Dekubitus je lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva koje se najčešće stvara na završetku donjeg dijela kičmenog stuba, repnoj kosti ili laktu, kao i na područjima gdje nema veće količine masnog tkiva. Nastaje kao posljedica konstantnog pritiska na određeni dio tijela, što uzrokuje slabljenje cirkulacije i protoka kisika i hranjivih materija, pa tkivo polako odumire. Koža postaje bezbojna ili ljubičastoplava, a potom se transformiše u smeđu, tvrdu, neosjetljivu (nekrotičnu) strukturu.

Na kraju se pojavljuju čirevi i rane, a čitava regija je veoma podložna infekcijama. Iako se najčešće sreće kod paralizovanih osoba, teški bolesnici i stare, slabo pokretne osobe, takođe su žrtve ovog neugodnog stanja. Kako se dekubitus brzo širi, a veoma teško liječi preventiva je od izuzetnog značaja.

Najvećem riziku od nastanka dekubitusa izložene su osobe koje su vezane za krevet ili stolicu (naročito ako je u pitanju povreda kičme), pacijenti koji ne mogu da se pomiču bez pomoći drugih (koma, paraliza ili dži oporavak nakon operacije), ljudi koji su imali frakturu kuka i dijabetičari. U rizičnu grupu spadaju i oni koji ne mogu da kontrolišu pražnjenje mjehura ili crijeva jer višak vlage iritira kožu, koja postaje osjetiljiva i podložnija stvaranju rana.

Terapija dekubitusa podrazumijeva otklanjanje pritiska sa kritičnog područja, promjenu položaja pacijenta pomoću odgovarajućeg dušeka ili nekog drugog antidekubilatnog pomagala. Potrebno je obratiti pažnju na higijenu, rana uvijek mora biti čista, dezinfikovana i pokrivena. Jedan od najznačajnijih faktora u procesu zarastanja i regeneracije jeste hrana.

Zdrava ishrana veoma je važan faktor u prevenciji pucanja kože i nezaobilazna pomoć u procesu zarastanja i regeneriranja oštećenja. Na nesreću, pacijenti koji su podložni razvoju dekubitusa obično imaju problema sa apetitom, zbog čega je potreban poseban pristup, kako bi svakodnevno unosili 25 – 30 cal/kg preko namirnica koje ne sadže proteine, 1,3-3 g/kg bjelančevina, više od 2 g/dl albumina (za zarastanje rana), kao i vitamin C (za sintezu kolagena), cink, željezo i bakar (za transport kisika).

POTREBNI SASTOJCI ZA OBLOGE ZA PREVENCIJU: po 3 kašike isjeckanog lista koprive, lista i cvijeta kantariona i lista i cvijeta podubice, izručiti u 1,5 l kipuće vode i ostaviti da odstoji poklopljeno 2 sata izvan štednjaka. Procijediti i kvasiti kožu više puta dnevno, u periodu od po pola sata.

Za sprječavanje daljnjeg širenja dekubitusa
Po 3 kašike sitno isjeckanog lista ranjenika, lista koprive i lukovice bijelog ljiljana izručiti u 2 dcl maslinovog ulja i kuhati na pari dok se ne stvori kaša. Namazati melemom bolna mjesta, obmotati ih gazom, vatom i zavojem te držati otprilike 3 sata.
Proceduru sprovoditi 3 puta dnevno, a prije svakog mazanja obrisati kožu mlakom kamilicom.

Afrički recept:  Šećer smanjuje bol i zacjeljuje rane

Utrljavanje šećera u rane može izliječiti bolne infekcije, uključujući dekubitus, tj. rane nastale dugim ležanjem, pokazalo je istraživanje inspirirano afričkom tradicionalnom medicinom.

Nakon uspješne studije koju je proveo predavač sa sveučilišta Wolverhampton, rođen u Zimbabveu, u britanskim bolnicama počeli su koristiti tradicionalno afričko liječenje šećerom. Kao dijete Moses Murandu gledao je kako njegov otac stavlja zdrobljenu šećernu trsku na rane svojih suseljana misleći da je ovo opće poznati način liječenja.

Šećer se, naime, koristi kao tradicionalni lijek u Zimbabveu. Nakon dolaska u V. Britaniju iznenadio se da ga liječnici ne koriste. U njegovu šestomjesečnu studiju bio je uključen 21 pacijent u bolnici Selly Oak u Birminghamu čije rane nisu zacjeljivale uobičajenim metodama liječenja.

Pokazalo se da stavljanje granuliranog šećera na rane od dugog ležanja, čireve na nogama i amputirane udove prije zavijanja može ubiti bakterije koje sprečavaju liječenje i uzrokuju hkronični bol. Da bi preživjele bakterije trebaju vodu, a šećer skuplja vodu iz rane u zavoj.

Dr. Murandu (43) vjeruje da bi tradicionalna afrička tehnika mogla uštedjeti milione u budžetu Velike Britanije. A šefovi bolnice Selly Oak u Birminghamu toliko su impresionirani uspjehom da su ga nagradili s 25.000 funti.

Ushićeni Moses je kazao:

“U Britaniji još nije korišten šećer za liječenje rana iako je bilo pokušaja sa šećernom pastom. I dok sol na rani nanosi bol, šećer je drastično smanjuje. Šećer je, uza sve to, i daleko jeftiniji nego drugi lijekovi, a pokazao se jednako efikasnim. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

PSORIJAZA: BOLEST ZA KOJI POSTOJE LIJEKOVI U BIHAĆU