Kalaši – narod obavijen misterijom: SMATRAJU SE POTOMCIMA ALEKSANDRA VELIKOG

U pakistanskim udaljenim sjeverozapadnim brdima, uz granicu sa Avganistanom, ušuškana su tri sela čiji stanovnici – Kalaši, i dalje pokušavaju da očuvaju svoj jezik i kulturu i odupru se napretku civilizacije i vjerskom preobraženju.

Iako je Pakistan islamska republika, sa više od 95 odsto islamskog stanovništva, Kalaši se drže svojih vjerskih uvjerenja, zajedno sa svojim identitetom, načinom života i jezikom. Zanimljivo je da ovi ljudi, osim mitova, ne znaju ništa o sebi i svom porijeklu, a do danas još niko nije utvrdio odakle su došli i kako su nastanili područje s pretežino muslimanskim stanovništvom.

Vjeruju da su potomci makedonskih vojnika Aleksandra Velikog koji su hodali ovim brdovitim krajem u 4. vijeku prije Hrista.

Ipak, naučna istraživanja opovrgavaju njihovu povezanost s Grcima, jer je genetskim analizama dokazano da Kalaši imaju specifične gene koji ih razlikuju od svih drugih naroda na svijetu.
Svi oni koji se nazivaju Kalašima prepoznatljivog su fizičkog izgleda, bitno drugačijeg od Pakistanaca. Svijetle su puti i prodornih plavih očiju, a često imaju crvenkastu ili plavu kosu. Budući da se ne spajaju s drugim narodima, čvrsto se drže i pravila da se do sedmog koljena ne smiju međusobno miješati.

Uz tipične elemente paganizma, poput prinošenja životinjskih žrtava, te raznolikih festivala koji pozdravljaju nova godišnja doba i njihove božanske predstavnike, ovaj je narod specifičan po tome što slijedi koncept vjerovanja u čiste i nečiste stvari.

Žene Kalaši se bave lakšim poslovima i poljoprivredom, dok muškarci dane provode na pašnjacima. Muškarci su ti koji posjeduju stoku i zemlju, ali sve što žena svojim rukama ili od prodaje zaradi pripada samo njoj. Ženske slobode vidljive su u njihovom načinu odijevanja, odabiru partnera i otvorenoj komunikaciji s muškarcima.

Tako se žene Kalaša ne moraju pokrivati, kao što je to slučaj u susjednim muslimanskim predjelima. Naprotiv, lica im nisu pokrivena, već ukrašena.

Kada dostignu dob od 14 ili 15 godina, smatra se da su spremne za udaju, a same mogu izabrati mladića za koga će se udati, piše putnikofer.hr.

Najmanja paganska manjina jedva da ima ikakva prava i ne priznaje se kao poseban entitet. Samo nekoliko stranih nevladinih organizacija radi na razvoju i napretku ove oblasti i plemena. Iako teško dostupan, ovaj kraj privlači veliki broj turista koji žele da upoznaju najmanju pakistansku zajednicu navodnih potomaka makedonskih vojnika Aleksandra Velikog. (Naj portal)