Pratite nas

Zanimljivosti

Pronašli smo prvi feljton o slavnoj Fahreti iz 1982. godine: 20 PRASIĆA ZA BRENU!

Published

on

Godine 1982. Fahreta Jahić ili Lepa Brena postala je simbol uživanja za uho i za oći na prostorima bivše Jugoslavije. Prvi je „probio“ Minimaks, a onda nema toga ko se za nju nije otimao. Sarajevski tabloid AS, koji je bio jedan od najtiražnijih nedjeljnika tog vemena, joj je prvi posvetio značajniju medijsku pažnju. Objavljujemo prvi feljton napisan o Breni, autora Milana Matića

Susret sa Fahretom Jahić – Lepom Brenom, bio je sasvim slučajan. Da stiže u Vukovarski hotel „Dunav“ obavijestio nas je Rajko Bibić, direktor hotela. Sve smo pripremili za ručak. Ansambl „Slatki greh“ i Lepa Brena ručaće za ovim stolom – govori Bibić. Najavili su se za 13:30.

Društvo koje vodi Aleksandar Popović – Saša zakasnilo je svega desetak minuta. Samo što su sjeli Brena ih napušta. Razgleda hotel…

„Dobar dan Fahreta“ – obraćamo joj se.

„Dobar dan. Izvolite“ – odgovara

Mi smo iz sarajevskog AS – a…

„Ma odkud vam zemljaci podatak da sam u okolici Osijeka, na svadbi zaradila 27 starih miliona!? – odmah će.

Izvinjamo se zbog „laži“ – odgovaramo i dodajemo: „Čuli samo da nije 27, već 32. Ako treba ispraviti ćemo grešku“.

Brena je na ovo izvinjenje ostala nijema. Kao da se uplašila da ne nastavimo sa novim podacima, da ne bi na vidjelo izašla i priča po kojoj na kirbajima, narodnom dernecima u Slavoniji, zarađuje i po 50 starih miliona.

„Breno ti si iz Brčkog – nastavljamo malo intimnije – Da li bi željela pričati o sebi iz tog vremena. htjeli bismo nešto više saznati o djevojčici Fahreti Jahić? Kako si tada živjela? Šta o svemu ovome misli tvoja majka?

To je život

„To će biti teško, sve je to u Brčkom kod keve. Kod sebe nemam ama baš ništa od tih uspomena. A pisati o meni kao o djevojčici možete. Bilo je u mom životu svega :i tuge, i radosti, i ljubavi i razočarenja… Eto što ti je život. Stalno smo u pokretu moram da idem. Ćao …

Za boravak i razlog dolaska u Vukovar nismo je stigli pitati. Zašto je došla i gdje će saznajemo od Rajka Bibića. Tu je jer će u subotu 5. i nedelju 6. – tog juna pjevati na kirbajima u selima Markušići i Čepin. Ovo više nije tajna: kirbaji u Slavoniji bez Lepe Brene i „Slatkog greha“ su – čisti promašaj. Sad svako selo nakon „spektekla“ u Boboti kod Osijeka hoće da mu Brena pjeva. Seoske gazde je traže. Zovu i ne pitaju za cijenu. Bez plavuše dugih nogu više niko ne može oko Drave i Dunava.

„Ako je Brena bila u Boboti, zašto da ne dođe i nama u goste? Da nas uveseljava. Neka nam uljepša kirbaj“ – pitaju se seoske gazde.

Kirbaj u Čepinu
Nek susjedu vrkne krava, ali Brena će pjevati i nama. Sve se sada svodi na istinu: ko prije Lepoj Breni njemu njena pjesma, njen poljubac i slika po želji. Za uspomenu i dugo sjećanje. I sve se to plaća! Kešom! Iz džepova se šakama vade „crvendači“ i one mnogo vrijednije novčanice. Za sve kažu, ima cjenovnik. Brena pjeva, zabavlja i pozira Slavoncima. To je njen posao.

Jedan od sokaka u selu Češin kod Osijeka prošlu nedjelju bio je krcat. Ne zna se koga je više ili naroda ili automobila. Stigla je Lepa Brena. Cijelom dužinom sokaka prodaje se bižuterija. Muzički automati grme do daske. Igra se i neizbježna tombola. Pred šatorom dugom oko 50 metara, a širokom 15 neviđena gužva.

Kocertna sala od cerade oblijepljena je posterima Brene i „benda“ koji je prati. Da bi se ušlo, vidjelo i pjevalo sa Brenom treba dati dva „crvendača“. Unutra goste sačekuju konobari. Ima ih koji profesionalno služe ali ima onih kojima je to dodatna aktivnost. Noć im donosi 150 starih hiljadarki.

„Breni smo ovo veče izbrojali 10 miliona – priča Zlatko Kovačević, blagajnik na ulazu. Lovu je obezbijedila vlasnica osiječkog kafea „Z“, Zdenka Andrć. Obaveza Brene je da zabavlja ovaj narod do dva ujutru. Sve što zaradi na pjesmi, njeno je. Mi gostima nudimo sve vrste pića i ića. Od specijaliteta imamo prasiće, jariće i jaganjce sa ražnja. Valjda ćemo se izvaditi – dodaje Zdenka Andrić.

Sinoć nas je Bora Drljača u „crno“ zavio. Ovo sada je nesvakidašnje. Za nepovjerovati je. Ma ne bih ja da vam pričam. Saćekajte Breninog menadžera koji oko ponoći stiže iz Beograda. Brenin program počinje u 21 sat. I odmah neizbježni „Ćaćak, Ćaćak…“. Dalje slijede „Zavadila sam momka dva“, “Šta će mi bijele grudi, kada ih niko nema da ljubi“…Trešti šumadijski rokenrol… – kazuje Zdenka.

Glavno tek slijedi. Brenu od ponoći do fajronta obljeppljuju novcem. Guraju joj stohiljadarke u sve dijelove odjeće. „Lete“ milioni. Stiže i domaćin. Nosi dvadeset prasića, kao dar što mu je pjevala u krilu…

Sve to zamišljeno posmatra Ante Puljiz. Dalmatinac i gazda kafane iz slavonskog sela Otok. Duma kako da je dovede sebi u nedelju 13. juna kada je u Otoku kirbaj. (Naj portal)

Slijedeći nastavak pričitajte OVDJE

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending