Slastičarna Tip Top Sarajlijama, a posebno stanovnicima Starog Grada poznata je po bozi i limunadi, špriceru, tahan-halvi i zimskom sladoledu.

Uz ova pića odrasle su generacije stanovnika Starog Grada, od Vratnika do Bistrika. Sve je počelo davne 1939. godine prošlog vijeka kada je u Sarajevo stigao Bekteš Bekteši iz Dragaša kod Prizrena na Kosovu. Bektešijevu tradiciju nastavili su sinovi, unuci i praunuci.

U ovoj slastičarni koja se nalazi u blizini tramvajske okretaljke na Baščaršiji kao da je vrijeme stalo. Slastičarna Tip Top je kao ona iz knjiga i novina, sa četiri stola i stolicama.

“Na internetu se može pronaći informacija da je Tip Top otvoren 1923. godine, ali to je greška. Osnovani smo 1939. godine, a greška se nekom potkrala. Nemam namjeru da oduzimam i dodajem. Naša slastičarna postoji 83 godine i mi smo četvrta generacija koja radi u ovom prostoru – kaže za “Faktor” Nedžad Bekteši, te nastavlja:

“Imamo ljetne i zimske kolače. Uvijek smo težili da održimo autentičnost i kod nas se može pojesti prava baklava, rolat, šampita i drugi kolači kao prije 80 godina. Neki kažu da su nam kolači starinski, ali upravo smo na to ponosni i to je ono zbog čega imamo stalne mušterije. To je naše bosansko. U našoj slastičarni kolače su jeli i osvježavali se bozom i njihovi djedovi i očevi. Sigurno da će to raditi i buduće generacije – nastavlja Nedžad.

Prema pričama starijih Sarajlija, upravo je u slastičarni Tip Top nastao prvi zimski sladoled.

“Tako kruže priče, ali to ne mogu potvrditi. Stariji su i nama tako pričali. Pored sladoleda, kolača i boze poznati smo po tahan-halvi koja košta 15 KM. Neću biti skroman ako kažem da je najbolja u Sarajevu. O našoj bozi sve je odavno rečeno i napisano. Ni sam ne znam koliko je dnevno prodamo. Naravno, u ljetnim mjesecima se još više prodaje.

Imali smo ponuda da proširimo proizvodnju i da flaširamo bozu koja bi se prodavala u trgovačkim centrima. Naravno da mi ne pada na pamet da kvarim nešto što je porodica gajila 85 godina. Kada bismo dodali konzervans, slagali bismo i sebe i potrošače. Recept čuvamo za sebe. Neko je ovu piramidu gradio i ja da je urušavam, ne pada mi na pamet. Čaša boze košta 1,5 KM.

Naši ljudi kada dolaze na odmor u Sarajevo, redovno kupuju nekoliko flaša i nose bozu širom svijeta. Uz našu bozu na trenutak se vrate u šeher i želja ih mine za Sarajevom. Pored kvaliteta, mislim da smo i najjeftiniji. Nigdje se ne mogu naći ovako povoljni kolači. Mi smo umjetnici kako izlazimo na kraj. Sve je skuplje, ali mi još ne mijenjamo cijene – govori Bekteši. (Naj portal)