Pratite nas

Sudbine

Marija Zsuzsana Kovačev, Novi Sad: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIČEVOG SIRUPA I ISHRANOM REGULISALA VISOK ŠEĆER

Published

on

Marija Zsuzsanaa Kovačev je penzionerka iz Novog Sada. Tu je, kaže, srce dovelo iz Mađarske prije pedesetak godina, kada se zaljubila u Vojvođanina i odlučila se na život u ovim krajevima.

Otkriva nam da uživa u putovanjima, druženjima, te odlascima na koncerte ozbiljne muzike. Jedan dio srca joj je u Americi, gdje joj živi kćerka i koju često posjećuje, a za onaj drugi dio ne treba ni pitati. Pun je ožiljaka i rana. Roditelji su umrli, muž, brat… Sve su to rane neprebolne, koje su ostavile i velikog traga na njeno zdravlje. Od silnih stresova zbog gubitka najvoljenijih ona se preko 20 godina bori sa šećernom bolesti. Kaže, kako vjeruje da je i genetika ostavila traga, jer i njen otac je bio “šećeraš” i nikada neće zaboraviti te bolne slike njegove borbe sa ovom opakom bolešću.

“Ipak, okidač za dijabetes bila je bratova bolest 1997. godine. Dijagnosticirali su mu karcinom. Nakon tog saznanja moj šećer je skočio na 14 jedinica – kazuje Marija.

Do tada se ona borila sa povišenim vrijednostima šećera ishranom, zdravim načinom života, rekreacijom. Doduše, vrijednosti povišenog šećera nisu prelazile devet jedinica, pa ih je ona ishranom održavala na šest jedinica.

“Bratova smrt je bila okidač i šećerna bolest je eksplodirala. Ljekari su mi odmah preporučili farmakološku terapiju, s kojom sam jedno vrijeme koliko toliko držala šećer pod kontrolom. Ali, onda me slomila suprugova smrt, zbog koje je šećer ponovo buknuo. Bila sam pred inzulinom.

Nisam htjela da pristanem na inzulin. Možda je to i dobro, jer ću tada vidjeti kod mog prijatelja sa Faceboka Feta da postoji alternativni lijek za dijabetes. On se žalio da mu se vrijednosti šećera priblizavaju 20, te da ima problema sa vidom. Međutim, nakon nekog kratkog perioda zapazila sam da on kaže kako mu je jutarnji šećer bio ispod 6. Ja onako zapanjena pitam ga šta je uradio da bi dobio tako sjajne rezuktate, a on mi je kazao da je na biljnoj terapji travara Mirsada Krnjićai pod nadzorom doktora Miše Vučkovića i nutricioniste Ane Vučković. – otkriva nam naša sagovornica.

Bilo je to 2020. godine i od tada počinje vedrija Marijina priča o borbi sa šećernom bolesti. Zahvaljujući biljnoj terapiji travara Mirsada Krnjića iz Konjica uspjela je da normalizuje vrijednosti šećera, Kaže, ujutro se kretao oko 6 jedinica, poslije ručka malo bi skočio, ali nista značajno.

»Strogo se pridrzavam ishrane koju propisuje Ana Vučković. Definitivno u kombinaciji sa biljnom terapijom i ishranom postižu se sjani rezultati – tvrdi Marija, te naglašava da je ona živi dokaz i svjedok.

Zanimljivo je da su kod nje prije prelaska na Krnjićevu terapiju vrijednosti šećera bile dvocifrene; kretale su se oko 10 jedinica, ponekad i više.

»Neki ljudi prekidaju biljnu terapiju, ali ja zbog preventive ne prestajem. Osjećam da pankreas odlično radi, kazuju to i rezultati analize šećera, ali ja jednostavno uz ishranu koristim i Krnjićev sirup i čajeve.

Ima i jedna zgoda sa Marijinog putovanja u Ameriku, gdje joj živi kćerka. I tamo je ponijela Konjički sirup i čajeve.

»Rizikovala sam, ali sam ponijela ljekarske nalaze i dijagnnozu, te carinicima objasnila da je to moj prirodni lijek. Oni su provjerili, vjerovatno u laboratoriji, da nema zabranjenih sastava, te mi dozvolili da svoj lijek nosim i u Ameriku – otkrila nam je Marija.

Na kraju dodaje da nikada neće zaboraviti jako teške posljedice šećerne bolesti kod njenog oca, pa zbog toga vodi računa o svome zdravlju. Želi da poštedi briga i svoju kćerku, kojoj nije jednostavcno brinuti o majci šećerašu miljama kilometara udaljenoj u Novom Sadu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Više informacija možete dobiti i na FB grupi: BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI

 

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending