Razglednice

Daleko bilo: KO GOD JE DODIRNUO BAKSUZNU JABUKU U LEVČU NIJE DOBRO PROŠAO

Published

11 mjeseci

09/10/2023

Gumeno, zloćudno, čarobno, patuljasto drvo… Bezbroj je naziva za divlju jabuku koja se nalazi na desnoj strani puta Belušić-Oparić. U jednom gotovo svi se slažu – ona je postala mit u Levču, niko ne smije da je dotakne, da otkine listić, da okusi njen plod, a mnogi se plaše čak i da joj priđu i da je pogledaju, jer zaziru od njene ćudi.

Legende o nesrećama koje su se dešavale onima koji je nisu poštovali toliko su uvriježene u narodu da je firma koja je asflatirala pomenuti put ostavila „lakat“ krivinu, jer su se radnici plašili da posijeku drvo. Priča se da su im se mašine kvarile baš na tom mjestu i da im nije palo na pamet da diraju drvo.

Iako je jabuka visoka oko tri metra, koliki je i raspon njene krošnje, ona i dalje ima mitske dimenzije. To najbolje pokazuje da je Google map pored naziva gumeno drvo upisano „Daleko bilo“.

Nijedan Rekovčanin sa kojim su novinari razgovarali ne zna koliko je jabuka stara. Kažu da nikada nije promijenila oblik, niti je rasla. Plodove daje svake druge godine, a zanimljivo je da joj je lišće zeleno tokom cijele godine, pa Levčani i zbog toga vjeruju da tu „nisu čista posla“.

„Bio sam mlad i nepromišljen. Htio sam da pokažem da sam najhrabriji. Otkinuo sam dva listića. Sutradan sam otišao u lov i puškom sam sebe ranio u nogu. Od tada sam invalid. Kada sam se oporavio, listiće sam odnio u crkvu i pomolio se Bogu da mi oprosti što sam to uradio. Od tada drvo zaobilazim u širokom luku – priča jedan Levčanin.

I Ljubiša iz Oparića kaže da se kloni drveta, što su ga savjetovali pradkeda Dragoljub i deda Milun. Njemu je najžalije što niko ne smije da orezuje drvo, niti je ko smio da mu priđe kada se raspolutilo. Za divno čudo, drvo je zacijelilo, iako mu se stablo bilo potpuno raspuklo.

„Levčani se plaše kad vide raspuklu jabuku, jer vjeruju da tada sluti na zlo, ali kada ga vide da „ozdravilo“, u njima se budi vjera u bolje dane. Koliko je straha i strepnji donijelo njegovo cijepanje grana i stabla, toliko nas je obradovala njegova zelena krošnja. Kakva god da ga je sila donijela u naš kraj, vjerujem da dobrim ljudima vraća dobrim, a da one koji ga diraju opominje da ne smiju da diraju ono što nije njihovo – veli Nataša iz Oparića.

Levčom kruže brojne legende o ovoj misterioznoj jabuci, a voćari kažu da nema dileme da je riječ o nekoj formi divlje jabuke, da tako izgleda svaka jabuka koja se ne orezuje i da može da bude stara po nekoliko stotina godina.
Nije misterija ni to što rađa svake druge godine zato što kada prerodi ne stigne da napravi nove pupoljke. I nije stablo „zacijelilo“, već je došlo do srastanja tkiva, kao prilikom kalemljenja. (Naj portal)

Tagovi:jabuka legenda vboćar

Sljedeća vijest

Tragom narodne predaje o najstarijoj vojnoj džamiji na stijeni Kušlat kod Bratunca: “VRAĆALA SE” NA SVOJE MJESTO U “PTIČIJE GNIJEZDO”

Predhodna vijest

Pogledajte video: GRAD BUDUĆNOSTI KOJI SE NALAZI NA VODI, A U SLUČAJU KATASTROFE SPASIT ĆE 40.000 LJUDI

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

6 mjeseci

23/03/2024

NajPortal.ba

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)