti jednu utakmicu u posljednjih dvadeset godina, nije propustio, bez obzira gdje se igra. Zato je svoje dvorište preimenovao u Avliju Edina Džeke, postavio tablu sa tim natpisom.

Zato ga posjećuju mnogi i pišu o njemu, mediji iz regiona. Nedavno je u Džekinoj avliji, o Cojletu i njegovim preokupacijama, reportažu iz serijala „Životne priče“ snimio Goran Stojićevim Karamela.

„Ipak, iznad svega ja sam kuhar bez pardona, kojem nema konkurenta na daleko. Prijatelji mi kažu da sam gradiški Stevo Karapandža, zato je najpoznatiji kuhar bivše Jugoslavije. Kod mene se uvijek nešto peče, prži, kuva… Moja kapija je stalno otvorena za prijatelje, za putnika dobrih namjera.

Dolaze novinari, pjevači, sportisti, fudbaleri i po neki političar. Jedino mi je, pred svima njima neprijatno zbog makadamske ulice u centru grada, pored moje kuće. Prašina smeta ali se nadam da će i to uskoro biti riješeno. Obećali su mi, a obećanje je bar pola istine – priča Kasim Grgić Cojle, pokazujući mnoštvo fotografija, veliki album, kojim potvrđuje svoje navode.

Za to vrijeme, širi se miris pastrmke, piletine i teletine koje priprema zajedno sa fotografom Miodragom Živanovićem Cofom, fudbalerima Milom Čatakom, Enverom Čatićem i Emirom Hadžićem Hondom, vlasnikom Radio Kozare Draganom Grubešićem, privatnim poslodavcem Zoranom Vasićem… (Naj portal))

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending