Pratite nas

Sudbine

Glavna atrakcija na Jahorini: NOVOSAĐANIN “FIĆOM” IZ 84. GODINE STIGAO NA OLIMPIJSKU LJEPOTICU

Published

on

Nikola Rađenović iz Novog Sada odlučio se na neobičan poduhvat. Naime, on je sa svojim ljubimcem, fićom koji je proizveden davne 1984. godine odlučio da se otisne put Jahorine. Bilo je to,l dakle, one godine kada su u Sarajevo održavane 14. Zimske olimpijske igre.

Ni snijeg koji je na Jahorini napadao nije omeo Nikolu u njegovoj namjeri da sa fićom stigne na ovu prelijepu planinu. Za ovaj poduhvat se inače pripremao šest godina.

Priču o Nikoli i njegovom fići podijelila je na svom Fejsbuk profilu Jovana Kvrzić. Njenu priču prenosimo u cjelosti.

Ako se pitate kakvi su trenutno putevi do i na Jahorine, evo ga izvještaj uživo. Jedan fića iz 1984. je uspio da iz Novog Sada stigne i ovog vikenda uveseljava sve kraj kojih prođe (voli da se šepuri, pa ćete ga više vidjeti na putu nego na parkingu).

Iako bih voljela da je fića moj, njegov vlasnik je Nikola Rađenović, a ja sam imala tu čast da osjetim zašto se automobili voze, a fića voli. Po tablicama možete da zaključite da je Nikola iz Novog Sada. Cijelog života je skupljao fića igračkice i od roditelja za 18. rođendan dobio jednog pravog.

Ovo je fićina originalna boja, prva farba. Nikoli je bilo potrebno 6 godina da ga dovede u stanje da može da prelazi ovako dugačke razdaljine bez da strahuje da će mu negdje stati.

Naravno, uvijek postoji bojazan da se fića umori, a majstora koji znaju da ga oporave više nema puno. Fića inače sutra slavi svoj 37. rođendan jer je prvi put registrovan i izašao na put 6. decembra 1984.

Tačan model je Zastava 750 lux elegant i kako vrijeme prolazi, to mu cijena skače jer ih je sve manje.

Svakome koga smo danas sreli smo izmamili osmjeh na lice. Oni sa kojima smo stigli da popričamo su nam rekli da im je fića asocijacija na neka ljepša vremena. Svi su nekad išli na more nekim od Zastavinih modela…

Kako se porodica od četvoro ljudi mogla potrpati u ovaj auto sa svim prtljagom nikaada mi nije bilo jasno, ali znam da smo danas nas troje, svi skoro 2 m visine, stadli bez po muke. Koferi i skije na krov i to je to. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending