Pratite nas

Razglednice

Bili jednom mlinovi unski: ODOŠE U ZABORAV I MEHINA I JOTANOVA VODENICA

Published

on

„Danas nema mlinova, meljave niti mlinara. Ostala su pusta mliništa. A oni stariji koje sam pomenuo pojeli su odavno brašno i ujmove, nestali zajedno s mlinovima i mlinskim ćaskanjem. Istina, u Bihaću su donedavno radila dva mlina, onaj Mehin i Jotanov, ali i oni utihli, otišli u sjećanje i bojim se da će uskoro djeca na riječ mlin gledati kao na neki arhaični pojam i pitati se: ‘Mlin, šta znači ta riječ?“

Ko želi da zamisli sliku Dženneta a ne uspijeva mu da dočara sve njegove ljepote, neka proputuje malo našom Krajinom. Blaga zelena brda čije vrhove ukrašavaju cvijetne livade i stabla pitomog kestena, doline koje brazdaju bistri potoci, kamene tvrđave na uzvišenjima a posebno bistra i plahovita Una koja svojim šumom liječi umornu dušu, pomoći će vam da zamislite Džennet.

Ljepote Krajine su poput raznih dragulja nanizanih u golem đerdan u čijem središtu se nalazi i prekrasan dijamant. Taj dijamant je rijeka Una. I ona ima svoje ukrase: slapove, bukove, brzake, sedre, zelence te primamljiv biljni i životinjski svijet. Ranije su ovu rijeku neviđene ljepote ukrašavale i brojne vodenice. Bilo ih je na stotine. Samo u Bihaću neprestano je mljelo više od sto mlinova. Ogromna vodenička kola ujednačenim ritmom neprestano su se okretala na brzacima pogoneći mlinove i druge slične naprave. Osim mlinova, snaga vode pogonila je i male pilane, kovačnice i stupe. Danas se na rijeci Uni nalazi jedva nekoliko vodenica, odnosno, nalaze se samo ostaci.

Propadanje unskih vodenica počelo je kasnih sedamdesetih godina i nastavilo se sve do danas. Mjesta na kojima su nekad stajali mlinovi zauzeli su razni ugostiteljski i drugi objekti koji ne samo da ne ukrašavaju obale Une već je nagrđuju. Ova čuvena krajiška rijeka na nekim mjestima danas uveliko podsjeća na gizdavu nevjestu odjevenu u prosjačke haljine i prnje.

Uvidjevši propadanje vodenica, kao jednih od karakterističnih simbola rijeke Une, mnogi ljubitelji prirode i kulturno-historijskog naslijeđa ovoga dijela Bosne i Hercegovine, željeli su da barem u svojim djelima, otmu od zaborava unske mlinove. U svojoj namjeri su uspjeli i sačuvali sjećanje na ne tako davna vremena, kada je škripa vodeničkog kola, kloparanje mlinskog kamena i miris brašna, ljepoti rijeke davala neku posebnu draž.

Danas, kada su vodenice zaćutile i zagubile se u magli prošlosti, progovore njihove slike i fotografije vraćajući nas u dane našeg djetinjstva. Tako je bilo i u Gradskoj galeriji Doma kulture u Bosanskoj Krupi gdje je priređena izložba starih fotografija pod nazivom „Bili jednom mlinovi unski“ koja je ranije predstavljena u Gradskoj galeriji u Bihaću.

Na izložbi je postavljeno dvadeset i pet, uglavnom crno-bijelih fotografija unskih vodenica koje su nekad stajale na obalama Une od Štrbačkog buka do Bosanske Otoke. Autor galerije je Nermin Delić, direktor Gradske galerije u Bihaću.

Na otvaranju izložbe o unskim vodenicama, kustos Gradske galerije u Bosanskoj Krupi Ismet Erdić dao je kratki prikaz vodeničkih zdanja na Uni kroz historiju naglasivši da su vodenice na Uni stajale još od najstarijih vremena.

„Vodenice su građene duž cijelog toka rijeke Une. Gradnja mlinova vršena je na mjestima gdje su brzaci jer je potreban brži protok vode da bi se mogao pokretati žrvanj koji melje žito. Na žalost, danas svjedočimo činjenici da su i vodenice nestale sa rijeke Une i da je zub vremena a i nemar svih nas doveo do toga da danas možemo vidjeti takve vodenice jedino na fotografijama. Doduše, ovaj vid arhitekture gradnje nastambi na stupcima je doživio određenu transformaciju tako da danas imamo mnogo ugostiteljskih objekata nad rijekom Unom koji svojim izgledom podsjećaju na nestale vodenice.Iskreno se nadam da će nadležni organi pronaći način da se sačuva jedina preostala vodenica koja je u lošem stanju i koja se nalazi iznad Bosanske Otoke u Ćevanušama. Vodenica niže Otoke, Mujagića vodenica je na žalost nedavno uništena prilikom saobraćajne nezgode. Obećavajuće je to što su mještani pokrenuli inicijativu da je ponovo izgrade identičnu kakva je bila“, kaže Ismet Erdić, kustos Gradske galerije u Bosanskoj Krupi. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Koliko je vrijedan život migranta: NASIR DANIMA TRAGA ZA NESTALIM BRATOM AZIZOM U BIHAĆU

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending