Pratite nas

Sudbine

Ispovjesti majki o kojima djeca ne žele da brinu: MOJ SIN MI JE REKAO DA SE UDAM U 67-OJ GODINI!

Published

on

“Imam 67 godina i živim sama. Tražila sam od djece da se uselim kod njih, ali su oni odbili. Ne znam kako da živim dalje … “izjava ove žene na društvenim mrežama je vapaj stare osobe željne društva.

Poslije ove ispovijesti počele su da pristižu i slične:

“Imam 68 godina, živim sama. Muž je odavno umro. Nastavila sam da radim, jer je to jedino što me spašava od dosade. Posljednjih godina živim kao robot, ništa me ne raduje!”

“Nemam hobije, i ne tražim ih, prestara sam za to. Ponudila sam svom sinu da se dosele u moj stan koji je veći od njihovog, ali snaha je bila protiv. Očigledno ne želi da živi pod istim krovom sa svekrvom!”

“Ja imam 66 godina. Kada sam predložila sinu i snahi da brinu o meni, oni su kazali da se udam i da bi to bilo najbolj za mene, ali I za njih” – kazala je jedna od učesnica rasprave.

Evo šta psiholozi savjetuju ovakvim osobama:

“Nedostatak hobija i, što je još gore, nedostatak želje da se pronađu hobiji mogu biti znak depresije. Stoga ne bi bilo suvišno da se starije osobe konsultuju sa neurologom, psihologom ili psihoterapeutom “, sigurna je konsultantska psihologinja Arina Lipkina.

Specijalista je siguran da u savremenom svijetu 67-godišnja osoba ne bi trebalo da se osjeća starim. A u ovoj situaciji nije problem što djeca ne žele da odvedu majku ili oca kod sebe. Umjesto toga, odrasli potomci jednostavno cijene lični prostor u kome su stvorili udobnost koja im je potrebna.

“Ova žena bi trebalo da se oslobodi fantazije da joj je najbolje da živi sa djecom. Na kraju krajeva, ona ima drugi način – da sama ispuni svoj život. Dovoljno je malo bolje pogledati okolo i vidjeti šta je zanimljivo što okružuje. Možete posjetiti događaje koji se održavaju u blizini, vidjeti mjesta do kojih niste mogli da stignete. Potrebno nam je novo društveno iskustvo “, siguran je psiholog.

Mnogo je gore kada se čovjek zatvori u krug jednostavnih interesovanja kao što su “gledaj TV, idi u Dom zdravlja, idi u prodavnicu…” Uzak krug obaveza čini da svaki dan izgleda kao prethodni, a u ovom slučaju , stalni osjećaj usamljenosti dobija idealno tlo za razvoj.

Danas su mogućnosti osobe u bilo kom uzrastu postale mnogo šire i glupo je to ne koristiti. Neko se pod stare dane opet oženi, a neko nađe sasvim nov hobi…

Istovremeno, velika odgovornost leži na mlađoj generaciji. Na kraju krajeva, u moći je djece i unuka da urade sve što je potrebno kako njihova voljena osoba ne izgubi interesovanje za život čak ni u starosti. (Naj portal)

Sudbine

Mubera Nakić (51) iz Sarajeva: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIĆEVOG SIRUPA ŠEĆER SVELA U NORMALU!

Published

on

Nakon što je na radnom mjestu skoro izgubila vid, otkriven joj je šećer 18,9. Mjesec dana koristila medikamentnu terapiju, a onda se okrenula Konjičkom sirupu za dijabetes. Za dva mjeseca povišene vrijednosti svela u normalu, sjajno se osjeća… Svako jutro sažvaće po nekoliko listova čuvarkuće

Vid bi se zamaglio

Sve se u Muberinom „dijabetičarskom“ životu odigralo na brzinu. Bar tako ona misli. U avgustu i septembru prošle godine je, kako kaže, počela „kopniti“, non stop je bila žedna, vid bivao sve zamućeniji. Pripisivala je te promjene strasnim situacijama; majka stara i bolesna, a i muževo zdravlje narušeno. Uz to, u državi BiH ako imalo imaš srca ne možeš a da ti ne skače pritisak, da mirno spavaš i da „poravniš“.

– U apoteci su mi otkrili šećer 18,9! – kazuje Mubera.

Dodaje kako je ranije primijetila da joj se na poslu, brojevi znali “gubiti”, a vid bi se zamaglio.

– U jednom trenutku skoro ništa nisam vidjela. Panično sam zatražila pomoć od kolegica, a jedna sa višegodišnjim „šećeraškim stažom“ je posumnjala na povišen šećer. Kako je tu blizu apoteka, odvezli su me tamo. I odmah uputili u bolnicu – priča Mubera.

“Pojeo me“ za dva mjeseca

Ljekari su insitirali da ostane u bolnici, ali Mubera nije pristajala. Upućena je na kućno liječenje, uz medikamentnu terapiju, režim ishrane i novi način života. Dijagnoza je bila „dijabetes tipa II“.

Svjesna opasnosti

– Nije bilo jednostavno se nositi sa takvom dijagnozom. Tek tada sam postala svjesna svih opasnosti koje nosi šećerna bolest. Bukvalno me je za dva mjeseca „pojela“, prepolovila, a vagala sam skoro 100 kilograma – priča naša sagovornica.

Kaže, da tek kada bolest „pritisne“, čovjek postaje svjestan, discipliniran i odgovoran. Nije paničila, ali jeste odlučila se boriti svim sredstvima sa „opasnim i tihim ubicom“. Pila je tablete, striktno se pridržavala režima ishrane, svake večeri pješačila Vilsonovim šetalištem… Morala se srediti.

– U septembru prošle godine, kada sam samo koristila medikamentnu terapiju šećer se kretao od 9 do 12. Znala sam da je sljedeći korak inzulin, ako ga ne smirim tabletama i ishranom. Zato sam razmišljala i o alternativnim metodama – priča Mubera.

Morala se dovesti u red, počela je paziti na ishranu, hraniti se po preporukama dijabetologa … 5 manjih obroka dnevno, integralne žitarice, rekla ne gaziranim pićima, prženom mesu i šećeru i , naravno – počela mršati. I izgubila je u roku od dva mjeseca nekih 12 kilograma, ali šećer se uz medicinsku terapiju nikako nije spoštao ispod 9 jedinica.

Luka spasa

– Moja luka spasa bili su Konjički sirup i čajevi travara Mirasda Krnjića. Znala sam da ovim biljnim tretmanima nemam šta izgubiti. A po kazivanju ljudi s kojima sam pričala prije početka uzimanja terapije, svima je pomagala. Imala sam io podršku svoje doktorice koja mi je kazala da treba pokušati sve što priroda nudi i prtatiti reakciju organizma.

Prvih nekoliko dana, u nastavku kazuje Mubera, šećer je “mirovao”, ali se ona fizički osjećala bolje, kao da je dobijala krila. Peti dan vrijednost šećera je bila 7,2 jedinica, sljedećeg dana sedam, deset dana kasnije već se kretao oko 6,5 jedinica.

– Onda sam smanjila tabletu, počela sam uzimati po pola. Šećer se i dalje spuštao, sve je bio bliže “šestici”. Doktorica je bila prijatno iznenađena, ali je bila protiv moga skidanja sa tableta. Međutim, ja sam u novembru odbacila tablete, a koristila samo Krnjićevu terapiju. A vrijednosti šećera su spale ispod šest, jutarnji je znao biti oko 5,2 jedinica.

Ne troši lijekove

– Ukupno sam koristila dvije terapije, ta skoro ti mjeseca veoma uredno ih provodila, tako da januara ove godine povremeno uzimam preventive radi Krnjićev sirup, pijem čaj od čuvarkuće, a u ishrani niam više disciplinovana kao prije – kazala nam je Mubera Nakić.

Ona ni danas ne troši nikakve lijekove, jer joj se šećer kreće između oko šest jedinica, sve u zavisnosti od toga šta jede i koliko pazi na ishranu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending