Razglednice
Kako se zabavljaju Dubrovčani: BOLJE UMRIJETI OD LOPTE U GLAVU, NEGO S KATETEROM U KREVETU!
Kao nekada „Jadranski susreti“, čuveni spektakl kojeg su prenosili svi TV centri u Jugoslaviji, grupa dubrovačkih entuzijasta je pokrenula atraktivnu lokalnu manifestaciju „Gradske ulične igre“.
Zaboravljene igre i iz sjećanja izgubljena pravila, iz naftalina je izvuklo osmero entuzijasta okupljenih dubrovačku udrugu Divertimenat. Igraju se treset, basket, crna kraljica, graničar, na puca, noge, lastika, žmurica, na frnja. Prijavilo se oko 330 učesnika, uslov je da imaju više od 25 godina.
– Napravili smo listu 40-ak igara, a naravno da nismo mogli sve odrigrati, krenuli smo s odabirom na način da svi mogu sudjelovati, od crne kraljice, koja je fizički manje zahtjevna, do nogometa.
Aktivirali smo alku koja se nije igrala u našem djetinju, ali je možda manje poznato da se igrala 280 godina u Dubrovniku, sve do velike trešnje. Dodali smo malo uličnog štiha i odrigrali je ispred Kneževog dvora – priča tvorac ideje Marko Giljača, koji je inače magistar ekonomije, trener džuda i bivši novinar „Slobodne Dalmacije“. On je igri „Alka“ bio konj, a njegov prijatelj Pavo Ivanković alkar.
„To je sve u redu, nekako ne bi baš išlo da on mene nosi – smije se.
Bilo je prijedloga da se igra i stara igra „deva’ ili „truhla kobila“ (kad se troje, četvero savije a ostali naskaču na njih i pokušavaju ih polomiti), ali su odustali zbog starosne dobi učesnika. Naime, većina aktera ovih igara je znatno starija, pa su zaključi da je to opasna igra, jer „njihova leđa to ne bi mogla podnijeti“.
U Dubrovniku je proradilo međukvartovsko rivalstvo. Kako svaki kvart ima svoja pravila, a eventualni nesporazumi se rješavaju kako i priliči uličnim igrama – glasno i vokabularom koji nije primjeren za mlađe od 12 godina. (tipično dubrovačkom dijelaktu i humoru)
Mnogo je igara s nogometnom loptom. Igra se troje na troje, ispod zidina, uz prihvaćeno ‘svetomarijaško’ pravilo da nema faula u kuneti. Njihov teren, njihova pravila.
Bilo je i transfera u ekipama. Tako je ekipa „Roko“ jednog od najboljih igrača sa Sv. Marije za prelazak u njihove redove platila čitavih pet kuna (oko pola eura). Na ovaj transfer uložen je prigovor, ali komisija još nije zasjedala.
Inače, za vrijeme igara vodile su se žestoke rasprave oko pravila kako se igraju petica i sedmica s lastikom ‘na podguzovima’, odnosno ispod stražnjice. Kako ne bi bilo dileme, snimljen je demostracijski video za sve ekipe radi pripreme za takmičenje. Priča se po gradu da neki viđeni u ozbiljnim pripremama.
U basketu je svako mogao sam ‘zvat’ faul. Igralo se muški, daleko od današnje košarke kad se sudi svaki kontakt, a bliže NBA-ju 1990-tih. Dan poslije mnoge muči upala mišića, uvedeno je pravo na time out za „udahnuti“ zrak, unaprijed se pripremaju analgetici.
„Nije to lako kad igraju ljudi od 40, 50 ili 60 godina! Kako je komentirala jedna gospođa koja je igrala graničara: radije bih umrla od pogotka lopte u glavu, nego s kateterom u krevetu – prepričava Giljača.
Oživjela je igra koja se u Dubrovniku igra preko stotinu godina – „na puca“, te „muskulfiber“. Neki učesnici su se kasnije povjerili da „ne pamte kad su zadnji put toliko čučali“
– Najvažnije je da su se ljudi vratili na ulicu i da jako puno djece to prati. Neki se dan igralo na frnja, barem 20-ero djece je taj dan uzelo frnju u ruke i odigralo partiju. Ovog ćemo ljeta prirediti dječju alku. Cilj nam je da se na gradskim ulicama stalno nešto događa. Evo, igrat ćemo kartaški triatlon – briškula, treseta i skopun u parova! – otkriva Marko.
Na pitanje „koja je nagrada za pobjednike“ stigao je sjajan odgovor:
„Tapšanje po leđima“!
Pogledajte fotografije sa ovog jedinstvenog dubrovačkog spektakla:
Razglednice
Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije
Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.
Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.
-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.
Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.
Bez čokolade nisam mogla živjeti
-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.
Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.
Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.
-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.
Prštim od energije
O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.
-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!
Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.
-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!
Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…
-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!
Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.
Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?
Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.
Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.
Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.
Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.
Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.
( E. K./Najportal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti3 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON
-
Sudbine4 godine
Sve više Bišćanki se udaje za migrante: OD OSUDE DO ČESTITKI (POGLEDAJTE KOMENTARE)