Voda iz arteškog bunara u selu Brodac, nadaleko je poznata kao ljekovita, čak čudotvorna voda, koja liječi stomačna i kožna oboljenja. Po nju redovno dolaze nevoljnici iz šire regije, a voda sa “Čuvarnice” stiže autobusima i do mnogih evropskih zemalja.

Pored bušotina termalne vode i banjskih lječilišta, u Dvorovima pored Bijeljine u Semberiji postoji veliki broj arterških bunara. To su bušotine dubine do oko 300 metara, iz kojih voda neprestano otiče pod jakim mlazom.

U selu Brodac, koje broji 400 domaćinstava, postoje četiri takva arterška bunara urađena za potrebe lokalnog stanovništva, od kojih je jedan, kažu, sa ljekovitom vodom. Nalazi se izvan sela, u dvorištu namjenski izgrađene kuće pored riječnog nasipa, u kojoj za vrijeme visokog vodostaja Save mještani traže spas i čuvaju nasip, pa je zato i zovu “Čuvarnica”.

Do Čuvarnice se stiže “begovim putem”, dugim pet kilometara, koji su u prošlosti turski vojni stratezi izgradili za potrebe utvrđivanja sjeverne granice carstva.

“Kupanje ovom vodom mnogima je izliječilo kojekakve mrlje na koži, razne kožne infekcije, prištiće, rane. Čak tvrde da i kosa počinje rasti. Zato mnogi i dolaze po ovu vodu, za koju kažu da liječi i od gastritisa, da može čir izliječiti i mnoge druge bolesti. Ja je redovno pijem – veli nam Žarko Nestorović Karan.

Kraj bunara “Čuvarnica” uvijek je živo. Ljudi crpe vodu u kanistre i flaše. Tvrde da je voda ljekovita.

“Po godinu dana u flaši ne promijeni svoja svojstva. Ova voda spada u takozvane mekane vode. Njena mekoća je 0,2, dok mekoća normalne vode za piće iznosi 3-5 – kaže Miloš Božić iz Ugljevika, koji redovno dolazi na Čuvarnicu.

I Milorad Krstić iz sela Ostojićevo svake sedmice sipa dovoljno vode za sve ukućane, jer tvrdi da pomaže varenju, te ranama da zacijele. Iz obližnjeg sela Batković došao je i Petar Radić, koji se prvo osvježio velikim gutljajem iz flaše.

“Jedni kažu da je ovo ljekovita voda, drugi su sumnjičavi. Ja je redovno pijem i znam da je Božiji dar. Znaju to mnogi. Ovdje u prosjekku svakodnevno navrati oko pedesetak automobila iz našeg kraja, ali i šire – kaže Petar Radić.

Zanimljivo je da su na ovim prostorima nekada rasla stabla duda i hrasta lužnjaka. (Naj portal)