Istorija je zabilježila da je u vrijeme rata u BiH opsada Sarajeva trajala 1.425 dana. Počela je 5. aprila 1992. godine, a okončana je 29. februara 1996. godine. Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima.
U te četiri godine nije bilo dana da nije bilo ubijenih ili ranjenih Sarajlija. Jedan od “težih” sarajevskih ratnih dana dogodio se 5. februara 1994. godine kada je od granate ispaljene sa okolnih brda na pijaci Markale smrtno stradalo 68. A ranjeno 142 građana. Bio je to jedan od dva masakra upravo na ovoj pijaci.
Povodom Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u ratu od 1992. do 1995. godine i 28. godišnjice maskra na Markalama u Narodnom pozorištu Sarajevo održana je komemorativna sjednica, na kojoj je veoma potresnim riječima govorio kardinal Vinko Puljić .
Puuljić je rekao kako sjećanjem na one kojima je nasilno oduzet život, ranjene, gajimo kulturu života, istovremeno se suprotstavljajući onima koji su agresorskim silama širili “kulturu smrti”.
“Rado sam prihvatio ovaj poziv, jer u sebi osjećam ljudski i vjernički dug prema svima koji su stradali u nemilom ratu. Bio sam svjedok brojnih događaja i nosim sve to u svom srcu – rekao je Puljić.
Naglasio je značaj poštivanja žrtava, posebno onih čiji je život nasilno prekinut radi nečije mržnje, jer iza svake te žrtve nečije srce krvari, trpi i žaluje.
“Svjedok sam tolike krvi i tolikih suza, jako bih volio na neki način, na zalazu svog poslanja, da izgradimo mentalitet poštivanja žrtava, poštivanja grobova pokojnika, zaustavimo manipulaciju s pokojnima i mržnju kroz rušenje grobova i spomenika. Sve su povijesne kulture znale poštovati groblje, volio bih da i današnja izgradi taj osjećaj – dodao je Puljić.
Prisjećajući se momenata iz perioda opsade grada Sarajeva, Puljić ističe kako je upamtio događaj kada jedno malo dijete ranjeno na Dobrinji, a otac ga donio bolnicu, dijete je umrlo.
“Otac s boli u srcu izriče dostojanstvenu riječ, ne proklinje, i kaže: “Stići će ga suza moga djeteta”. Duboko mi se usjekla ta riječ oca koji je mrtvo dijete držao u rukama, jer ga je zločinac ubio – kazao je Puljić.
Prisjetio se i momenta kada je čovjek u jednom od sarajevskih masakara podigao dijete koje je u izgubilo nogu. Puljić je kazao kako noćima nije spavao nakon što je čuo to dijete kako izgovara:
“Čiko, zaboravio si moju nogu”.
“Želim podijeliti izraze dubokog poštovanja svima kojima je nasilno život prekinut, jer je vladalo ludilo rata. Zato ne mogu razumjeti ovo ozračje tvrdoglavosti, isključivosti, ne samo kod nas u BiH nego u cijelom svijetu. Oni koji rat zakuhavaju, oni će leđa sačuvati, a mali čovjek će biti žrtva mržnje. Samo budala može želiti rat – rekao je Puljić.
Ispričao je kako je tokom opsade u jednom momentu osjetio opasnost da će, kako je rekao, “psihički puknuti”, pa je zamolio da ga odvedu u bolnicu.
“Došao sam u bolnicu, svi su sjedili na hodniku, jer nisu smjeli biti u sobama radi granatiranja. Došao sam do jednog bolesnika kome je granata odnijela pola glave. Upitao sam ga – ljudino, kako si. On mi je odgovorio: “Evo dobro, još sam živ”. Ja sam se tada stresao, to me izliječilo. Vratio sam se kući zahvaljujući Bogu, ti si čitav, još možeš hodati, možeš misliti, nemaš razloga kukati. Zato sam ponovo stekao snagu da se nosim sa izazovima života – zaključio je Puljić. (Naj portal)
