Sudbine

Duh Mediterana na Romaniji: STEFAN UZGAJA TROPSKE BILJKE A OD GROŽĐA PROIZVODI EKSTRA VINO

Published

2 godine

27/03/2022

Da navike koje nam oblikuju život stičemo još u djetinjstvu, potvrđuje nam i mladi Stefan Jolović iz Sokoca. On je jedan od rijetkih ljudi u BiH koji su se odlučili na uzgoj mediteranskog bilja, a ujedno je i jedini Romanijac čiji hobi je uzgajanje nesvakidašnjih i tropskih biljaka.

Ovaj mladić, trenutno zaposlen u Osnovnom sudu Sokolac, kaže da je prvu biljku zasadio kada je imao samo šest godina, a taj pelcer ljubavi prema biljkama izrastao je u mediteransku oazu na 900 metara nadmorske visine.

“Sa djedom sam krenuo u ovu priču, na početku uglavnom oko voća i povrća, i tako se javila ljubav prema domaćim biljkama. Kasnije, odlazak na more i posmatranje palmi za mene su bili poseban doživljaj, a danas sve te biljke rastu u mom dvorištu – priča Stefan.

Plato Romanije prepoznatljiv je po oštroj klimi i zimi koja na ovom području traje i po šest mjeseci. Nadmorska visina uslovila je da na ovom području raste uglavnom crnogorična šuma. Kada na ovu konstataciju dodamo i podatak da u Stefanovom dvorištu rastu banane, grožđe ili breskve, te da se u njemu nalaze i palme visoke i po nekoliko metara, jasno je koliko je truda i ljubavi uloženo u ovako nešto.

“Pored palmi, imam oleandere, kamelije, hortenzije, čak i agave od kojih se pravi tekila. Osim njih, svake godine pravimo rakiju i vino od 300 do 400 kilograma grožđa koje raste u dvorištu i niko ne može da vjeruje da vino pravimo na Romaniji – ističe Jolović i dodaje da mu je omiljena palma koju je donio sa Kanarskih ostrva.

Svaka biljka u Stefanovom dvorištu zahtijeva poseban tretman. Održavanje i radovi zavise od godišnjeg doba. Prije hladnih zimskih dana potrebna je zaštita, jer većina biljaka ne može opstati napolju.

“U proljeće se počinje sa okopavanjem i orezivanjem biljaka. Kako napreduje vegetacija, prilagođava se i prihrana biljaka kako bi one u ljetnim mjesecima, kada je toplije, pokazale svoj puni sjaj. S prvim sunčanim danima palme, koje zimi budu u podrumu, iznosim napolje – kaže Jolović.

Stefan ističe da bi u budućnosti volio imati svoju botaničku baštu, ali, kako kaže, za takav podvig potrebna je pomoć vlasti i lokalne zajednice. Uz to, dodaje i da bi takav objekat sigurno upotpunio turističku ponudu ovog dijela Republike Srpske.

“Napravio bih botaničku baštu sličnu onoj u Sarajevu, samo bi moja bila veća. Neke biljke bih posadio u zemlju i one bi bile visoke i do 10 metara. To bi ovdje bilo velika atrakcija – zaključuje Stefan.

Stefan Jolović naglašava i da ga u ovom poslu vodi samo ljubav prema biljkama, da uživa u njihovom orezivanju i da se raduje svakom novom pupoljku. Za sada, kako kaže, samo poklanja ukrasne biljke prijateljima i od svog hobija nema nikakve zarade. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Ako vas put nanese: OBAVEZNO POSJETITE ŠARENI KVART ISTANBULA

Predhodna vijest

Sklanjaj za sobom, ili ću te ostaviti: ŽENA ME JE OSTAVILA ZATO ŠTO NISAM OPRAO ČAŠU

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)