Pratite nas

Razglednice

Duhovno izvorište na Kosovu: ZAŠTO U CRKVU SVETOG NIKOLE DOLAZE LJUDI SVIH VJERA?

Published

on

Crkva Svetog Nikole u selu Gornji Makreš, između Gnjilana i Novog Brda, duboko u šumi i u potpuno albanskom okruženju, čuva uspomenu na nekadašnji život i svjedoči o živoj vjeri kroz razna čudesa i iscjeljenja koja se ovdje dešavaju.

U blizini crkve nalazi se i lijepo uređen izvor ljekovite vode. Mještani iz gnjilanskog kraja kažu da kada se neko umije tom vodom, sve brige, tegobe i tjeskobe, kao i mnoge bolesti, negativna energija i tereti, naprosto nestanu. Ova crkva poznata je još i kao Stari Sveti Nikola.

Od glavnog puta Gnjilane – Novo Brdo, kroz kraj od nedavno poznat kao “Gnjilanski Beverli Hils” zbog velikog broja luksuznih vikendica gasterbajtera, na dvadesetak minuta pješice, kroz šumu, stiže se do ove crkve i izvora.

Crkva je ušuškana između dva brda, obrasla visokim stablima šume. Tišina i mir koji ovdje vladaju, stiče se utisak, mogu rukom da se dodirnu.
Priča se da su pre nekoliko godina, neki ljudi bili zatvorili put do crkve, te su počele da im se dešavaju ružne stvari. Nakon toga i opomene svetitelja, put ne samo da je otvoren, nego i najvećim dijelom asfaltiran.

Stojanka Stojković (76) iz sela Gornej Kusce kod Gnjilana, priča kako još kao dijete pamti, da su Srbi, ali i Albanci, ovu svetinju izuzetno poštovali.

“Stari su pričali da je ranije ovdje bio manastir, ali da je pod Turcima doživio velika stradanja. Još kao dijete slušala sam, a i bila svjedok na neki način, da ljudi nakon dolaska ovdje, prosto dožive neki preporod, bude im bolje.”

Mnogi koji nisu imali djecu, dobili su ih nakon što su se ovdje molili, neki su ozdravili… Kako god, svako ko dođe ovdje, osjeti neko olakšanje, bude mu bolje. Ovdje po pomoć dolaze svi, bez obzira na vjeru i naciju, svi koji vjeruju da Sveti Nikola može da im pomogne, a veoma često se dešava da tako i bude – ukazuje Stojanka.

Crkvu Svetog Nikole početkom devedestih, od temelja je obnovio Blagoje Jovanović iz Gornjeg Makreša. Njegov se grob nalazi u njenoj blizini. Oni koji ovdje dolaze i njemu zapale svijeću. Deda Blagoje je prije svoje smrti izrazio želju da ga sahrane nadomak crkve. Tako je i bilo.

Sa desne strane izvora na niskom drveću zavezana je odjeća. Po narodnom vjerovanju u ovom kraju, ako je neko bolestan onda mu se donese dio odjeće i okači na dren kod izvora i on će biti zdrav kao ovo drvo.

Ovaj običaj nema veze sa hrišćanostvom i vjerovatno predstavlja dio paganskog naslijeđa. Područje Novog Brda i Gnjilana bilo je u srednjem vijeku dosta naseljeno, zbog bogatih nalazišta rude srebra.

Danas, ovaj kraj na meti je kopača i tragača za zakopanim blagom. Ni crkva nije pošteđena, te rupa na podu u jednom njenom dijelu, ukazuje da je i ona vjerovatno bila meta onih koji su se upustili u ovakve poduhvate.

Crkva Svetog Nikole se ne zaključava, te u nju može uvijek da se uđe. Ljudi ovdje ostavljaju razne darove u znak zahvalnosti prema svetitelju. Kada se popije voda sa izvora, stiče se utisak da ovdje zaista ima nečeg nesvakidašnjeg i da to nije tek običan izvor. Osjeti se nevjerovatno rasterećenje, kao da čovjek skine neku ljušturu sa sebe. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending