Razglednice

Čuvar grada na Uni: ZNATE LI DA JE KAPETANOVA KULA U BIHAĆU BILA USTAŠKI ZATVOR?

Published

1 godina

01/01/2023

Kapetanova kula u Bihaću, nacionalni spomenik BiH, jedan je od najstarijih kulturno-historijskih objekata u gradu na Uni. Ovdašnji historičari ne znaju mnogo o ovoj građevini jer ne postoji dovoljan broj historijskih izvora iz kojih bi pouzdano crpili podatke o tačnom datumu njene izgradnje. Prema jednim izvorima ona datira još iz 13. stoljeća, dok neki drugi izvori ukazuju na to da ona potječe iz 18. stoljeća.

Karakterizira je specifičan geografski položaj, koji je specifičan za sve fortifikacione objekte tog doba koji su uglavnom građeni na uzvišenjima, odnosno gradinama odakle se mogla kontrolisati šira okolina grada. Mnogobrojni su primjeri na području Bihaćke krajine koji ukazuju na ovakvu gradnju.

“Jedan od najzanimljivijih događaja vezan za Kapetanovu kulu jeste to da je prilikom najezde tatara Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV boravio ovdje u kuli i stanovništvo Bihaća ga je zaštitilo, a on je u znak zahvalnosti Bihaću dao status slobodnog i kraljevskog grada. Uz tu priču vezana je i priča o čuvenom pelikanu koji se nalazi uklesan u Kapetanovoj kuli. Pretpostavlja se da je kralj Bela IV obilježavao tim simbolom mjesta u kojima je boravio i koja su mu pružila spas u određenom momentu – pojašnjava magistar historije i direktor Muzeja USK-a Dino Dupanović.

Nakon tog perioda kula je nastavila i dalje da služi onoj svrsi zbog koje se tu i nalazila. Po dolasku Osmanlija, odlučeno je da zidine oko kule i sama kula bude ostavljena da egzistira kao strategijski najvažniji punkt ispred mosta preko rijeke Une na samom ulazu u grad i tu se nalazilo sjedište Bihaćke kapetanije.

Preživjela je rušenje bedema i objekata bihaćke tvrđave nakon austro-ugarske okupacije iz razloga što je tadašnjoj vlasti bila potrebna za funkciju zatvora što se nastavilo i u Kraljevini Jugoslavije i tokom Drugog svjetskog rata.

“Kapetanova kula je nakon odlaska Osmanlija imala dosta mračnu stranu i ulogu kada je služila kao zatvor. Najtamniji period njene povijesti desio se tokom Drugog svjetskog rata, kada je ovo područje služilo ustaškim vlastima kao zatvor, gdje su najčešće internirani nepoželjni stanovnici Bihaća, a nakon toga ubijani – navodi Dupanović.

U tom periodu izvršene su određene prenamijene na Kapetanovoj kuli, kada su dodani određeni prozori, neki su zazidani, tako da je ona promijenila svoj provobitni izgled. Godine 1950. godine tadašnja vlast je ukinula status zatvora i kula je ustupljena Muzeju Pounja koji je tada bio u samim začecima svoga rada i od tada ona služi kao mjesto gdje se nalaze stalne muzejske postavke.

“U međuvremenu kula je prošla kroz različite procese renoviranja, a posljednji put je renovirana i obnovljena 2021. godine kada je puštena u rad s pet stalnih postavki. Danas je dostupna za sve posjetitelje, odnosno za muzejsku publiku – kaže Dupanović. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Sve su traženiji u svijetu: UŽIVANJE U LEDENIM HOTELIMA

Predhodna vijest

Čuda prirode: STIJENA U OBLIKU SLONA (Video)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

2 mjeseca

23/03/2024

NajPortal.ba

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)