Pratite nas

Sudbine

Amina Koso danas je frizerka broj jedan u Bosni: ZBOG HIDŽABA NIKO JE NIJE ŽELIO ZAPOSLITI

Published

on

Jedna od hrabrih žena koja je prošla trnovit put kako bi ostala dosljedna sebi i realizovala svoju poslovnu ideju jeste Amina Koso.

Malo je žena u BiH koje vole imati divnu frizuru, a da nisu čule za Aminu Koso. Iako joj je tek 29 godina, ne nedostaje joj iskustva, znanja i vještine kad je riječ o pravljenju frizura, a kako bi išla u korak sa svjetskim trendovima u uređenju frizura, konstantno se edikuje, piše Bosnainfo.
Iako joj u onome što radi nije nedostajalo ljubavi, znanja i truda, teško je dolazila do posla, a razlog je – hidžab.

“Bila sam uspješna radnica frizerskih salona gdje sam radila do momenta kada se odlučujem pokriti odnosno staviti svoj hidžab. Tog trenutka moja marama biva nepoželjna, jer nije dres kod salona. Kasnije je bilo jako teško doći do zaposlenja skoro nemoguće. Iako je bilo teško nikad nisam došla u situaciju da se premišljam oko svog hidžaba. Taman kad sam pomislila da više neću raditi ono što volim i što me ispunjava baš tad počinje moj uspjeh. Počinjem da gradim sebe u jednom kreativnom smjeru svečanih frizura – priča Amina Koso.

Ova supruga i majka dvoje djece odlučila je uspjeti u svom poslu i pobijediti granice, kad je izgled prepreka, Amina je odlučila samostalno krenuti. Odlučila je sarađivati sa najboljim, pa su joj mentori bili i neki od najpoznatijih frizera u svijetu.

“Krenula sam prvo sama i nekim čudom u Bosnu prvi put dolazi Yeliz Kaja. To je bila moja prva stepenica i prva obuka. Kasnije sam svoje vještine nadograđivala obukama kod velikih svjetskih majstora George Kot, Ataev Oybek, Zuhra Sullieva, Jemshit Mavlyanov, Nadi Gerber. Danas iza sebe imam skoro 25.000 ljudi na Instagramu koji prate moj rad i mnogo zadovoljnih klijentica koje se vraćaju iznova – priča Amina.

Ističe kako je posvećena djeci i trudi se biti majka jer je to njena glavna uloga.

“Odgajam jednu generaciju i želim da moja djeca poštuju i da budu poštovani, da budu čestiti i uspješni. A trudim se i svojim primjerom pokazati. Moj svaki dan počinje i završava sa namazom zadovoljsto Gospodara na prvom mjestu. Nekada rad sa svojim klijenticama krećem kasno u noć jer ujutro putuju u druge države Kosovo, Srbija, Hrvatsku. Termini se jako brzo popune što me mnogo raduje – ističe Amina.

Među Amininim mušterijama ima i poznatih dama iz javnog života BiH, a kad je neko majstor svog zanata reklama nije potrebna. Na pitanje da li ima zahtjevnih mušterija i čudnih zahtjeva, Amina s osmijehom poručuje kako za nju ništa nije problem.

“Mislim da niko nije zahtjevniji od mene. Sebi zadajem jako teške zadatke npr. izrada cvijeća u kosi, ruže, orhideje, kale. Volim da radim kada igraju meni drage nogometne reprezentacije. Za moju Bosnu sam napravila veliku fudbalsku loptu od kose, za Tursku mjesec i zvijezdu, za moju Palestinu kupolu na stijeni, za Maroko pustinjsku kamilu – priča Amina.

Fotografije i snimke koje objavljuje na svom Instagram profilu potvrđuju njene riječi.

“Trenutno su najtraženiji talasi i modne linije. Nekada mi je za jednu svečanu frizuru trebalo 2h sada je to 1h. Cilj mi je bio izaći iz klasičnih frizura. Željala sam uvesti nešto elegantno i drugačije.

Ljubav, stalna edukacija i trud je nešto što me vodi i nadam se da ću i dalje ostvarivati svoje ciljeve. Imala sam teških trenutaka kada su me ljudi sputavali zbog hidžaba. Iz svega toga sam izašla jača i odlučnija. Pokazala sam i dokazala da su žene sa hidžabom ponosne, kreativne i društveno korisne – poručila je za kraj razgovora Amina Koso. (Naj portal)

http://

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending