Na plažama Australije, Tajlanda, Vijetnama, Portorika i Jamajke mora i okeani znaju da prirede pravi noćni spektakl. Svjetlucave talase koji zapljuskuju obalu mnogi upoređuju sa zvijezdama u moru ili gomilom plavih svitaca. Za tu pojavu su uglavnom “krivi” fitoplanktoni koje aktivira sudaranje talasa ili ljudski kontakt, kao što je na primjer šetnja plažom.
Bioluminiscencija, odnosno stvaranje svjetlosti pomoću molekula iz vlastitog tijela, karakteristična je za bića iz morskih dubina. Budući da niko ne može da im upali svjetlo, sama su razvila tu sposobnost kako bi mogla snalažljivo da se vrzmaju mračnim morskim dnom.
Bioluminiscencija je rezultat hemijske reakcije u kojoj molekul luciferina reaguje s kiseonikom pri čemu se oslobađa svjetlost, a brzina reakcije varira u zavisnosti od enzima. Ponekad prekrasna svjetla u moru mogu da budu znak prljavštine, jer nastaju podstaknuta hemijskim reakcijama u zagađenim uslovima.
Ali to nije slučaj na Maldivima, gdje plavičasta bića uvijek iznova oduševljavaju posjetioce koji stvaraju fotografije za pamćenje. Stručnjaci su zaključili da ondje za “light show” nisu krivi bioluminiscenti fitoplanktoni, nego račići ljuskari manji od milimetra. Za razliku od fitoplanktona koji zasvijetle tek na koju sekundu, mali rekorderi rade i više od minuta.
Smatra se da neonsko svjetlo nastaje kao rezultat ljubavne igre odnosno udvaranja. Ljuskari se motaju oko svih 26 atola koji čine Republiku Maldive, pa nema tačnog putokaza gdje treba tražiti fluorescentno more, nego otići na noćno kupanje i nadati se sreći.
