Pratite nas

Sudbine

Zoran je imao bogatstvo, ali su mu žene „došle glave“: LJUBAVNICU RANIO, ŽENU I SEBE UBIO

Published

on

Zoran Ristić (52) iz okoline Kruševca počinio nezapamćeni krvavi pir, a prije nego što je počinio samoubistvo pozvao je svog oca i rekao mu jezive riječi

Zoran Ristić (52) iz okoline Kruševca počinio je nezapamćen zločin kada je prvo pucao svojoj ljubavnici (44) u glavu i nanio joj teške povrede, a zatim ubio svoju suprugu Vesnu (50) i na kraju presudio i sebi u trenutku kada ga je policija opkolila.

Krvavi pir Ristić je, kako se sumnja, započeo juče oko 6.30 sati u Kruševcu upucavši ljubanivu u glavu, nakon čega je u roku od dva sata promijenio još dvije lokacije u okolini grada, na kojima je presudio ženi, pa izvršio suicid.

„Kobnog jutra Ristić se prvo žučno raspravljao sa ljubavnicom, koja je potom krenula na posao. Uslijedila je drama pošto je on sustigao na parkingu ispred zgrade i izvadio pištolj. Ona ga je, navodno, molila da ostavi oružje i da ne pravi gluposti, ali se on oglušio o njenu molbu i pucao joj direktno u glavu, nasred ulice. Nesretna žena pala je kao pokošena na 200 metara od zgrade u kojoj živi i ostala je da leži u lokvi krvi – kaže izvor i dodaje da su povrijeđenu ženu našli slučajni prolaznici i o tome obavijestili Hitnu pomoć, koja je ubrzo došla i zbrinula je u kruševačkoj bolnici.

Slijedeća Zoranova žrtva je bila njegova supruga Vesna, sa kojom je imao dvoje odrasle djece i unučiće.
„Za sada nije poznato da li je Zoran sreo svoju još uvijek zakonitu suprugu na putu Jasike – Kukljin, kod kamenoloma udaljenog 15 minuta od njihovog imanja u selu, ili je došao kući, natjerao je da sjedne s njim u kola, i u međuvremenu je nakon svađe ubio i izbacio kod kamenoloma – kaže izvor i dodaje:

„Vesnino tijelo nađeno je nasred puta u lokvi krvi. Zoran je mislio da je ubio i ljubavnicu i ženu, pa je obavio, navodno, jedan poziv prije nego što se ubio u svom automobilu – kaže izvor.

Kako objašnjava Ristićev rođak, Zoran je poslije krvavog pira pozvao svog oca, koji je bio na njivi i rekao šta je uradio.

“Sredio sam ih obje, a sad ću i sebe!”, navodno je rekao Zoran svom ocu.

Nesrezni otac je mislio da je njegov sin samo ljut i da to što govori nije istina – kaže jedan rođak i dodaje da je čuo da je Zoran neposredno prije krvoprolića podigao kredit.

Rođaci i poznaici Ristića kažu da nije bila tajna da on ima ljubavnicu, iako se od supruge Vesne nije zvanično razveo. Prema njihovim riječima, upozoravali su ga da može doći do krvoprolića, jer je počeo da živi sa tom novom ženom.

„Pričali smo mu, ali nije slušao. Radio je sve što je htio, a nije trebao to da uradi. Sa ženom je bio 30 godina u braku. Nije to zaslužila, ona je djecu oodgajala, jako mlada se udala, baš se trudila oko domaćinstva i porodice.

Zoran je toliko imao para da su ge one i iskvarile. Davao je ljudima i šakom i kapom, a kada je došla naplata niko da mu vrati dug. Ima čak jednog dužnika od 70.000 eura, a on s druge strane uzima kredit kako bi, navodno, renovirao kuću ljubavnici koja, kako smo čuli, ima i muža – pričaju rođaci.

Oni koji poznaju Zorana Ristića kažu da mu ova ranjena ljubavnica nije bila prva. Prema njihovim riječima, on je prije otpilike tri godine “poludio”.

„Tada se odselio iz sela u Kruševac i zaposlio se u jednoj fabrici. U početku je dolazio u selo sa ženom Vesnom, ali otrpilike prije godinu dana prestao je tu da dolazi sa Vesnom, ali je dolazio sa drugim ženama. Koliko smo uspjeli da shvatimo, on je imao čak tri ljubavnice. Ne znamo šta mu se desilo, ali on je poludio kada se odselio iz sela i kada se zaposlio – pričaju mještani iz sela. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending