Pratite nas

Sudbine

Potresna ispovijest samohrane majke: ZAŠTO ME JE SIN OPLJAČKAO!?

Published

on

Djeci svašta može da padne na pamet, a zbog nekih njihovih postupaka roditelji se “češu po glavi” i ne znaju ni sami kako bi trebalo da reaguju.

Jedna mama našla se baš u takvoj situaciji, koju je opisala u ispovijesti za portal kaluga-poisk.ru. Naime, njen jedanaestogodišnji sin joj je ukrao novac iz novčanika, ali ne za sebe…

Otac ga napustio

“Moj sin ima 11 godina. Njegov biološki otac nas je davno napustio, kada sam zatrudnila sa njim bila sam mlada i naivna”, započela je priču mama, dodajući da je čovjek sa kojim ima dijete kasnije bio u zatvoru zbog krađe, ali da je ona tada romantizovala cijelu tu priču.

“Nisam kasnije mnogo ni razmišljala o njemu, podizala sam svog sina, radila kako bi nam poboljšala uslove za život. Majka mi je mnogo pomogla. Vrijeme je brzo proletilo, a moj Andrej je već napunio deset godina”.

Ona ističe da je njen sin izrastao u pristojnog dječaka, pametnog, lijepih manira. Nastavnici su ga hvalili, postizao je solidne rezultate u školi i uvijek se lijepo družio sa vršnjacima.

“Jednog jutra sam odvela sina u školu i spremala se za posao. Na autobuskoj stanici sam, po navici, pogledala u novčanik i… bio je skoro prazan. Prvo sam mislila da umišljam, pretresla sam cijelu torbu. Ostale su samo najveće novčanice, ostatka nigdje nije bilo”.

Majka kaže da joj je bilo jasno da je samo Andrej mogao da joj uzme novac, a znala je tačno i koliko je bilo jer je prethodne večeri bila u prodavnici.

“Nisam otišla na posao, zvala sam da me zamijene i sa stanice sam otišla kući. Čekala sam školski odmor i pozvala sam sina, koji se javio sumnjivo veselim tonom. Pitala sam ga da li želi nešto da mi kaže, odgovorio je ’ne’. ’Andrej, nema mi novca u novčaniu’. S druge strane je bila tišina. Učila sam ga da nikada ne laže majku, objašnjavala da sam mu ja najbolji prijatelj, zaštitnik. Laganje nas neće odvesti daleko”, ispričala je majka.

Nakon što je ponovo upitala sina da li je on ukrao novac, dobila je potvrdan odgovor.

“Da budem iskrena, tada sam osjetila olakšanje. Već sam se uplašila da je dijete izgubilo povjerenje u mene. Pitala sam ga zašto je uzeo novac, a u pozadini se čulo zvono za početak časa, tako da sam čula samo: ’Reći ću ti kasnije’”.

Majka je pokušavala da umiri sebe, ali joj riječi svoje majke, koja joj je često prebacivala što je “rodila sina lopovu” nisu dale mira.

“Da li je bila u pravu, jesam li pogriješila u vaspitanju djeteta? Zašto je ukrao novac? Vrtilo mi se u glavi toliko da sam popila tabletu. A onda je Andrej napokon došao kući.

Tvoj je dan

„Mama“ -, rekao je, držeći ruke iza leđa. „Sretan rođendan’, kazao je i dao mi buket cvijeća koji je držao iza leđa.

Žena dodaje da je, kada je shvatila da joj je sin ukrao novac iz novčanika, potpuno zaboravila da joj je tog dana rođendan.

“’Da li si uzeo novac za poklon?’ Klimnuo je glavom. Nakon toga mi je rekao da je pitao baku da mu da novac, i ona mu je obećala, ali mu nije dala. ’Bilo me je sramota da ti tražim za poklon, ipak je to tvoj dan’, objasnio mi je sin”.

Majka na kraju ispovijesti kaže da je nakon toga razgovarala sa dječakom, te da je obećao da će ubuduće tražiti novac kada mu za nešto treba, umjesto da uzima bez dozvole. (Naj portal)

Sudbine

Marija Zsuzsana Kovačev, Novi Sad: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIČEVOG SIRUPA I ISHRANOM REGULISALA VISOK ŠEĆER

Published

on

Marija Zsuzsanaa Kovačev je penzionerka iz Novog Sada. Tu je, kaže, srce dovelo iz Mađarske prije pedesetak godina, kada se zaljubila u Vojvođanina i odlučila se na život u ovim krajevima.

Otkriva nam da uživa u putovanjima, druženjima, te odlascima na koncerte ozbiljne muzike. Jedan dio srca joj je u Americi, gdje joj živi kćerka i koju često posjećuje, a za onaj drugi dio ne treba ni pitati. Pun je ožiljaka i rana. Roditelji su umrli, muž, brat… Sve su to rane neprebolne, koje su ostavile i velikog traga na njeno zdravlje. Od silnih stresova zbog gubitka najvoljenijih ona se preko 20 godina bori sa šećernom bolesti. Kaže, kako vjeruje da je i genetika ostavila traga, jer i njen otac je bio “šećeraš” i nikada neće zaboraviti te bolne slike njegove borbe sa ovom opakom bolešću.

“Ipak, okidač za dijabetes bila je bratova bolest 1997. godine. Dijagnosticirali su mu karcinom. Nakon tog saznanja moj šećer je skočio na 14 jedinica – kazuje Marija.

Do tada se ona borila sa povišenim vrijednostima šećera ishranom, zdravim načinom života, rekreacijom. Doduše, vrijednosti povišenog šećera nisu prelazile devet jedinica, pa ih je ona ishranom održavala na šest jedinica.

“Bratova smrt je bila okidač i šećerna bolest je eksplodirala. Ljekari su mi odmah preporučili farmakološku terapiju, s kojom sam jedno vrijeme koliko toliko držala šećer pod kontrolom. Ali, onda me slomila suprugova smrt, zbog koje je šećer ponovo buknuo. Bila sam pred inzulinom.

Nisam htjela da pristanem na inzulin. Možda je to i dobro, jer ću tada vidjeti kod mog prijatelja sa Faceboka Feta da postoji alternativni lijek za dijabetes. On se žalio da mu se vrijednosti šećera priblizavaju 20, te da ima problema sa vidom. Međutim, nakon nekog kratkog perioda zapazila sam da on kaže kako mu je jutarnji šećer bio ispod 6. Ja onako zapanjena pitam ga šta je uradio da bi dobio tako sjajne rezuktate, a on mi je kazao da je na biljnoj terapji travara Mirsada Krnjićai pod nadzorom doktora Miše Vučkovića i nutricioniste Ane Vučković. – otkriva nam naša sagovornica.

Bilo je to 2020. godine i od tada počinje vedrija Marijina priča o borbi sa šećernom bolesti. Zahvaljujući biljnoj terapiji travara Mirsada Krnjića iz Konjica uspjela je da normalizuje vrijednosti šećera, Kaže, ujutro se kretao oko 6 jedinica, poslije ručka malo bi skočio, ali nista značajno.

»Strogo se pridrzavam ishrane koju propisuje Ana Vučković. Definitivno u kombinaciji sa biljnom terapijom i ishranom postižu se sjani rezultati – tvrdi Marija, te naglašava da je ona živi dokaz i svjedok.

Zanimljivo je da su kod nje prije prelaska na Krnjićevu terapiju vrijednosti šećera bile dvocifrene; kretale su se oko 10 jedinica, ponekad i više.

»Neki ljudi prekidaju biljnu terapiju, ali ja zbog preventive ne prestajem. Osjećam da pankreas odlično radi, kazuju to i rezultati analize šećera, ali ja jednostavno uz ishranu koristim i Krnjićev sirup i čajeve.

Ima i jedna zgoda sa Marijinog putovanja u Ameriku, gdje joj živi kćerka. I tamo je ponijela Konjički sirup i čajeve.

»Rizikovala sam, ali sam ponijela ljekarske nalaze i dijagnnozu, te carinicima objasnila da je to moj prirodni lijek. Oni su provjerili, vjerovatno u laboratoriji, da nema zabranjenih sastava, te mi dozvolili da svoj lijek nosim i u Ameriku – otkrila nam je Marija.

Na kraju dodaje da nikada neće zaboraviti jako teške posljedice šećerne bolesti kod njenog oca, pa zbog toga vodi računa o svome zdravlju. Želi da poštedi briga i svoju kćerku, kojoj nije jednostavcno brinuti o majci šećerašu miljama kilometara udaljenoj u Novom Sadu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Više informacija možete dobiti i na FB grupi: BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending