Susret Hanke Paldum i Novaka Đokovića u Visokom, njihovo druženje i pjesma, izazvali su sjajne reakcije u regionu. Nažalost, u Srbiji su počele stizati kritike na račun najboljeg tenisera svijeta. Zašto se sreo Hankom, za koju neki krugovi pričaju da je veliki neprijatelj srpskog naroda?

Na Noletov račun su stigle salve uvreda i negativnih komentara. Ovo su neki:
* Au, Nole, sad si me razočarao. Pa zar nema ko da ti peva u Bosni nego ova?
* Nole, stvarno te poštujem i volim, međutim, ovo ti nije trebalo! Provesti dan sa ženom koja je javno priznala da je uživala dok je ubijala Srbe, to ne može svako da podnese. Odakle ti želudac za viđenje sa ovom nebitnom personom?
* Broj jedan ne zna šta je gđa Sevdalinka radila u ratu. Pomoć: nije pevala sevdalinke.
* Kad se setimo da je dotična pevaljka sevdalinki zabavljala narod na Alijinim mitinzima, gde se vrlo “lepo” govorilo o srpskom narodu.
* Nije mi jasno ko Novaka navodi na ovakve gluposti. Ova pevačica je poznata po zlu koje je nanosila ljudima.

Očito, da jedan broj ljudi u Srbiji još uvijek živi u vremenima devedesetih godina, kada su mediji “fabrikovali” vijesti o umjetnicima s “druge strane” koji mrze ili zlostavljaju njijhov narod. Iz Bosne su u Srbiji bili na udaru Hanka Paldum, Safet Isović, Nedžad Salković, Dino Merlin, Josip Pejaković… a iz Srbije u Bosni najviše su antikampanje vodili protiv Dragane Mirković (čak je zbog njene pjesme na jednu radio stanicu bačena bomba 93. godine).

Sve je krenulo od naslova u beogradskim medijima “Hanka peva pendrekom”, kojeg je potpisala Zorica Konić. U tom tekstu je nabrojala sve pjevače koje je Srbija voljela, a ostali su u opkoljenom Sarajevu ili Tuzli. Tekst pun laži, ali u vrijeme ratnih dešavanja i nacionalne osjetljiovostiI dovoljno “jako sredstvo” da se pobude osvetničke namjere, izazove osjećaj mržnje prema onima koji su do juče bili miljenici.

Primjera radi tada je Safet Isović, nakon teškog ranjavanja, bio na liječenju u Minhenu, a beogradski mediji su ga predstavljali kao upravnika logora za Srbe u Sarajevu. Po toj verziji Hanka je pendrekala zarobljene Srbe. U poratnom period su je optužili za ratne zločine. 

Hanka je sudskim putem dokazala da nikada nije bila vojno angažovana, te da su te gnusne laži proizvod nacionalističkih kampanja pojedinaca u Srbiji.

U njenu odbranu, u tim teškim vremenima stupili su mnogi umjetnici iz Srbije; između ostalih Miroslav Ilić, Vera Matović, Suzana Mančić, Dragana Mirković, Andrija i Toma Bajić, Zoran Kalezić…

Svi oni znaju da Hanka ne bi mrava zgazila. Takav je čovjek; plemenit, dobronamjeran, humanista, širokih pogleda…

Koliko je Hankino srce plemenito, možda najbolje kazuje podatak da je za svo vrijeme kampanje pomagala Biljanu Brdarić, teško bolesnu djevojku iz Srbije, čak je i posjećivala, dok joj nije postalo opasno da putuje u Srbiju. Naime, kao optužena za ratne zločine mogla je biti uhapšena.

Vremenom je skinuta sa liste osumnjičenih za ratne zločine. Ali, eto neki mediji u Srbiji i dalje žive u mraku, te se ne trude da “upale svjetlo”. Ne zbog Hanke, nego zbog ljudi koji imaju pravo na istinu.

Oni moraju znati da je Hanka u ratu pjevala pjesmu “Musliman, Srbin i Hrvat, sve je to narod moj”.

Oni moraju znati da je Hanka najbolja prijateljica sa Ljubicom Berak i Zorom Dubljević, sarajevskim Srpkinjama i pjevačicama narodne muzike, da je Ljubica Berak za vrijeme dokazivanja Hankine nevinosti o ratnim zločinima nad Srbima klela one koji su pustili ove laži. (Naj portal)