Pratite nas

Zanimljivosti

Sjećanje na legendu Sarajeva: KAKO JE PIMPEK ČOLI PRUŽIO ŠTRUCU HLJEBA

Published

on

Sjećanje na legendu Sarajeva: KAKO JE PIMPEK ČOLI PRUŽIO ŠTRUCU HLJEBA

Prošlo je 23 godine otkako nas je zauvijek napustio Davorin Popović Pimpek, solista kultnog sarajevskog benda “Indexi”.

Na današnji dan, 18. juna 2001. godine muzička legenda, ljudina, dobrota od čovjeka, Davorin Popović Pimpek, otišao je u legendu! Napustio je ovaj svijet u kojem će on i njegovi “Indexi” dugo živjeti. Živjet će njegov jedinstven vokal i zdušnost, koju sve generacije vole i pjevaju.

Bezvremenski hitovi

Slika autentičnosti jednog vremena je glas i duša Davorina Popovića. On je taj koji je poklonio sve to svojom pjesmom i muzikom. Neimar jugoslovenske rok scene zajedno sa svojim Indexima i njihovim saradnicima, ušao je u legendu. On je živio svaku svoju pjesmu i uživao sa publikom. Čestit, simpatičan, omiljen drug. Pjevač! Zapravo multitalentirani predstavnik muzike.

Davorin Popović rođen je u Sarajevu 1946. godine. Nakon osnovnog, završio srednje obrazovanje u Drugoj sarajevskoj gimnaziji. Tu se zapravo počeo baviti sportom, košarkom kojom se itekako uspješno bavio u „Mladoj Bosni“ (Željezničar). Odigrao je na stotine utakmica, bio kapiten a sve napustio ‘68. radi muzike. A muzikom ozbiljnije se počinje baviti u grupi „Lutalice“ pa se priključio „Ehu“ od kojeg su se formirali „Indexi“ 1962. godine. Muzicirali su u Slozi, Fisu.

Veliki uspjeh, prepoznatljiv i topao vokal doživljava na festivalu „Vaš šlager sezone“ 1967 sa pjesmom „Oko malih stvari svađamo se mi“. Godinu kasnije kada Kornelije Kovač prelazi kod njih, odlazi sa Indexima na „Opatijski festival“ gdje je ispjevao pjesme „Jutro će promijeniti sve“ i „Ako jednom budeš sama“.

Neobjašnjivi šarm

Nizali su se bezvremenski hitovi „Pružam ruke“, „Jednom smo se svađali“, „Da sam ja netko“, „Sanjam“, „Krivac si ti“, „Ugasila je plamen“, „Bacila je sve niz rijeku“, „U jednim plavim očima“, „Modra rijeka“, „Negdje u zatišju“, „310 poljubaca“… Davor je snimio i samostalne albume ‘75. „Svaka je ljubav ista“, „S tobom dijelim sve“ ‘84. i isto naslovljeni album 1995. godine. Pjevao je 80-tih sa vokalnim dječijim horom „Mostarske kiše“, „Žute dunje“ u filmu „Kuduz“. Sa pjesmom „21 vijek“ 1995. godine predstavljao je Bosnu i Hercegovinu“ na Eurosongu.

Zanimljivo je da pjesmu „Plima“ koja je dosegnula najveći tiraž u Jugotonu štampana tri godine nakon njenog objavljivanja jer se izdavaču učinila nekomercijalnom. Godine 1973. su Dačo o Bodo otišli u vojsku nakon što je snimljena šlagerska pjesma „Predaj se srce“. Po povratku doživljavaju vrh popularnosti sa pjesmom „Ti si mi bila u svemu naj, naj“. Nastaje i šlagerska pjesma 1976. „Moja Hana“.

Muzicirali su u plesnoj dvorani Doma mladih u Skenderiji. Davorov neobjašnjivi šarm je zračio sa scene. On je svakoj pjesmi davao vrhunsku ljepotu. Omiljen u društvu, dobitnik šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, nagradu jugoslovenske estrade, estradna ličnost i niz dugih priznanja, nastupa diljem svijeta, ali i njegovog grada u kojem je 2001. održao sa svim muzičarima koji su prošli kroz Indexe na Zetri. I sa gostima: Harijem, Tifom, Alimanovićem, Bregom, Midom…

Posljednji nastup Davor je imao s Indexima iste godine u Banja Luci u Boriku. A nakon mjesec i po dana je preminuo. Nosio sobom teško neizlječivo oboljenje. Ispraćaj na gradskom groblju Bare u Aleji velikana desio se tog kišovitog junskog dana.

Plakalo je nebo, a plakala je i raja za muzičkom estetom kojeg bi se trebalo iz poštovanja češće sjećati i pominjati. Veličina koja nije sa nama a koja uvijek ima mjesta u srcima pored njegove supruge Sanje i sina Darija, onih koji znaju da je Davor Dačo Pimpek Pjevač zapravo legenda i fenomen domaće muzičke scene.

Tako Pjevač kaže

Kada je Čola diplomirao na Ekonomiji pred kabinetom ga je čekalo dosta njegove raje sa cvijećem, pićem i poklonima a onda je odnekud došao Davor i pružio mu štrucu hljeba.

Odmah je Čola shvatio šta je ovaj mangup tim gestom htio kazati ko veli “glas može da te izda, a zvanje nikada“. Tako to Pjevač kaže…

Zbog izrasline bio Pimpek

Izraslina koju je Davor imao na uho od rođenja je humoristično asocirala sarajevsku raju pa su mu etiketirali novi nadimak Pimpek.

„Ulica prkosa“

U ratnom periodu Davor je bio u svom gradu i ispjevao pjesmu „Ulica prkosa“ a često je kazivao „što bi bilo Sarajevo da sam još ja otišao“, pa bi onda poslije dodao „e još da se nisu fukare bogatile a pametno šutile a mi budaletine da nismo govorili, sve bi bilo super“.

Ulica u nedođiji

Spomen obilježje na legendu, sjećanje na ljudsku gromadu i neponovljivog pjevača postavljeno je u parku iza zgrade Predsjedništva. A ulica nazvana njegovim imenom tamo je negdje u nedođiji iza aerodromskog naselja gdje možda nikad Davor nije kročio. Jer cijeli život proveo je u Mis Irbinoj koja je valjda trebala dobiti naziv po njemu. E tada bi mu se grad odužio.

Jasna Durić (Naj portal)

 

Zanimljivosti

Uspjeh Nihada Mameledžije, jednog od najboljih bh. kuhara: U Saudijskoj Arabiji otvoren restoran sa njegovim imenom i bosanskom kuhinjom

Published

on

Uspjeh Nihada Mameledžije, jednog od najboljih bh. kuhara: U Saudijskoj Arabiji otvoren restoran sa njegovim imenom i bosanskom kuhinjom

Prave bosanske specijalitete, i to po tradicionalnoj recepturi, sada je moguće pojesti i u dalekoj Saudijskoj Arabiji.

Glavni krivac za to je jedan od najboljih bosanskohercegovačkih kuhara Nihad Mameledžija koji je već nekoliko mjeseci stanovnik Al Hofufa, najvećeg grada u oazi Hasi u istočnom dijelu Saudijske Arabije.

Veliko priznanje

Al Hofuf ima mnogo toga za ponuditi posjetiocima. Ovaj grad nudi prekrasne pustinjske krajolike, bogatu historiju i kulturu, kao i predivne parkove i vrtove, a jučer je u njemu počeo sa radom restoran „Chef Nihad“.

Tokom svoje karijere Nihad Mameledžija proputovao je mnogo zemalja, isprobao raznovrsna jela. Kuhao za brojne narode, a sada je kao kruna višedecenijskog rada došao restoran koji nosi njegovo ime.

– Ovo je stvarno veliko priznanje. Arapski investitori odlučili su restoran nazvati mojim imenom. Prvobitna ideja je bila da se zove „Restoran Slow Fusion“, ali su ga na kraju nazvali po meni i u budućnosti eventualno planiraju pokrenuti lanac restorana sa tim brendom, po uzoru na poznate chefove Nusreta Gokcea, Buraka Ozdemira, Jamieja Olivera…

U visokoj gastronomiji je sada trend da se restorani nazivaju imenima chefova i zaista mi je u neku ruku bilo drago na tom prijedlogu, a sa druge strane znao sam kakvu to odgovornost nosi – kaže na početku razgovora Mameledžija.

Nihad je u Saudijsku Arabiju došao na kraći period i nije imao namjeru da se duže zadržava.

Fine dining

– Nisam imao velike planove, ali ponuda koju sam dobio od investitora jednostavno se nije mogla odbiti. Prihvatio sam i vidjet ćemo sad kako će se ta cijela priča odvijati. Restoran smo otvorili 1. oktobra. Prvobitna ideja investitora je bila da to bude gril restoran sa sarajevskim ćevapima kao glavnim proizvodom. No, nakon moje prezentacije cjelokupne bh. kuhinje, ali i dijela balkanskih i mediteranskih specijaliteta, odlučeno je da to bude bosanski-balkanski-mediteranski fine dining.

Jedno od jela koje ih je najviše oduševilo je naš kralj svih pita burek. Arapi jako vole rižu i to basmati i jasmin rižu koje su dvije popularne vrste dugog zrna. Posebno vole biryani i kabsu. To su njihova glavna jela, a, naravno, vole gril. Regija u kojoj se nalazi Al Hofuf dugo je bila pod Osmanskim carstvom tako da vole i tursku kuhinju i dobro prolaze naša jela “na kašiku“, kao što su bamija, sitni ćevap i tarhana – govori Mameledžija.

Arapi vole luksuz, tako da su svi restorani velikih kvadratura i troši se mnogo novca na enterijer u kojem dominira zlato i mermer.

– Vodi se računa u svakom detalju. Same kuhinje su dobro opremljene sa modernom i najnovijom opremom. Veliki izazov ovog posla i samog restorana je kako kreirati jela koja se sviđaju Arapima, jer su oni ljudi sa specifičnim okusima, navikama i željama. To određuje i samu uspješnost restorana. Generalno restorana ima puno, skoro na svakom koraku, i skoro svih svjetskih kuhinja.

Osam nacija

Otvaraju se i zatvaraju, kao i svugdje u svijetu. Neki su uspješni, neki ne i vrlo brzo se zatvaraju nakon samog otvaranja. Još jedan od izazova sa kojima sam se susreo je i radna snaga, koja je problem širom svijeta. U mojoj kuhinji, pored bosanske, imamo još osam nacija. Tu su radnici iz Tunisa, Egipta, Šri Lanke, Indije, Bangladeša, Maroka, Nepala i Kenije. Kuhanje je jedna visoka filozofija, nije baš lako sabrati sve tajne u dvije rečenice. Kada se kuha na visokom nivou, mora se paziti na svaki i najmanji detalj. Da finalni produkt bude ukusan, ali da to i na tanjiru lijepo izgleda – ističe jedan od najboljih bh. kuhara.

Nihadu nedostaje Sarajevo, i, kako kaže, kada čovjek proputuje svijetom shvati zašto svi vole svoju rodnu grudu.

– Saudijska Arabija je lijepa, ali nigdje nema Bosne… AL Hofufu i regija Al Ahsa u kojoj se nalazi je u stvari najveća oaza u Saudijskoj Arabiji. Ima velike zalihe vode pod zemljom, veliki je proizvođač hurmi i zadnje uporište Osmanskog carstva na Arapskom poluotoku.

U blizini je Dammama i Khobara, poznatih gradova u kojima je sjedište naftnog giganta Saudi Aramco, jedne od najuspješnijih svjetskih kompanija. Temperature i klima su nešto na što treba vremena da se čovjek navikne. Zima je jako ugodna sa 30 stepeni Celzijusovih, a cijelo ljeto temperature su oko 50 stepeni – kaže Mameledžija.

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending