Pratite nas

Razglednice

Hajdemo na odmor u planine: NAJLJEPŠI PRIRODNI BISERI BOSNE

Published

on

U posljednje vrijeme smo svjedoci i divljanja cijena na Jadranu, a ogorčeni turisti su doslovice preplavili društvene mreže fotografijama računa određenih artikala. Čak su i austrijske novine pisale o bjesomučnim poskupljenjima u našem susjedstvu, odnosno u Hrvatskoj.

“Maslac za 4,5 eura, pizza za 18 eura i parking za 40 eura. Ono što zvuči kao luksuzni odmor u skupoj Švicarskoj zapravo se događa u nekada jeftinoj zemlji za odmor. U Hrvatskoj su cijene skočile u nebo nakon uvođenja eura”, pisao je austrijski Kronen Zeitung.

Za one koji “ne pate” od isključivog odlaska na more smo spremili listu turističkih destinacija u prelijepoj Bosni i Hercegovini koje biste zaista trebali posjetiti, a pritom nećete izdvojiti basnoslovni iznos novca, te vas neće zasigurno dočekati natpis sličan onome koji je viđen u Tučepima: “Plati ili ne smetaj” i “Ko nema para, bez njega se može”. Naravno, riječ je o samo malom djeliću prirodnih bisera, jer ih je Bosna prepuna, a koji nisu toliko poznati.

Kraljevski grad Tvrđava Vranduk

Na oko 20 kilometara od Zenice nalazi se ovaj banski i kraljevski grad. Grad kojeg su za više od 600 godina postojanja uspjele zauzeti samo Osmanlije.

Muzej Grada Zenice navodi da je bio jedini utvrđeni grad u župi Brod, jednoj od 7 župa srednjovjekovne Bosne. Ime Vranduk se prvi put spominje 1410. godine. U njemu su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje. Brat kralja Tomaša, Radivoj, se u dokumentima spominje kao ”knez od Vranduka”. Veće trgovačko–obrtničko naselje izvan bedema je nastalo u selu Varošišću, oko 2,5 km udaljeno od utvrđenja u Vranduku. Tu su franjevci utemeljili samostan i sredinom 15. stoljeća sagradili Crkvu sv. Marije.

Vranduk je doživio pun razvoj u XV. stoljeću. U okolici Vranduka se razvio sistem odbrambenih objekata i unutar tih zidina manje naselje “sotto Vranduch”. Kralj Tomaš je Vranduku posvetio posebnu pažnju: ispod grada je podigao Crkvu sv. Tome, svog zaštitnika, za koju je od pape dobio posebne povlastice, grad je preuredio a bedeme ojačao.

Osmanlije su u više navrata opsjedale Vranduk. Zauzeli su ga 1463. godine. U svom pohodu na Bosnu 1697. godine, Eugen Savojski je, uočivši težinu osvajanja grada, zaobišao Vranduk. Početkom 18. stoljeća utemeljena je Vrandučka kapetanija. U 18. i početkom 19. stoljeća grad je služio kao zatvor za političke krivce. Austrijske trupe su 1878. godine zauzele grad i u njemu držale posadu do 1890. godine kada je napušten.

Stari grad u Vranduku pripada tipu brdskog utvrđenja. Tvrđava je, i pored kasnijih prepravki, sačuvala izvorne oblike, koji podsjećaju na rana rješenja europskih utvrđenja. U srednjem vijeku je glavna kula bila viša a prostor obora podijeljen zidom. Mala kula i istočni zid naknadno su dograđeni u svrhu zaštite ulaza u tvrđavu. U sklopu obora nalazilo se više objekata različite namjene, a pronađeni su i ostaci “Dizdareve kuće”.

Unutar zidova Starog grada pronađeni su brojni arheološki nalazi iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda: posude, nakit, novčići, alatke, mamuze, i sl. Svi nalazi su pohranjeni u Muzeju grada Zenice.

Spomenik prirode Tajan

Smješten na tromeđi općina Zavidovići, Kakanj i Zenica, spomenik prirode Tajan svake godine bilježi sve veći broj turističkih posjeta.

Povoljan geografski položaj i pristupačnost svih dijelova Spomenika prirode pruža izvanredne mogućnosti za rekreaciju i turizam. Raspolaže svim potrebnim objektima i infrastrukturom za zanimljiv i prijatan boravak gostiju, piše Visit BiH.

Kako se dalje navodi, turisti posjećuju ovaj park kako bi doživjeli iskustva adrenalinskih sportova, kao što su rafting i XC cross trke. Također, park Tajan je idealan za brdski biciklizam. Više stotina kilometara šumskih puteva i staza preko planinskih prevoja i pored planinskih rječica nudi brojne mogućnosti za izbor biciklističkih ruta.

Na 12 kilometara od Info centra Tajan nalazi se i jezero Mašica. Obale jezera uokvirene su gustom šumom, uređene staze za šetnju oko jezera, izgrađeni roštilji s nadstrešnicama i klupama zasigurno će boravak svih posjetitelja učiniti nezaboravnim. Jezero Mašica se može koristiti za odmor i rekreaciju, ali i obavljanje raznih obuka, uključujući i ronilačke. Ljeti ovaj kanjon vam omogućava i kupanje.

Lukina pećina je zanimljiva, jer su u njoj pronađeni ostaci izumrlog pećinskog medvjeda koji su stari preko 15.000 godina. Ako želite možete da iznajmite i opremu za obilazak pećina uz pratnju iskusnih speologa. Također, možete da uživate i u Srednjoj pećini u kojoj možete da vidite dvorane koje su ukrašene pećinskim nakitom, stalagmitima i stalagtitima.

Ukoliko ste ljubitelji vodopada oduševit će vas dva vodopada rijeke Gostović. To je rijeka koja je u proljeće i jesen izazov za ekstremne kajakaše, a za ljubitelje raftinga tu je Krivaja koja se proteže kroz kanjone.

Slapovi Kozice

Na oko 10 kilometara od Fojnice nalaze se slapovi Kozice. Nepravedno “zapostavljeno” i ne toliko popularna turistička destinacija isključivo zbog svoje nepristupačnosti.

Asfaltirani put proteže se do raskrsnice za sela Dragačići i Vladavići, odakle počinje makadamski put.

Autom možete prići skroz do početka uređene šumske staze koja nakon par stotina metara dovodi do slapova.

Kod slapova na manjem platou je kutak za odmor posjetilaca – hladnjak, korito s izvorskom vodom i ognjište, zatim nekoliko klupa i šadrvana za piknik u prirodi.

Kozice se sastoje od tri manja i dva veća slapa, visine oko 20-ak metara.

Jezero Bardača

Na oko 16 kilometara od Srbca, te 45 od Banjaluke nalazi se kompleks jezera Bardača. Riječ je o 11 jezera smještenih između rijeka Save i Vrbas. Najpoznatija i najveća od ovih jezera su Prevlaka, Sinjak, Veliki i Mali Dajkovac, Raktovac, Necik, Lug i Dugo polje jedan i dva. Obim jezera je: 16,5 km

Kompleks uključuje ribnjake, naplavljene površine, šume, obrađeno zemljište i nastanjene površine. Bardača je proglašena „Ramsarskim mjestom“, odnosno uvrštena je na svjetsku listu zaštićenih močvarnih područja. Na Bardači se održava najstarija likovna kolonija u BiH: Likovno-ekološka kolonija Bardača.

Vodopad Bliha
Na oko 14 kilometara od Sanskog Mosta nalazi se vodopad Bliha. Vodopad se nalazi na rijeci Blihi koja se ulijeva u Sanu. Vodopad je visok 56, a širok 10 metara. Prepoznatljiv je po tome što se voda lomi od stijenu te stvara jedinstven prizor.

Ovaj vodopad je stavljen pod zaštitu kao spomenik prirode. On je zapravio dio parka prirode “Blihin vodopad”, čija je površina oko 50 kvadratnih kilometara.

Jezero Hrast

Na oko 3 kilometra od Glamoča nalazi se jezero Hrast. Jezero se nalazi u Glamočkom polju na nadmoskoj visini od 920 metara.

Riječ je o vještačkom jezeru koje se prostire na 25 hiljada metara. Jezero je pogodno za kupanje, rekreaciju i sportski ribolov.

Jezero Nula

Na ulazu u Vareš smješteno je jezero Smreka ili među Varešanima poznatije kao Nula. Riječ je o ogromnom turističkom potencijalu koje je nastalo tokom rata u Bosni i Hercegovini. Jezero je dužine oko 500 metara a širine oko 300 metara, dok je dubina oko 100 metara, te svojom mističnošću i neobičnošću izaziva divljenje svih onih koji ga posjete.

Ono što je naročito intrigantno u vezi ovog jezera je da je ono nastalo zahvaljujući jednom malom potoku, koji je uspio napuniti površinski kop uz pomoć podzemnih voda i zatvoriti rad površinskog kopa u potpunosti.

Na tom mjestu i ranije je postojalo maleno jezero, no dok je rudnik funkcionirao voda se izbacivala uz pomoć pumpi. Ipak, tokom rata nivo vode je rastao, te su “zarobljene” zauvijek pod ovim jezerom ostale brojne mašine. Riječ je i o najvećem bunaru pitke vode. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending