Adelisa Hodžić iskreno za “Naj portal”: BILO MI JE TEŠKO SVE OVE GODINE ŽIVJETI UZ HALIDA

Razgovor s majkom, nanom, poslovnom ženom i fantastičnom pjevačicom Adelisom Hodžić, inače suprugom Halida Muslimovića, vodili smo u njemačkom gradu Dortmundu. Tu je zajedno s Halidom nastupala na proslavi Dana žena.

Upitali smo je na početku šta je dobila od supruga na poklon:

Moja mala tajna

– Obzirom da su moj rođendan i Osmi mart veoma bliski, odnosno datumi su veoma blizu, dobila sam divna dva poklona, koja treba i da nosim stalno na sebi. O čemu se radi neka ostane moja mala tajna – kaže na početku Adelisa Hodžić.

Da li se Vi i Halid međusobno čašćavate samo od rođendana do rođendana ili se dešavaju i spontane stvari?

– Da, upravo tako. Ako je vidim negdje nešto u prodavnici da bi odgovaralo mom Halidu ili znam da bi se on tome obradovao onda jednostavno kupim i obradujem ga. A, tako isto i s njegove strane. Ali, nije to da sam ja prema Halidu ili Halid prema meni, već i prema djeci, ali i prema unučadima.

Da li Vam je bilo teško svih ovih godina živjeti sa i uz popularnog supruga?

– Jeste, jako teško, ali obzirom da se nalazimo u istom poslu ili poslovima jako se dobro razumijemo. Uvijek smo potpora jedno drugom, uvijek smo tu jedno za drugo. Pa, tako svaka poteškoća ili svaki problem koji naiđe rješavamo ga zajedno, uzajamno. Bez zajedničke potpore i vjere jedno u drugo nema ni stabilnog ni sretnog braka. Najbitnija stvar u našim životima su danas naše dvoje djece i naša unučad. Sve ostalo je sporedno.

Da li Vam nekada smeta kada kažu: „To je Adelisa, supruga Halida Muslimovića?

– Iskreno prije ili nekada me to pomalo iritiralo, nerviralo, ali nikada povrijedilo. Jer imam i ja svoju karijeru, svoje pjesme, nisam nepoznata. Ali bože moj, sve to je sastavni dio estradnog života. Ja sam gradila svoju karijeru nevezano za njegovu. Veoma često sam govorila da me ne najavljuju kao Adelisa supruga Halida Muslimovića, već samo Adelisa. Ali, valjda je ljudima to bilo zanimljivije, simpatičnije. Ali, valjda to samo od sebe ide, pa sam više jednostavno poravnila.

Jednu prelijepu narodnu pjesmu „Plač bez suza“ krajem sedamdesetih godina snimila je Nataša Vladetić. Vi ste tu pjesmu ponovno presnimili, otpjevali na svoj način i dali joj dušu. Zašto baš ta pjesma?

– Ja sam tu pjesmu, kada sam otkrila da postoji , zavoljela odmah na prvu. Veoma, veoma često sam je pjevala na mojim nastupima i vidjela sam da je publika jako voli. U toj pjesmi ima i sjete, bola, tuge, ali i radosti. To je po meni nekako jedna od najljepših i najemotivnijih ženskih pjesama.

Pa, sam tako kada sam pripremala novi album odlučila da tu pjesmu snimim. Dam joj svoj pečat i novo ruho. Publika ju je prihvatila i znala sam da nisam pogriješila. Uvijek sa tom pjesmom otvaram svaki moj javni nastup.

Da li ste karijeru pjevačice žrtvovali za svoju porodicu?

– Da jesam i, to svjesno. Ni jednog momenta mi nije bilo žao. Željela sam da budem supruga, majka, a danas i nana. Ponekad bi me tako uhvatila sjeta, pa pomislim, eh da mi je opet na nastupe. Ali kad god bih pogledala svoju djecu, vidjela njihova sretna lica bila sam najsretnija majka na svijetu. Čovjek uvijek treba da životnim prioritetima da prednost. Moji prioriteti su bili brak, porodica, djeca. Vjerujte mi da ni jednog momenta nisam zažalila. A, danas kada vidim kakve sam rezultate ostvarila. Kada sam postala sretna nana, i boga mi kada vidim da sam još ovijek dobrostojeća, atraktivna žena, da još uvijek mogu da pjevam i nastupam, jako sam ponosna na samu sebe. Imam rezultat, ima tu neku unutrašnju ljepotu života. To mogu da osjete samo oni koji su to sve doživjeli. Ali, sada će nove pjesme i moji nastupi biti malo više intezivniji.

Oprečna mišljenja

U zadnje vrijeme Halid je ponovno u žiži javnosti, ali ne po novim pjesmama, piše se negativno. Kako Vi na to sve gledate?

– Ja zaista ne bi to komentarisala. Jednostavno nemam komentar.

Vaše mišljenje o mladim pjevačima koji snimaju covere?

– Ima tu mnogo oprečnih mišljenja, ali ja to odobravam. Ima dosta starih, jako dobrih pjesama, koje su jednostavno zaboravljene. I onda dođe neki mladi pjevač ili pjevačica i tu pjesmu ili pjesme ožive. Pa onda ne samo da te pjesme ožive već ožive i origanalnog pjevača iste pjesme. Na neki način vraćaju te pjesme u život. Posebno što se danas svašta snima. Ja sam neko ko voli pjesmu da osjeti, kada je slušam da je u svojoj glavi doživim kao film.

Bato Šišić (Naj portal)