Pratite nas

Sudbine

Ispovijest žene koja se preudala odmah nakon muževe smrti: NISAM SAČEKALA NI GODINU DANA, A VEĆ SAM IMALA DEČKA

Published

on

Lisa Blek ispričala je svoju životnu priču za kolumnu Hufposta, podijelila je lično iskustvo na veoma osjetljivu temu gubitka voljenog partnera.

Zamišljala sam kao bi izgledao moj život bez muža. Razmišljala sam o tome da li bih mogla ponovo da se zaljubim, ali nisam se pronalazila u takvoj situaciji. Ostala bih ožalošćena udovica godinama, provodila bih subotnje večeri sa svojom mačkom, jedući kokice i čokoladni sladoled.

Bilo je iznenađujuće te večeri kada je Denis kroz šalu za večerom izjavio:

„Momci, vaša mama ima moju dozvolu da se ponovo uda nakon što ja umrem”.

U tom trenutku nisam bila svjesna težine te izjave, ostala sam šokirana. Niko od nas dvoje nije bio dobar u ozbiljnoj diskusiji. Odmah sam mu uzvratila u istom šaljivom tonu:

“Da, zakazala sam datum za slijedeću godinu” .

Trudili smo se da stvari budu stvarne, ali i lagane. Mom mužu od 26 godina dijagnostikovan je rak bubrega prethodne godine, ali je dobro podnio operaciju i naknadno liječenje. Onda je rak metastazirao na mozak, i iako to nikad nije rekao naglas, očigledno je znao da umire. Svi smo mislili da ima više vremena i željeli smo da čvrsto vjerujemo u to. Kakav drugi izbor smo imali? Kako neko zaista da zna koliko mu je još vremena ostalo sa voljenom osobom?

Šest mjeseci nakon te večere, on je otišao zauvijek. To je za mene period sa rupama u sjećanju, zamagljena slika boravka u bolnici i neuspjele rehabilitacije koja je kao u sekundi napredovala do sahrane. Nakon tih tenutaka sjetila sam se njegove izjave i slobode koju mi je dao kroz nju, tek tada sam postala svjesna.

Napustila sam svoj dugogodišnji posao novinara i započela novu karijeru. Posjećivala sam različita savjetovališta kako da se nosim sa tugom i bolom, potrošila sam previše novca na to, pila sam, imale izlive bijesa na cijeli svijet… Plakala sam na treninzima joge, po dva puta dnevno zvala najbolju prijateljicu, preživljavala radne dane na poslu… Očekivala sam da će taj period tuge, žalosti i agonije trajati godinama, međutim ono što nikako nisam očekivala je to da ću se zaljubiti nakon svega par mjeseci od smrti mog muža.

Negdje blizu Dana zaljubljenih, moja najbolja prijateljica i ja sjedile smo na kauču i dijelile flašu crnog vina. Razgovarale smo o tome kako bi bilo da smo opet u fazi izlazaka i zabavljanja. Ona je bila udata ali je to veče bila ljuta na muža pa smo se zajedno šalile na ovu temu. Čitale smo opise koje su muškarci pisali o sebi na veb stranici za upoznavanje.

Moja mašta i sjećanja vodili su u rat. Ako sam maštala o odlasku na sastanak, šta je to govorilo o mojoj odanosti čovjeku koji mi je pakovao korpu sa grickalicama za piknik da ih ponesem na posao dok sam bila trudna? Koji me je zasmijavao skoro svaki dan mog života?

Privukao me je muškarac sa stranice za upoznavanje koji je sebe nazvao „Stiv iz Round Lakea“. Jednostavan. Direktan. To mi se odmah dopalo. Prvi put smo se sreli u kafiću. Stigao je rano a ja sam bila nervozana. Čula sam horor priče o upoznavanju nekoga na društvenim mrežama. Da li bih uspjela da prepoznam prevaranta ili potencijalnog progonitelja ili da li bih znala da se izvučem iz nevjerovatno neprijatnog sastanka?

Sjedili smo tamo najmanje dva sata, ćaskajući do kasnog popodneva. Odmah sam mu vjerovala. Možda je to bilo neodgovorno i nerazumno. Razgovarali smo o novom sastanku već slijedećeg dana. Predložila sam šetnju šumskim rezervatom a on je obećao da nije serijski ubica. Vjerovala sam mu na riječ. Sreli smo se nekoliko puta te prve nedjelje.

Prepričavala sam najboljoj drugarici svoje utiske sa sastanaka a bilo ih je dosta u tih par dana. Bila je zgrožena. „Samo si usamljena i srljaš“, rekla je. „Polako molim te ne žuri“, preklinjala je. „Ovo je bila tvoja ideja“, odgovorila sam joj.

Sve ovo se izdešavalo za manje od godinu dana od Denisove smrtio – oko pet sedmica prije godišnjice njegove smrti. Duboko u sebi, osjećala sam krivicu i strah, što su me osjećanja toliko savladala u tako kratkom vremenu nakon smrti mog muža.

Da li je ikada prerano zaljubiti se nakon gubitka životnog partnera? Odlučila sam da je bolje da odem na sastanke i sa drugim muškarcima, da bih bila sigurna da nisam u nekoj vrsti zablude izazvane tugom koja mi je narušila rasuđivanje.

Rekla sam Stivu da osjećam potrebu da ovo uradim, kako bih bila sigurana da je ono što imamo zaista ono pravo a ne posljedica moje sluđenosti. Jeli smo sendviče u restoranu veoma blizu mjesta gdje smo se prvi put sreli. Mogla sam da primijetim tračak razočaranja u njegovom pogledu, ali je rekao da razumije.

Pristala sam da upoznam drugog muškarca sa istog sajta za upoznavanje. Izvinila sam se svom pokojnom mužu u svojim molitvama, rekavši mu da, sigurno, nije mislio da se bukvalno spojim sa nekim tako brzo nakon što je umro. Na kraju novog sastanka bilo je očigledno: nema varnica – u stvari, više je ličilo na odbojne strane dva magneta. Jedva sam čekala da ponovo vidim Stiva. Tada sam bila sigurna u svoju odluku.

Prvi put kada je upoznao moju djecu i najbolje prijatelje bio je dan kada sam morala da uspavam našeg porodičnog psa. Kako je vrijeme prolazilo, moji momci su počeli da gledaju na Stiva kao na stalno prisustvo u mom životu. On nije nimalo nalik njihovom ocu, i možda to na neki način olakšava stvari.

Ljudi uvijek kažu da tuga nije linearna, i to svakako nije nešto što sam uspjela da orkestriram ili kontrolišem, koliko god da sam pokušavala. Izbliza, bolest i smrt su sirovi i ružni. Ali postoje i zapanjujuće jednostavni trenuci za uživanje. Poniznost i zahvalnost na velikodušnosti drugih i priznanje da život zaslužuje da se živi.

Jedna stvar koju sam naučila iz svoje situacije je da većina nas ne odlučuje kada ćemo umrijeti, a isto važi i za zaljubljivanje. Denis je bio žestoko duhovit, nestvaran i obožavan čovjek, a ja sam ga voljela cijelim svojim bićem skoro tri decenije. Nikad nisam zamišljala svoj život bez njega, međutim desilo se. Proživjela sam sve faze ― tugu, krivicu, poricanje, bol, strah ― i ponekad se vraćam na te mračne trenutke. Za mene je to sve bio jedan veliki ružan san. Nisam očekivaka da će se to dogoditi. Ali odlučila sam da nastavim život.

Danas, Stiv i ja živimo zajedno sa njegovim psom, Oreom. Prošlog mjeseca, na našu šestogodišnjicu, pitao me je da se udam za njega i rekla sam da. Ne znam kuda idemo odavde, ali idemo zajedno. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending