Pratite nas

Sudbine

Ispovjesti majki o kojima djeca ne žele da brinu: MOJ SIN MI JE REKAO DA SE UDAM U 67-OJ GODINI!

Published

on

“Imam 67 godina i živim sama. Tražila sam od djece da se uselim kod njih, ali su oni odbili. Ne znam kako da živim dalje … “izjava ove žene na društvenim mrežama je vapaj stare osobe željne društva.

Poslije ove ispovijesti počele su da pristižu i slične:

“Imam 68 godina, živim sama. Muž je odavno umro. Nastavila sam da radim, jer je to jedino što me spašava od dosade. Posljednjih godina živim kao robot, ništa me ne raduje!”

“Nemam hobije, i ne tražim ih, prestara sam za to. Ponudila sam svom sinu da se dosele u moj stan koji je veći od njihovog, ali snaha je bila protiv. Očigledno ne želi da živi pod istim krovom sa svekrvom!”

“Ja imam 66 godina. Kada sam predložila sinu i snahi da brinu o meni, oni su kazali da se udam i da bi to bilo najbolj za mene, ali I za njih” – kazala je jedna od učesnica rasprave.

Evo šta psiholozi savjetuju ovakvim osobama:

“Nedostatak hobija i, što je još gore, nedostatak želje da se pronađu hobiji mogu biti znak depresije. Stoga ne bi bilo suvišno da se starije osobe konsultuju sa neurologom, psihologom ili psihoterapeutom “, sigurna je konsultantska psihologinja Arina Lipkina.

Specijalista je siguran da u savremenom svijetu 67-godišnja osoba ne bi trebalo da se osjeća starim. A u ovoj situaciji nije problem što djeca ne žele da odvedu majku ili oca kod sebe. Umjesto toga, odrasli potomci jednostavno cijene lični prostor u kome su stvorili udobnost koja im je potrebna.

“Ova žena bi trebalo da se oslobodi fantazije da joj je najbolje da živi sa djecom. Na kraju krajeva, ona ima drugi način – da sama ispuni svoj život. Dovoljno je malo bolje pogledati okolo i vidjeti šta je zanimljivo što okružuje. Možete posjetiti događaje koji se održavaju u blizini, vidjeti mjesta do kojih niste mogli da stignete. Potrebno nam je novo društveno iskustvo “, siguran je psiholog.

Mnogo je gore kada se čovjek zatvori u krug jednostavnih interesovanja kao što su “gledaj TV, idi u Dom zdravlja, idi u prodavnicu…” Uzak krug obaveza čini da svaki dan izgleda kao prethodni, a u ovom slučaju , stalni osjećaj usamljenosti dobija idealno tlo za razvoj.

Danas su mogućnosti osobe u bilo kom uzrastu postale mnogo šire i glupo je to ne koristiti. Neko se pod stare dane opet oženi, a neko nađe sasvim nov hobi…

Istovremeno, velika odgovornost leži na mlađoj generaciji. Na kraju krajeva, u moći je djece i unuka da urade sve što je potrebno kako njihova voljena osoba ne izgubi interesovanje za život čak ni u starosti. (Naj portal)

Sudbine

Marija Zsuzsana Kovačev, Novi Sad: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIČEVOG SIRUPA I ISHRANOM REGULISALA VISOK ŠEĆER

Published

on

Marija Zsuzsanaa Kovačev je penzionerka iz Novog Sada. Tu je, kaže, srce dovelo iz Mađarske prije pedesetak godina, kada se zaljubila u Vojvođanina i odlučila se na život u ovim krajevima.

Otkriva nam da uživa u putovanjima, druženjima, te odlascima na koncerte ozbiljne muzike. Jedan dio srca joj je u Americi, gdje joj živi kćerka i koju često posjećuje, a za onaj drugi dio ne treba ni pitati. Pun je ožiljaka i rana. Roditelji su umrli, muž, brat… Sve su to rane neprebolne, koje su ostavile i velikog traga na njeno zdravlje. Od silnih stresova zbog gubitka najvoljenijih ona se preko 20 godina bori sa šećernom bolesti. Kaže, kako vjeruje da je i genetika ostavila traga, jer i njen otac je bio “šećeraš” i nikada neće zaboraviti te bolne slike njegove borbe sa ovom opakom bolešću.

“Ipak, okidač za dijabetes bila je bratova bolest 1997. godine. Dijagnosticirali su mu karcinom. Nakon tog saznanja moj šećer je skočio na 14 jedinica – kazuje Marija.

Do tada se ona borila sa povišenim vrijednostima šećera ishranom, zdravim načinom života, rekreacijom. Doduše, vrijednosti povišenog šećera nisu prelazile devet jedinica, pa ih je ona ishranom održavala na šest jedinica.

“Bratova smrt je bila okidač i šećerna bolest je eksplodirala. Ljekari su mi odmah preporučili farmakološku terapiju, s kojom sam jedno vrijeme koliko toliko držala šećer pod kontrolom. Ali, onda me slomila suprugova smrt, zbog koje je šećer ponovo buknuo. Bila sam pred inzulinom.

Nisam htjela da pristanem na inzulin. Možda je to i dobro, jer ću tada vidjeti kod mog prijatelja sa Faceboka Feta da postoji alternativni lijek za dijabetes. On se žalio da mu se vrijednosti šećera priblizavaju 20, te da ima problema sa vidom. Međutim, nakon nekog kratkog perioda zapazila sam da on kaže kako mu je jutarnji šećer bio ispod 6. Ja onako zapanjena pitam ga šta je uradio da bi dobio tako sjajne rezuktate, a on mi je kazao da je na biljnoj terapji travara Mirsada Krnjićai pod nadzorom doktora Miše Vučkovića i nutricioniste Ane Vučković. – otkriva nam naša sagovornica.

Bilo je to 2020. godine i od tada počinje vedrija Marijina priča o borbi sa šećernom bolesti. Zahvaljujući biljnoj terapiji travara Mirsada Krnjića iz Konjica uspjela je da normalizuje vrijednosti šećera, Kaže, ujutro se kretao oko 6 jedinica, poslije ručka malo bi skočio, ali nista značajno.

»Strogo se pridrzavam ishrane koju propisuje Ana Vučković. Definitivno u kombinaciji sa biljnom terapijom i ishranom postižu se sjani rezultati – tvrdi Marija, te naglašava da je ona živi dokaz i svjedok.

Zanimljivo je da su kod nje prije prelaska na Krnjićevu terapiju vrijednosti šećera bile dvocifrene; kretale su se oko 10 jedinica, ponekad i više.

»Neki ljudi prekidaju biljnu terapiju, ali ja zbog preventive ne prestajem. Osjećam da pankreas odlično radi, kazuju to i rezultati analize šećera, ali ja jednostavno uz ishranu koristim i Krnjićev sirup i čajeve.

Ima i jedna zgoda sa Marijinog putovanja u Ameriku, gdje joj živi kćerka. I tamo je ponijela Konjički sirup i čajeve.

»Rizikovala sam, ali sam ponijela ljekarske nalaze i dijagnnozu, te carinicima objasnila da je to moj prirodni lijek. Oni su provjerili, vjerovatno u laboratoriji, da nema zabranjenih sastava, te mi dozvolili da svoj lijek nosim i u Ameriku – otkrila nam je Marija.

Na kraju dodaje da nikada neće zaboraviti jako teške posljedice šećerne bolesti kod njenog oca, pa zbog toga vodi računa o svome zdravlju. Želi da poštedi briga i svoju kćerku, kojoj nije jednostavcno brinuti o majci šećerašu miljama kilometara udaljenoj u Novom Sadu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Više informacija možete dobiti i na FB grupi: BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending