Pratite nas

Razglednice

Etno avlija ”Mačkovac“ kod Banovića: OVDJE JE SEKIRACIJA ZABRANJENA

Published

on

Etno avlija ”Mačkovac”, nadomak Banovića, svojevrsni je muzej na otvorenom. Pri samom ulazu, istaknut je znak kojim je jasno poručeno da su stres i ”sekiranje“ tu zabranjeni. I, zaista, ova avlija odiše tradicijom, a na svakom koraku je moguće vidjeti bosanskohercegovačke motive.

Ekipa Anadolu Agency (AA) prilikom prolaska kroz Aleju začuđenih pogleda imala je dojam da se nalazi u vremenskoj kapsuli i da je vrijeme stalo. Nastavkom šetnje i prolaskom pored Bunara želja, došli smo do Zanatske ulice u kojoj su smještene radionice. Upravo u tim radionicama, turisti mogu kupiti razne proizvode od visokokvalitetnih sapuna i krema, vunenih proizvoda, drvenih predmeta i tome slično i od uposlenika dobiti informacije o starim zanatima, a među njima je i čibučarstvo.

Upravo ovakav koncept Etno avlije, koja se, osim 15 zanatlijskih radnji, sastoji i od Zavičajnog muzeja, ugostiteljskog objekta, vodenice i Begove sobe, doprinio je tome da više od pola miliona ljudi posjeti ovo historijsko-kulturno nasljeđe u proteklih nekoliko godina.
Etno avlija je nastala na osnovu ideje vlasnika Refika Halilovića koji uvijek nastoji saslušati potrebe gostiju i ponuditi im vrhunsku uslugu.

U Etno avliji izloženo je i nekoliko zbirki raznih predmeta kolekcionara Fikreta Ibrišimovića. Ibrišimović je pojasnio kako su, između ostalog, izloženi i džepni satovi, a potiču iz perioda Osmanskog Carstva do Drugog svjetskog rata. Zbirka sadrži različite marke satova, njih 25, koji su u ispravnom stanju.
U vanjskom dijelu Etno avlije izloženo je nekoliko kolekcionarskih stalnih postavki, odnosno zbirki različitih predmeta.

Posjetioci imaju priliku vidjeti i stare ukrasne predmete i rukotvorine na tom području Bosne i Hercegovine, a među njima su ibrici, frule, džezve, findžani i tome slično. Prezentirana je i zbirka znački iz perioda bivše Jugoslavije i riječ je o 4.000-5.000 jedinica.

Značke su sortirane i pripadaju različitim oblastima (planinarstvo, sport, ribolov…). Većina značaka su rađene u emajlu, mada ima i onih srebrnih. Među eksponatima su i značke čak i iz perioda prije Drugog svjetskog rata.

Na jednom od nekoliko panoa izložene su i rukotvorine od drveta, a među njima su muzički instrumenti i upotrebni predmeti (drvene kašike, ukrasne džezve i slično).

Amel Ahmetović, ispred Etno avlije “Mačkovac“, kazao je kako je cijeli kompleks prigodan za relaksaciju, odmor i šetnju…

”Danas posjedujemo preko 30.000 eksponata koji su opipljivi i gosti ih mogu pogledati i upitati osoblje o čemu se radi”, rekao je Ahmetović. Dodao je kako gosti dolaze iz cijele BiH, regiona, Europe i svijeta.

U sklopu Etno avlije nalazi se i Begova kuća iz 1966. godine, u kojoj je sniman film “Ugljar”, a u istoj se nalazi i etno kino. Ahmetović je pojasnio kako se Begova kuća nalazila u komšiluku, pa je prenesena i postala dio kompleksa. Urađene su manje korekcije prilikom tog prenošenja, ali je zadržala svoj prvobitni izgled. U njoj su izloženi razni predmeti, među kojima su sehare (150 ih je izloženo u Etno avliji), sećije ukrašene tkaninama, mangala, ibrici i tome slično.

U kompleksu se nalazi i ”Djevojačka soba” koja je svojevrsni muzej i pokazuje tipični izgled jednog domaćinstva u ranijem periodu, bilo u osmanskom, bilo poslije njega na području BiH. Osnovni predmeti koje je jedno takvo domaćinstvo sadržavalo su drvene vitrine, iliti kredenci, ognjište sagrađeno od cigli, kamena i gline, a na kojem se kuhalo i služilo za grijanje, bakreno posuđe, šiš i mlin za kahvu.

Izložena je i peć sastavljena od keramičkih lončića u koju se ložilo, a koja je, zahvaljujući takvom konceptu temperaturu zadržavala i do nekoliko dana poslije zagrijavanja. Upravo ti lončići, obojeni uljanim bojama, nisu bili samo ukrasni nego su i omogućavali zadržavanje temperature.

U Djevojačkoj sobi izložena je i Matična knjiga Živčića od 1800. godine, koja je vrijedan historijski dokument.

Tradicionalna hrana, osoblje odjeveno u nošnje i predmeti stari po nekoliko stotina godina pomažu posjetiocima da se vrate u vremena kada je život bio sporiji i kada se znalo, kako domaćini kažu “ćejfiti“, uz konstataciju da je danas važno znati zastati i uživati u trenutku uz sevdah za koji kažu da se pjeva srcem i dušom, a ne riječima. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending