U svakodnevnom govoru upotrebljavamo mnogo fraza za koje ne znamo odakle one, zapravo, potiču. Jedna od njih je i “pasti sa kruške”.
– Nisam pao s kruške – reći će neko kad hoće da istakne kako nije lud, glup, blesav, naivan… Ili možda – Ona kao da je pala s kruške! – što znači da je veoma smetena, smušena, nerazborita…
Može čak da se upotrijebi u rečenici – Odgovara mi na pitanja kao da je pao s kruške – u značenju neljubaznog, nabusitog odgovaranja.
Zbog toga je logično zapitati se, zbog čega baš kruška? Zašto su glupost, smušenost, neljubaznost i druge negativne ljudske osobine povezane upravo sa tim, a ne sa nekim drugim drvetom (recimo, jabukom, ili trešnjom i sl.)?
Odgovor na to dao je Veselin Čajkanović u svojoj knjizi “Riječnik narodnih vjerovanja o biljkama”. On je objasnio da, u suprotnosti sa jabukom, kruška se smatra za zlo drvo, za drvo zlih demona.
U narodnim pripovjetkama pod kruškom se skupljaju đavoli. A, na krušku se penje i vještica. Čajkanović navodi – da kruška može imati za vještice privlačnu snagu, vidi se iz jedne slavonske varijante poznate formule koju vještice govore kad se mažu mašću da bi poletjele: Ni o kladu ni o panj, ni o drvo ni o kamen, ni o krušku Todorovu.
On je dalje objasnio da su stara stabla kruške u narodu uvijek bila na zlu glasu. Po vjerovanju naših predaka ispod kruške su se skupljali demoni, đavoli, šejtani, vještice i druga zla stvorenja, pa čak i sama smrt.
Vjeruje se da su se oni koji su se peli na krušku našli u društvu svih gore pomenutih stvorenja i zbog toga pali. Od posljedica tog pada osoba bi ostala zbunjena, glupa ili blesava. Zbog toga se u narodu ustalila fraza “pao sa kruške”.
