Pratite nas

Sudbine

Potresna ispovijest samohrane majke: ZAŠTO ME JE SIN OPLJAČKAO!?

Published

on

Djeci svašta može da padne na pamet, a zbog nekih njihovih postupaka roditelji se “češu po glavi” i ne znaju ni sami kako bi trebalo da reaguju.

Jedna mama našla se baš u takvoj situaciji, koju je opisala u ispovijesti za portal kaluga-poisk.ru. Naime, njen jedanaestogodišnji sin joj je ukrao novac iz novčanika, ali ne za sebe…

Otac ga napustio

“Moj sin ima 11 godina. Njegov biološki otac nas je davno napustio, kada sam zatrudnila sa njim bila sam mlada i naivna”, započela je priču mama, dodajući da je čovjek sa kojim ima dijete kasnije bio u zatvoru zbog krađe, ali da je ona tada romantizovala cijelu tu priču.

“Nisam kasnije mnogo ni razmišljala o njemu, podizala sam svog sina, radila kako bi nam poboljšala uslove za život. Majka mi je mnogo pomogla. Vrijeme je brzo proletilo, a moj Andrej je već napunio deset godina”.

Ona ističe da je njen sin izrastao u pristojnog dječaka, pametnog, lijepih manira. Nastavnici su ga hvalili, postizao je solidne rezultate u školi i uvijek se lijepo družio sa vršnjacima.

“Jednog jutra sam odvela sina u školu i spremala se za posao. Na autobuskoj stanici sam, po navici, pogledala u novčanik i… bio je skoro prazan. Prvo sam mislila da umišljam, pretresla sam cijelu torbu. Ostale su samo najveće novčanice, ostatka nigdje nije bilo”.

Majka kaže da joj je bilo jasno da je samo Andrej mogao da joj uzme novac, a znala je tačno i koliko je bilo jer je prethodne večeri bila u prodavnici.

“Nisam otišla na posao, zvala sam da me zamijene i sa stanice sam otišla kući. Čekala sam školski odmor i pozvala sam sina, koji se javio sumnjivo veselim tonom. Pitala sam ga da li želi nešto da mi kaže, odgovorio je ’ne’. ’Andrej, nema mi novca u novčaniu’. S druge strane je bila tišina. Učila sam ga da nikada ne laže majku, objašnjavala da sam mu ja najbolji prijatelj, zaštitnik. Laganje nas neće odvesti daleko”, ispričala je majka.

Nakon što je ponovo upitala sina da li je on ukrao novac, dobila je potvrdan odgovor.

“Da budem iskrena, tada sam osjetila olakšanje. Već sam se uplašila da je dijete izgubilo povjerenje u mene. Pitala sam ga zašto je uzeo novac, a u pozadini se čulo zvono za početak časa, tako da sam čula samo: ’Reći ću ti kasnije’”.

Majka je pokušavala da umiri sebe, ali joj riječi svoje majke, koja joj je često prebacivala što je “rodila sina lopovu” nisu dale mira.

“Da li je bila u pravu, jesam li pogriješila u vaspitanju djeteta? Zašto je ukrao novac? Vrtilo mi se u glavi toliko da sam popila tabletu. A onda je Andrej napokon došao kući.

Tvoj je dan

„Mama“ -, rekao je, držeći ruke iza leđa. „Sretan rođendan’, kazao je i dao mi buket cvijeća koji je držao iza leđa.

Žena dodaje da je, kada je shvatila da joj je sin ukrao novac iz novčanika, potpuno zaboravila da joj je tog dana rođendan.

“’Da li si uzeo novac za poklon?’ Klimnuo je glavom. Nakon toga mi je rekao da je pitao baku da mu da novac, i ona mu je obećala, ali mu nije dala. ’Bilo me je sramota da ti tražim za poklon, ipak je to tvoj dan’, objasnio mi je sin”.

Majka na kraju ispovijesti kaže da je nakon toga razgovarala sa dječakom, te da je obećao da će ubuduće tražiti novac kada mu za nešto treba, umjesto da uzima bez dozvole. (Naj portal)

Sudbine

Mubera Nakić (51) iz Sarajeva: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIĆEVOG SIRUPA ŠEĆER SVELA U NORMALU!

Published

on

Nakon što je na radnom mjestu skoro izgubila vid, otkriven joj je šećer 18,9. Mjesec dana koristila medikamentnu terapiju, a onda se okrenula Konjičkom sirupu za dijabetes. Za dva mjeseca povišene vrijednosti svela u normalu, sjajno se osjeća… Svako jutro sažvaće po nekoliko listova čuvarkuće

Vid bi se zamaglio

Sve se u Muberinom „dijabetičarskom“ životu odigralo na brzinu. Bar tako ona misli. U avgustu i septembru prošle godine je, kako kaže, počela „kopniti“, non stop je bila žedna, vid bivao sve zamućeniji. Pripisivala je te promjene strasnim situacijama; majka stara i bolesna, a i muževo zdravlje narušeno. Uz to, u državi BiH ako imalo imaš srca ne možeš a da ti ne skače pritisak, da mirno spavaš i da „poravniš“.

– U apoteci su mi otkrili šećer 18,9! – kazuje Mubera.

Dodaje kako je ranije primijetila da joj se na poslu, brojevi znali “gubiti”, a vid bi se zamaglio.

– U jednom trenutku skoro ništa nisam vidjela. Panično sam zatražila pomoć od kolegica, a jedna sa višegodišnjim „šećeraškim stažom“ je posumnjala na povišen šećer. Kako je tu blizu apoteka, odvezli su me tamo. I odmah uputili u bolnicu – priča Mubera.

“Pojeo me“ za dva mjeseca

Ljekari su insitirali da ostane u bolnici, ali Mubera nije pristajala. Upućena je na kućno liječenje, uz medikamentnu terapiju, režim ishrane i novi način života. Dijagnoza je bila „dijabetes tipa II“.

Svjesna opasnosti

– Nije bilo jednostavno se nositi sa takvom dijagnozom. Tek tada sam postala svjesna svih opasnosti koje nosi šećerna bolest. Bukvalno me je za dva mjeseca „pojela“, prepolovila, a vagala sam skoro 100 kilograma – priča naša sagovornica.

Kaže, da tek kada bolest „pritisne“, čovjek postaje svjestan, discipliniran i odgovoran. Nije paničila, ali jeste odlučila se boriti svim sredstvima sa „opasnim i tihim ubicom“. Pila je tablete, striktno se pridržavala režima ishrane, svake večeri pješačila Vilsonovim šetalištem… Morala se srediti.

– U septembru prošle godine, kada sam samo koristila medikamentnu terapiju šećer se kretao od 9 do 12. Znala sam da je sljedeći korak inzulin, ako ga ne smirim tabletama i ishranom. Zato sam razmišljala i o alternativnim metodama – priča Mubera.

Morala se dovesti u red, počela je paziti na ishranu, hraniti se po preporukama dijabetologa … 5 manjih obroka dnevno, integralne žitarice, rekla ne gaziranim pićima, prženom mesu i šećeru i , naravno – počela mršati. I izgubila je u roku od dva mjeseca nekih 12 kilograma, ali šećer se uz medicinsku terapiju nikako nije spoštao ispod 9 jedinica.

Luka spasa

– Moja luka spasa bili su Konjički sirup i čajevi travara Mirasda Krnjića. Znala sam da ovim biljnim tretmanima nemam šta izgubiti. A po kazivanju ljudi s kojima sam pričala prije početka uzimanja terapije, svima je pomagala. Imala sam io podršku svoje doktorice koja mi je kazala da treba pokušati sve što priroda nudi i prtatiti reakciju organizma.

Prvih nekoliko dana, u nastavku kazuje Mubera, šećer je “mirovao”, ali se ona fizički osjećala bolje, kao da je dobijala krila. Peti dan vrijednost šećera je bila 7,2 jedinica, sljedećeg dana sedam, deset dana kasnije već se kretao oko 6,5 jedinica.

– Onda sam smanjila tabletu, počela sam uzimati po pola. Šećer se i dalje spuštao, sve je bio bliže “šestici”. Doktorica je bila prijatno iznenađena, ali je bila protiv moga skidanja sa tableta. Međutim, ja sam u novembru odbacila tablete, a koristila samo Krnjićevu terapiju. A vrijednosti šećera su spale ispod šest, jutarnji je znao biti oko 5,2 jedinica.

Ne troši lijekove

– Ukupno sam koristila dvije terapije, ta skoro ti mjeseca veoma uredno ih provodila, tako da januara ove godine povremeno uzimam preventive radi Krnjićev sirup, pijem čaj od čuvarkuće, a u ishrani niam više disciplinovana kao prije – kazala nam je Mubera Nakić.

Ona ni danas ne troši nikakve lijekove, jer joj se šećer kreće između oko šest jedinica, sve u zavisnosti od toga šta jede i koliko pazi na ishranu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending