Mještani Imljana i drugih vlašićkih sela uvjereni su da im drveni isposnički štap donosi sreću i blagostanje. Štap se nalazi u crkvi brvnari u selu Makarići. Štap za kojeg sveštenik Goran Sukur kaže da je napravljen 1856. godine, iznosi se iz crkve i pokazuje narodu jednom godišnje, na Ilindan u vrijeme seoskog zborovanja.
“Štap je 1929. godine odavde odnešen u Etnološki muzej u Sarajevo. Iste godine ovo mjesto zadesila je velika, nezapamćena oluja usmrtivši mnoge mještane. Sljedeće dvije godine pržila ih je nesnošljiva suša uništavajući svu ljetinu, sve što su u zemlju posijali.
Onda se neko dosjetio i predložio da se štap vrati na staro mjesto, što je i učinjeno. Od tada, svi ovdje žive bez straha da će ih Bog kazniti, priča sveštenik Sukur, porijeklom iz vlašićkih sela koji je još u djetinjstvu zapamtio legendu o crkvenom štapu.
Štap na vrhu ima dvije kuke i široki rukohvat koji služi za oslonac ukoliko monah malaksa prilikom molitve Gospodu, da ne bi poklekao. Ko ga je izradio i kako je dospio u drvenu makarićku crkvicu, niko ne umije reći.
Među vjernicima se prepričava još nekoliko legendi o ovom štapu. Željko Dedić nastanjen u Laktašima, više puta je ovdje dolazio podstaknut upravo pričama koje se više od jednog vijeka mogu čuti u vlašićkom kraju.
“Pošto na ovoj vrletnoj i goropadnoj planini žive prkosni gorštaci, oni su se jednom prilikom posvađali raspravljajući ko će i koliko čuvati crkveni kalauz u svojoj kući, uvjereni da im on pomaže u svemu, naročito u proizvodnji sira, mlijeka i mesa. Nisu se mogli dogovoriti i grupa nezadovoljnika krenula je sa namjerom da zapali crkvu i tako izravna račune.
Kada su bili u podnožju, zašavši u šumu, iznenada se naoblačilo, oluje su zaparale nebo, zapucali gromovi i poubijali ih. Tako je voljom i silom Božijom crkva spašena. Ovdje i danas, prepričavajući taj događaj, ljudi vjeruju da je misterioznu ulogu odigrao upravo ovaj štap, kaže Dedić čiju priču je potvrdio i sveštenik Sukur zajedno sa ostalim svijetom ispred crkve. (Naj portal)
