Ljudi su vijekovima gradili svoje domove na obalama mora, rijeka ili jezera, prvenstveno radi ribolova i trgovine. Najpoznatiji „vodeni gradovi“ svakako su Venecija i Amsterdam. Međutim, malo mjesto u Africi, sve više privlači turiste načinom života i burnom istorijom, a specifičan način gradnje spasio ih je od ropstva.
Svakako da je život na vodi je jedinstven, jer svakodnevno pruža spektakularne poglede i zalaske sunca, ali u isto vrijeme sa sobom nosi i brojne izazove poput oluja, poplava ili cunamija.
Jedno takvo izuzetno fascinantno mjesto je živopisno selo Ganvie, poznato kao „najveće plutajuće selo u Africi“. Ovdje ljudi na vodi rade bukvalno sve: druže se, kupuju na pijaci, putuju brodom u školu ili na posao, pa čak i u crkvu!
Selo Ganvie je nevjerovatan primjer života isprepletenog vodom i svjedočanstvo ljudske snalažljivosti, kreativnosti i otpornosti.
„Demon“ iz jezera ih spasao od ropstva
Selo Ganvie, smješteno usred jezera Nokoué u Beninu, ima dugu i fascinantnu istoriju koja seže čak 400 godina unazad, a njegova jedinstvena priča započinje u doba ropstva, piše Putni kofer.
Naime, u 18. vijeku, članovi lokalnog plemena Tofinu suočavali su se sa očajem dok su pokušavali izbjeći nemilosrdne vojnike kraljevstava Fon i Dahomey, koji su tada tragali za ljudima kako bi ih prodavali trgovcima iz Portugala.
Preci današnjih stanovnika bježali su u jezero iz straha od vojnika, koji su vjerovali da ispod njegove površine živi strašni demon.
Svjesno ove prednosti, pleme je donijelo hrabru odluku i izgradilo svoje domove na stubovima usred vode.
Naziv sela Ganvie, što u prevodu znači „preživjeli smo“, duboko odražava hrabrost i izdržljivost plemenske zajednice i predstvlja svjedočanstvo ljudske snalažljivosti, kreativnosti i otpornosti.
Iako više nisu bili izloženi prijetnjama, ljudi su odlučili da život nastave u jezerskim domovima. Tokom vijekova, Ganvie je naprosto procvjetao, da je postao neprepoznatljiv. Trenutno u selu živi oko 30.000 ljudi, a poznati su kao „vodeni ljudi Benina“.
Stanovnici Ganvieja snažno se oslanjaju na ribolov kao glavni izvor prihoda, istovremeno razvijajući duboko razumijevanje okolnog ekosistema.
Iako se suočavaju sa izazovima poput zagađenja i prekomjernog ribolova, ljudi iz Ganvija ostaju otporni i ponosni na svoje naslijeđe.
I danas sve u selu stoji na stubovima – od kozmetičkih salona, barova, pijaca, hotela, škola, bolnica, pa čak i crkava. Uski kanui, poznati kao „pirogi“, jedino su prevozno sredstvo.
Međutim, turizam postepeno zamjenjuje ribolov kao glavni izvor prihoda stanovnika. Prema lokalnoj turističkoj kancelariji, oko 10.000 turista posjeti ovo impresivno jezersko selo svake godine. (Naj portal)
