Uglješa Grgur je vlasnik agencije “Gvozden – Eliot Nes” koja se bavi detektivskim poslovima u oblasti švalerancije. On je diplomirani pravnik, kao privatni detektiv ima pravo da nosi oružje koje, kao i fizičku silu, može upotrijebiti ako mu je ugrožen život i može da koristi razna zakonom dozvoljena sredstva da bi došao do informacija. Njegova legitimacija otvara vrata svih zvaničnih ustanova koje su dužne, nakon što podnese zvaničan zahtjev. Ovo su njegova iskustva…

Lažni zemljak

“Žena je bila uporna, htjela je po svaku cijenu da dokaže da je muž vara. Brak im je odavno bio na klimavim nogama, spavali su u odvojenim sobama i komunicirali onoliko koliko su morali zbog djeteta. Kaže, nikada ruku nije podigao na nju, nikada glas povisio, brine o sinu, daje novac u kuću, ali ne skriva odbojnost prema njoj. Oboje žele da se razvedu. Priznala je da je imala nekoliko afera, ali hoće da označi njega kao krivca za propast zajedničkog života i zato je odlučila da angažuje privatnog detektiva – opisuje jedan od svojih slučajeva Novosađanin

Od klijentkinje je Uglješa dobio sve neophodne podatke, fotografiju muža, adresu firme čiji je vlasnik, marku automobila koji vozi, okvirni svakodnevni raspored.

“Počeo sam da ga nadgledam i u prvo vrijeme stekao sam utisak da su sumnje moje klijentkinje potpuno bez osnova. Čovjeku dolaze poslovni partneri, odlazi na ručkove i večere, poslije toga ide pravo kući. Putuje, ali je na aerodromu uvijek okružen saradnicima, kao zainat sve muškarci. Dva puta nedeljno obilazi djecu iz prvog braka u obližnjoj varošici, dođu i oni kod njega, ne vodi ih kući, shvatam da sa sadašnjom ženom, mojom klijentkinjom, nisu baš u dobrim odnosima.

Prošlo je nedjelja- dvije dana, vidim da je slaba vajda od praćenja i nadgledanja. I odlučim da primijenim “vanrednu mjeru”, direktan kontakt. Odem u njegovu firmu i sekretarici se predstavim kao zemljak iz susjednog sela u Hercegovini. Smjesta me je primio, rekoh mu da nemam posla, da sam praktično na ulici i da mi je potrebna pomoć. Obećao mi je radno mjesto u svojoj firmi i narednih dana pili smo kafu u njegovoj kancelariji i razgovarali o mojim budućim zaduženjima.

Povjerio mi se da je pred razvodom, da sa suprugom, osim djeteta, nema ništa zajedničko, da je lijena i svadljiva, da je zanima samo novac. Otkrio je da ima ljubavnicu, i da je to, zapravo, njegova bivša žena, s kojom je u vezi već nekoliko godina i planiraju da ponovo započnu zajednički život – opisuje Uglješa situaciju koja nije bila klasičan bračni trougao. Ni njegova klijentkinja ni njen muž nisu bili sveci, ali, kao pravi profesionalac, dostavio je snimak razgovora ženi koja je mogla da ga iskoristi po sopstvenom nahođenju.

NA BICIKL PA KOD DRUGARICE
Preljuba je, otkriva sagovornik “Novosti”, najčešći razlog zbog kojeg ga angažuju, a u ogromnom broju slučajeva – klijenti su žene. Ipak, daleko od toga da nema muževa koji podozrijevaju da im supruge nabijaju rogove…

“Prije nekoliko godina javio mi se gospodin koji nije znao šta da misli o tome što mu žena posljednjih godinu dana, bar jednom mjesečno, ponekad i češće, spava kod svoje razvedene drugarice. Doduše, ne dotjeruje se, ode do nje u trenerci, na biciklu, ali crv sumnje mu ne da mira. Pratio ju je i uvjerio se u to da je ušla je u zgradu u kojoj stanuje prijateljica, čak se penjao do njenih vrata, osluškivao, i nije čuo ništa osim glasnog ženskog smijeha i muzike. Ostao bi još neko vrijeme ispred zgrade, pa pošto se ništa nije dešavalo, odlazio bi kući. Moje je bilo da otkrijem ima li tu nečeg nedoličnog i, iskreno, mislio sam da je čovjek patološki ljubomoran, kad ono…

Čim mu je klijent javio da je žena napustila stan, Uglješa se parkirao ispred zgrade u kojoj živi njena prijateljica. Sve je bilo onako kako je sumnjičavi muž opisao: došla je u trenerci, na biciklu i popela se na drugi sprat gdje joj stanuje drugarica. Ali za razliku od svog klijenta, detektiv je odlučio da čeka i osmatra, ako treba i do jutra.

“Negdje oko jedan iza ponoći, vidim njih dvije izlaze, ful namontirane, a minut kasnije ispred ulaza se zaustavlja auto sa dva mlađa muškarca. Uđoše gospođe, prisno se pozdraviše s momcima. Krenem za njima, voze prema Bulevaru oslobođenja, pa preko mosta ka Fruškoj gori. Zaustaviše se poslije desetak kilometara, ispred vikendice s bazenom, ušuškane među drvećem. Popališe se svjetla, iz kola iznesoše ketering, šampanjac… Dvojica žigola odmah krenuše u akciju, grle, ljube, pipkaju. A ja samo slikam… Poslije nekog vremena, dobro zagrijani u svakom smislu, poskakali su u bazen. Zabilježio sam sve što je trebalo i otišao. Nije trebalo da čekam do jutra kada su se gospođe vratile iz provoda. Jedna je poslije toga otišla po decu kod bivšeg muža, a druga, supruga mog klijenta, navukla je trenerku i vratila se u porodično gnijezdo da spremi nedjeljni ručak. Predao sam čovjeku fotografije i bio je, uprkos tome što je sumnjao u vjernost svoje žene, potpuno šokiran – opisuje jedan od svojih slučajeva Uglješa Grgur. (Naj portal/RAS)