Pratite nas

Razglednice

Bolna priča o nesretnoj ljubavi na ostrvu Sveti Đorđe: NESRETNA LJUBAV CRNOGORSKOG ROMEA I JULIJE

Published

on

Bokom Kotorskom, pa tako i Perastom davne 1813. godine šetali su vojnici Napoleona Bonaparte, nakon francuskog osvajanja ovog dijela primorja. Među njima je bio i mladi oficir Ante Slović, Dalmatinac sa ostrva Cres, koji nije ni slutio da će mu dolazak u ove krajeve promijeniti život iz korijena, da će tu pronaći ljubav svog života, zatim je nesretno izgubiti, a onda i vojničku uniformu zamijeniti odorom fratra.

Fatalni susret

Šetajući sa drugovima kroz Perast, mladi Ante je ugledao jednu od najljepših lokalnih djevojaka tog vremena – Katicu Kalfić. Odmah se zaljubio u nju.

Iako ne postoje precizna svjedočenja o ovom njihovom susretu, sudeći po događajima koji su se ubrzo odigrali, bila je to “ljubav na prvi pogled”. Ni Katica nije ostala ravnodušna na viđenog Dalmatinca, tako da su počeli da maštaju o zajedničkom životu, ali kada se rat završi.

Nisu ni slutili da će svi njihovi snovi biti prekinuti samo nekoliko dana poslije.

Narodi na okupiranim teritorijama odvajkada su pokušavali da se suprotstave neprijatelju. Ni stanovnici Perasta nisu po tome bili različiti. Jedna takva njihova “neposlušnost”, bila je gotovo beznačajna za ishod rata, ali fatalna za Anta i Katicu.

Naime, Peraštani su istakli okupatorsku zastavu na tvrđavi Sveti Križ. To je razbesnelo francuskog zapovjednika. Njegova vojska, koja je bila stacionirana na ostrvu Sveti Đorđe, preko puta grada, dobila je naređenje da zapuca iz topova na Perast. Prvo topovsko đule poljetelo je upravo “iz ruke” oficira Slovića. Odmah nakon njega Peraštani su digli bijelu zastavu i sve je okončano.

Sretan zbog brzog prekida vatre, Ante je požurio čamcem do obale kako bi vidio svoju voljenu Katicu, ali ga je tamo dočekala tišina. Njegova Katica je ležala mrtva. Saopšteno mu je da je stradala od jedinog plotuna koji je poletio prema Perastu… baš onog koji je on ispalio.

Jedini živi stanovnik “ostrva mrtvih”

Povorka sa posmrtnim ostacima Katice Kalfić krenula je čamcima ka ostrvu Sveti Đorđe, koje je pored imena sveca zaštitnika Kotora, često nazivano i “ostrvo smrti”, zato što su se na njemu nalazili grobovi mnogih Peraštana.

Svoj vječni mir na njemu je našla lijepa Katica, a Ante je tada odlučio da se više nikada od nje ne rastane. Zamonašio se i postao fra Frane, živio je u napuštenom samostanu, brinuo se o Katičinom grobu, donosio svježe cvijeće i svakodnevno palio svijeću. Upravo njen plamen je decenijama Peraštanima bio signal da je jedini stanovnik ovog ostrva i dalje među živima.

Godine su prolazile… Iako je došao kao vojnik okupatorske vojske i lično bio zaslužan za smrt jedne od omiljenih stanovnica Perasta, mještani su zavoljeli fra Frana, pa su mu tako i poklonili barku kojom se, u rijetkim prilikama, prevozio do grada kako bi pribavio potrepštine.

Kada jedno veče nije zasijala svijeća sa Katičinog groba, znali su da joj se pridružio u vječnosti.

Ujutru su odmah požurili ka ostrvu. Zatekli su fratra kako mrtav leži preko Katičinog groba, a u ruci drži papir na kom je pisalo: “Sahranite me pored nje, da budem bar mrtav s Katicom“.

Peraštani su, iz poštovanja, ispunili njegovu posljednju želju, a od tada se na ostrvu Sveti Ðorde, uz zid crkve, nalazi grob na kome nema zapisa. Iznad njega se uzdižu dva čempresa, koji se u visini spajaju. Tu počivaju peraški Romeo i Julija. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending