Gumeno, zloćudno, čarobno, patuljasto drvo… Bezbroj je naziva za divlju jabuku koja se nalazi na desnoj strani puta Belušić-Oparić. U jednom gotovo svi se slažu – ona je postala mit u Levču, niko ne smije da je dotakne, da otkine listić, da okusi njen plod, a mnogi se plaše čak i da joj priđu i da je pogledaju, jer zaziru od njene ćudi.
Legende o nesrećama koje su se dešavale onima koji je nisu poštovali toliko su uvriježene u narodu da je firma koja je asflatirala pomenuti put ostavila „lakat“ krivinu, jer su se radnici plašili da posijeku drvo. Priča se da su im se mašine kvarile baš na tom mjestu i da im nije palo na pamet da diraju drvo.
Iako je jabuka visoka oko tri metra, koliki je i raspon njene krošnje, ona i dalje ima mitske dimenzije. To najbolje pokazuje da je Google map pored naziva gumeno drvo upisano „Daleko bilo“.
Nijedan Rekovčanin sa kojim su novinari razgovarali ne zna koliko je jabuka stara. Kažu da nikada nije promijenila oblik, niti je rasla. Plodove daje svake druge godine, a zanimljivo je da joj je lišće zeleno tokom cijele godine, pa Levčani i zbog toga vjeruju da tu „nisu čista posla“.
„Bio sam mlad i nepromišljen. Htio sam da pokažem da sam najhrabriji. Otkinuo sam dva listića. Sutradan sam otišao u lov i puškom sam sebe ranio u nogu. Od tada sam invalid. Kada sam se oporavio, listiće sam odnio u crkvu i pomolio se Bogu da mi oprosti što sam to uradio. Od tada drvo zaobilazim u širokom luku – priča jedan Levčanin.
I Ljubiša iz Oparića kaže da se kloni drveta, što su ga savjetovali pradkeda Dragoljub i deda Milun. Njemu je najžalije što niko ne smije da orezuje drvo, niti je ko smio da mu priđe kada se raspolutilo. Za divno čudo, drvo je zacijelilo, iako mu se stablo bilo potpuno raspuklo.
„Levčani se plaše kad vide raspuklu jabuku, jer vjeruju da tada sluti na zlo, ali kada ga vide da „ozdravilo“, u njima se budi vjera u bolje dane. Koliko je straha i strepnji donijelo njegovo cijepanje grana i stabla, toliko nas je obradovala njegova zelena krošnja. Kakva god da ga je sila donijela u naš kraj, vjerujem da dobrim ljudima vraća dobrim, a da one koji ga diraju opominje da ne smiju da diraju ono što nije njihovo – veli Nataša iz Oparića.
Levčom kruže brojne legende o ovoj misterioznoj jabuci, a voćari kažu da nema dileme da je riječ o nekoj formi divlje jabuke, da tako izgleda svaka jabuka koja se ne orezuje i da može da bude stara po nekoliko stotina godina.
Nije misterija ni to što rađa svake druge godine zato što kada prerodi ne stigne da napravi nove pupoljke. I nije stablo „zacijelilo“, već je došlo do srastanja tkiva, kao prilikom kalemljenja. (Naj portal)
