Pratite nas

Razglednice

Fascinantno selo na vodi čije ime u prevodu znači „Preživjeli smo“: AFRIČKA VENECIJA

Published

on

Ljudi su vijekovima gradili svoje domove na obalama mora, rijeka ili jezera, prvenstveno radi ribolova i trgovine. Najpoznatiji „vodeni gradovi“ svakako su Venecija i Amsterdam. Međutim, malo mjesto u Africi, sve više privlači turiste načinom života i burnom istorijom, a specifičan način gradnje spasio ih je od ropstva.

Svakako da je život na vodi je jedinstven, jer svakodnevno pruža spektakularne poglede i zalaske sunca, ali u isto vrijeme sa sobom nosi i brojne izazove poput oluja, poplava ili cunamija.

Jedno takvo izuzetno fascinantno mjesto je živopisno selo Ganvie, poznato kao „najveće plutajuće selo u Africi“. Ovdje ljudi na vodi rade bukvalno sve: druže se, kupuju na pijaci, putuju brodom u školu ili na posao, pa čak i u crkvu!

Selo Ganvie je nevjerovatan primjer života isprepletenog vodom i svjedočanstvo ljudske snalažljivosti, kreativnosti i otpornosti.

„Demon“ iz jezera ih spasao od ropstva
Selo Ganvie, smješteno usred jezera Nokoué u Beninu, ima dugu i fascinantnu istoriju koja seže čak 400 godina unazad, a njegova jedinstvena priča započinje u doba ropstva, piše Putni kofer.

Naime, u 18. vijeku, članovi lokalnog plemena Tofinu suočavali su se sa očajem dok su pokušavali izbjeći nemilosrdne vojnike kraljevstava Fon i Dahomey, koji su tada tragali za ljudima kako bi ih prodavali trgovcima iz Portugala.

Preci današnjih stanovnika bježali su u jezero iz straha od vojnika, koji su vjerovali da ispod njegove površine živi strašni demon.

Svjesno ove prednosti, pleme je donijelo hrabru odluku i izgradilo svoje domove na stubovima usred vode.

Naziv sela Ganvie, što u prevodu znači „preživjeli smo“, duboko odražava hrabrost i izdržljivost plemenske zajednice i predstvlja svjedočanstvo ljudske snalažljivosti, kreativnosti i otpornosti.

Iako više nisu bili izloženi prijetnjama, ljudi su odlučili da život nastave u jezerskim domovima. Tokom vijekova, Ganvie je naprosto procvjetao, da je postao neprepoznatljiv. Trenutno u selu živi oko 30.000 ljudi, a poznati su kao „vodeni ljudi Benina“.

Stanovnici Ganvieja snažno se oslanjaju na ribolov kao glavni izvor prihoda, istovremeno razvijajući duboko razumijevanje okolnog ekosistema.
Iako se suočavaju sa izazovima poput zagađenja i prekomjernog ribolova, ljudi iz Ganvija ostaju otporni i ponosni na svoje naslijeđe.

I danas sve u selu stoji na stubovima – od kozmetičkih salona, barova, pijaca, hotela, škola, bolnica, pa čak i crkava. Uski kanui, poznati kao „pirogi“, jedino su prevozno sredstvo.

Međutim, turizam postepeno zamjenjuje ribolov kao glavni izvor prihoda stanovnika. Prema lokalnoj turističkoj kancelariji, oko 10.000 turista posjeti ovo impresivno jezersko selo svake godine. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending