Manastir Sumela je jedna na najposjećenijih destinacija na istoku crnomorske regije, a njegov nesvakidašnji izgled i položaj ga čine specifičnim u svako doba godine, a posebno u toplim ljetnim mjesecima kada nudi dobru hladovinu.

Žubor brojnih potočića i zelenilo u podnožju litica stijena u kojima je utkan manastir Sumela na sjeveroistoku Turske plijene pažnju brojnih turista, javlja Anadolu Agency (AA).

Priča o nastanku ovog manastira počinje ovako:

Dvojici kaluđera u isto vrijeme javio se čudan san, usnuli su ikonu Bogorodice kako pada sa planine Trabzon i govori im: “Sagradite mi ovdje kuću”.

Dvojica kaluđera, jedan iz Istanbula, a drugi iz Atine, tako su pošla na put ka Crnoj planini, koju im je Bogorodica u snu opisala.
Danima i noćima kaluđeri su boravili u stijenama dok jednog dana nisu nabasali na pećinu u kojoj se nalazila ikona Bogorodice, a koju je, prema legendi, naslikao apostol Luka. Tu su sagradili crkvu i ostali na tom mjestu do kraja svog života. Nakon njihove smrti na tom mjestu je sagrađen manastir Sumela, koji danas predstavlja značajnu turističku atrakciju za posjetioce iz cijelog svijeta.

Dugačka istorija ovog svetog mjesta prepuna je zanimljivosti, a naziv manastira Sumela zapravo je potekao od Crne planine u kojoj se nalazi. Crna planina dolazi od riječi Orasmelas, koju su vremenom ljudi izgovarali kao Soumelas, kako je i danas ostalo. Grčki naziv nastao je kao složenica “oros” što označava planinu, a “melas” dolazi od “melanos”, što znači crno.

O periodu između prvog uspostavljanja crkve i njene transformacije u manastir ne zna se mnogo. Prema nekim podacima, pojedini dijelovi su izgrađeni za vrijeme cara Anastasija (430-518). Gradnja je nastavljena i tokom vladavine cara Justinijana (527-565), a naučnici tvrde da je prava, velika izgradnja zidina počela u 13. vijeku. Pored toga, neki izvori kažu i da je pravi osnivač manastira Aleksije 1349-1390.

Interesantno je i da je provinciju Trabzon, najstariju trgovačku luku Anadolije, pokorio sultan Mehmed Osvajač 1461. godine. Da bi nastavio tradicionalno poštovanje svih religija u Otomanskom carstvu i u želji da omogući mirno ispovijedanje vjere svima, sultan je donio edikt kojim se štite svi vjerski objekti, pa tako i Sumela. Ovaj manastir je najvećim dijelom sagrađen u eri Otomanske imperije. Sultan Javuz Selim je, dok je bio guverner Trabzona, dao doprinos savremenijem izgledu manastira kada je napravljena posebna prostorija za biblioteku, kojoj je poklonio mnogo knjiga i vrijedne zlatne kandelabre. Danas je ova biblioteka prazna, a knjige su prebačene u Ankaru.

Manastir je takođe dugo vremena bio obrazovni centar tog podneblja, i zbog svog izuzetnog istorijskog, kulturnog, ali i vjerskog značaja nalazi se na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine.

Ovaj jedinstveni i moćni arhitektonski kompleks je atraktivna i popularna destinacija i zbog kulturno-istorijskog i vjerskog značaja, pa ga tako vjernici iz cijelog svijeta posjećuju, neko zbog nevjerovatnog pogleda na šumske predjele i zelenilo, a neko zbog vjerskog značaja i vjerovanja.

Iz podnožja planine manastir Sumela velikim dijelom podsjeća na Ostrog. Impozantan izgled s vanjske strane jedino može nadmašiti njegova unutrašnjost. Što se više penjete prema Sumela manastiru kroz šumske vijugave staze, tako ćete sve jasnije uočavati kamenitu građu u stijenama, daleki i drevni manastir u kamenu.

Tokom penjanja prema manastiru sve se bolje izoštravaju konture ove drevne građevine. S jedne strane ona na stijeni iz koje se uzdiže djeluje krhko, a, s druge strane, ova građevina je gorda, prkosi gravitaciji, uzdiže se iznad nepreglednih šuma, a pogled na nju umiruje i liječi.

Ambijent i nepregledni krajolici koji vode do Sumela manastira nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, a upravo na tom mjestu osjeća se neka posebna energija, spokoj.

Dosta sam priča o tom unutrašnjem miru koje neko mjesto može da donese slušala od ljudi koji su išli na Ostrog. Odjednom se osjećate važno, veliko, a opet kao da ste isti među hiljadama ljudi koji ovuda hode.

Četiri kilometra hoda po lijepim, istorijskim, nebeskim i nestvarnim stazama vas očekuje ukoliko se odlučite da do manastira krenete pješke. Ukoliko niste fizički spremni za hodanje, na svakih nekoliko minuta u samom podnožju kreće organizovani prevoz do vrha koji košta svega tri evra, a prolaz vlastitim vozilom je zabranjen.

Od posljednje stanice gdje se može prići automobilom do manastira dijeli vas šumska šetnjica od svega petstotinak metara. Hodajući po njoj nisam mogla da razaznam da li me više impresionira šuma koja me okružuje, stoljetna stabla i njegovo korijenje ili je to pogled s desne strane koji se prostire unedogled. Ovo su ona mjesta u kojima čistu energiju i snagu stvaranja života osjetite pod svojim tabanima, u svojim venama, plućima. Gledate a imate osjećaj da ne možete sve da sagledate i da ćete nešto da propustite.

Netom prije dolaska do manastira Sumela sa desne strane uskom šumskom stazom u kamenu ugnijezdila se crkva Varvara. Kako predanja kažu, u njoj su se monasi skrivali i čuvali sve iz manastira Sumela kada je bio obnavljan i svakako je mjesto koje se ne treba zaobići na ovom putu. Jer nakon ove skromne crkve slijedi mjesto koje nosi težinu hrišćanske kulture, snagu arhitekture prošlosti, vječnost kamena i vjere u ljudima.

Masivne stepenice vode vas do platoa, sa kojeg puca pogled na cjelokupnu unutrašnjost manastira, koji je nezamislivo veći nego što vam se čini dok posmatrate manastir izdaleka.

Izgled je veličanstven i nevjerovatan, vrijedan svakog prepješačenog metra. Otvarate vrata skrivenog grada, utočišta, mjesta na kojem struji civilizacija, a vrvi život, šire se spokoj, zadovoljstvo, dražesnost…

Ljudi svih narodnosti, kultura i vjerskih opredjeljenja na jednom su mjestu. Neobična je tišina bez obzira na broj ljudi u manastiru, valjda ovaj gorostas koji se izvija iz Crne planine izaziva strahopoštovanje.

U središtu kompleksa je otvoren prostor koji okružuju spavaonice, biblioteka, kuhinja, sveti izvor, a iznad svega toga se nadvisuje stijena kao da grli manastir. Centralni dio unutrašnjosti je pećinska crkva, glavna kapela iz koje je sve poteklo. Prije samog ulaska na spoljašnjem zidu se nalaze razne freske sa mnogobrojnim motivima. Izdvajaju se one freske koje u slikama pričaju neke od prepoznatljivih biblijskih priča. Tako freske ne postoje samo u unutrašnjosti manastira, već je i čitava spoljna strana zida ove crkve u potpunosti oslikana. Ljudi neprestano ulaze i izlaze, ali uprkos gužvi, mjesto je izolovano i mirno, očarava svojim izgledom i monumentalnošću.

S vanjske i unutrašnje strane pećinske crkve sve je oslikano do detalja, rođenje Marije i njeno predstavljanje u hramu, propovijedanje, rođenje Hristovo, njeno predstavljanje i život u hramu, ali i smrt Marijina i smrt apostola.

S vanjske strane u gornjem dijelu crkve prikazano je stvaranje Adama i Eve, opomena Boga, pobuna Adama i Eve koji zajedno jedu zabranjeno voće, protjerivanje iz raja, a onda slijedi i vaskrsnuće, nevjerstvo apostola Tome, anđeo u grobnici Isusovoj, stijena izvan grobnice, anđeli Mihailo i Gavrilo, tu je i Isusovo krštenje u rijeci Jordan, freske sa slikama čuda koje je Isus činio, od onoga kada je izliječio slijepo dijete svojim dodirom ruke, pa kada je učinio da nepokretan čovjek prohoda i mnoga druga, a na freskama su i Isusovi apostoli, te majka njegova, Djevica Marija.

Centralna freska na tavanici kamene crkve je Isusova, a tik pored je izuzetna i posebno vrijedna freska Marije, Bogorodice, sa dječakom Isusom. Oboje imaju oreole iznad svojih glava kao simbol hrišćanstva, a Marija na stomaku drži dijete Isusa, čije su ruke u takvom položaju kao da blagosilja. Na sljedećoj ikoni Djevica Marija drži u krilu malog Isusa “Majka svemoguća”, što je jedan od rijetkih prikaza, a pored njihova dva lika su krilata bića najbliža Bogu – Heruvima i Serafim.

Nažalost, vidi se da je i Sumela manastir prolazio kroz periode vandalizma koji su ostavili traga i izmijenili originalne prikaze, a lica na freskama su izgrebana. Takođe, rukopisi, knjige i dokumenti koji su pronađeni u manastiru i okolini čuvaju se u muzejima u Ankari i Istanbulu.

Nakon izlaska iz pećinske crkve pogled hvata uske kamene puteljke i stepeništa te se ne možete odlučiti kuda prije krenuti. Istražujete utore, virite kroz prozorska okna, zamišljate kako se nekad život odvijao na ovom mjestu.

Da li zbog svete vode, jedinstvene ikone i pećinske crkve, zbog antropološke i arheološke radoznalosti, ali turisti na ovo mjesto dolaze sa svih strana svijeta pozdravljajući se međusobno osmijehom i laganim klimanjem glave.

Upravo zbog ovoga Sumela manastir s razlogom je jedna od posebno atraktivnih lokacija i ruta za turiste, a pored toga što je svjedok slojevite kulture, religije, prošlosti i istorije dio je nacionalnog parka Altindere, što ga čini atraktivnim i po geografskoj osnovi, ali i istorijski, kulturološki, naučno, turistički popularnim. (Naj portal)