Pratite nas

Poznati

Kemal Hasić, rijetko progovori, ali kad nešto kaže – svaka mu je zlatna: BOSNA POSTAJE MUZIČKA KOLONIJA, NEMAMO MEDIJSKU PODRŠKU U DOMOVINI

Published

on

Nakon što je 1998. godine, kada je na festivalu u Lukavcu, dobio prvu nagradu publike, Kemal Hasić značajnije zakoračio na estradnu scenu vrlo brzo se legitimisao svojim audio prvjencem “Nikad oči nisu stare”. Sa njim, i drugim projektima koje je radio, nastavio se penjati ka estradnom tronu. Spada u red vrsnih pjevača pred kojim je blistava estradna karijera. Neizmjerno je zahvalan medijima koji su mu od samih početaka pružali nesebičnu podršku.

O njegovim mortalnim i ljudskim kvalitetima suvišno je trošiti riječi. Divan suprug, otac, sin, unuk, komšija, kolega…. Bez ijedne mrlje u karijeri i privatnom životu. Nikada u medije nije dospio zbog slandala ili bilo kakve afere, već isključivo zbog pjesme i sjajnih vokalnih kvaliteta.

Kao tavog publika ga je prepoznala i zavoljela, kritičari poštuju, a kolege uvažavaju. Za Šabana je bio najbolji mladi pjevač, Enesa takođe, i Šerif se slaže da je kemo izuzetan vokal…

„Mediji su nešto bez čega se na estradi teško opstaje, kaže Kemal Hasić. Istina, nisam od onih koji pojavljivanje u sredstvima informisanja želi po svaku cijenu. Svjestan sam da ću imati onoliko prostora koliko kvalitet mojih projekata bude zasluživao. Ako me bude češće to će značiti da ono što radim i vrijedi.

Neke moje, iskusnije, kolege kivne su na pojedina sredstva informisanja. Ne shvataju da to što ih nema na naslovnim stranicama, na top listama, radio i TV emisija i drugim vidovima medijskog predstavljanja, nije krivnja medija nego njihova. Dobar audio ili video projekat, kvalitetna interpretacija i pošten odnos prema publici moraju biti zapaženi.

Medijski prostor zavisi od kvaliteta tvog rada. Ako to što radiš valja bit će te i na naslovnicama. Istina, bilo bi dobro da i naša državna televizija ima više sluha za estradu. Imali bi pravi prostor da prezentujemo svoje stvaralaštvo jer bez adekvatne medijske propagande nema ni značajnijeg uspjeha.

Vidimo da se kolege iz Srbije “ubiše” od posla po Bosni i Hercegovini. Zasluga je to tamošnjih medijskih kuća u čijim programima reklamiraju svoje audio projekte ili učestvuju u njihovim šou emisijama. – kaže Kemal Hasić, skromni, raspjevani i karakterni Sarajlija, dijete sa Baščaršije, ponos svoga oca Senada Hasića.

Nažalost, Bosna je danas muzička kolonija u regiji. Bez diskografskih kuća, medija koji ne uspijevaju pokrenuti ili plasirati projekte kojima će predstavljati bosanske autore i stvaraoce, ova zemlja ne stvara nove estradne ambasadore kakvi su na primjer dvojica Halida, Šerif, Šemsa, Hanka, Merlin, Enes…. A talenata ima. Dokaz je i Kemal Hasić! (Naj portal)

Poznati

Šekib Mujanović za ‘Naj portal’: Ružno je da sjećanje na Esmu Redžepovu niko ne njeguje

Published

on

Šekib Mujanović za ‘Naj portal’: Ružno je da sjećanje na Esmu Redžepovu niko ne njeguje

Šekib Mujanović je već decenijama prisutan kako na bh. i na regionalnoj estradi. Mnogobrojne pjesme su snimljene tokom njegove karijere, a desetine njih izdvojile su se kao hitovi. Ali, on se nije previše prezentirao u javnosti, stiče se utisak kao da je namjerno izbjegavao medije.

Medijski se povukao

– Ja se jesam u posljednje vrijeme medijski povukao, mada ja nastupam istim intezitetom, Radim svirke, nastupe, koncerte. Upravo sada trebam da snimim spot za novu pjesmu, pa će me biti više u medijima. Bit će to jedan dobar, veseli narodnjak- rekao nam je Šekib na početku razgovora.

Razgovor sa Šekibom smo vodili u Njemačkoj na imanju Edina Hadžipašića. A iz nas je bila velika livada/ njiva, a na naše pitanje da li je nekada radio na njivi odgovorio je iskreno:

– Naravno da jesam. Roditelji i daidže su me slali na njivu da radim i tim radom sam se i očeličio. To je bio taj neki jagodarski kraj, pa sam išao da sadim, plijevim, berem jagode. Mada moram da budem iskren nikad nisam volio nešto previše da radim na zemlji. Sjećam se kada se kukuruz brao, pa namjerno sjećem i kukuruz i travu jer sam znao da će daidža da poludi i onda on mene potjera. A, ja sav sretan da me otjerao.

Kada si postao svjestan da si muzikalan?

– Bilo je to u mojim vrlo mladim, ranim godinama, ne znam da li sam imao desetak godina. Samo me muzika zanimala, snimam sebi neke pjesme, vježbam i, sve tako do tog mog prvog nastupa. Bilo je to u našoj Mjesnoj zajednici i bio je 8. mart. Nastupao sam sa mojim drugom Almirom. Imali smo harmoniku i jedan mikrofon.

Lijepa priča

Onda je uslijedio festival „Mladi graditelji“ u Brčkom i moj brat rahmetli je izabrao pjesmu „Danima te čekam“ od Šabana Šaulića. Mene je tada takva trema spucala da to ni danas ne mogu da objasnim. Kada sam izašao na binu fokusirao sam se na jedan reflektor, gledao svo vrijeme u njega. Nisam se smio fokusirati na narod, publiku. I, onda je krenulo.

Svojevremeno je Šekib imao tu čast i zadovoljstvo da snimi duet sa rahmetli Esmom Redžepovom?

– Pa, tu pjesmu je radio moj dobar prijatelj Rasim Korajac. I, ta pjesma kada se rodila, kada je bila zamišljena kao duet, mi smo u njoj čuli Esmu Redžepovu. Onda sam aplicirao kod gradskih vlasti u Brčkom da nam daju neki novac i, boga mi su nam dali oko 7 ili 8 hiljada maraka. Tim novcem smo finasirali pjesmu, snimanje u studiju u Makedoniji. Bila je to zaista jedna lijepa priča.

Danas je njena kuća pusta ili bolje rečeno opustošena, da li si vidio te slike?

Opustošena kuća Esme Redžepove, iz doma skoro sve odnijeto

– Nisam, ali sam u toku te priče. Ja sam ostao u kontaktu sa jednim od njenih pedesetoro djece koja je ona usvojila. On se zna sa vremena na vrijeme zna požaliti kako sjećanja na nju niko ne njeguje. To je zaista ružno, a Esma je bila velika kao čovjek. A svojevremeno je kao Jugoslovenka u svijetu bila proglašena kao kraljica cigana, kraljicom Roma. Nažalost zajedničkih nastupa nismo imali.

Sočan trač

U trendu kod mladih pjevača je snimanje covera?

– Pa mislim da je to zaista korisno. Neki mladi pjevači bez da su snimili jednu njihovu vlastitu pjesmu, na coverima su napravili baš jednu lijepu karijeru. Ali, ja sam za to da, ako se neko odluči da snimi cover taj isti treba ili mora da bude dobar kao original ili čak i bolji. Meni je baš drago kada se neka pjesma izvuče i postane opet popularna, i zaista vidim svrhu tih covera. A, to rade i muzičari i pjevači na svjetskom nivou, to jest u svijetu.

Privatan život držiš daleko od medija, estrade?

– Ja ti nisam nešto klasična estrada u tom nekom smislu. Ja volim ostati zatajen, ne bih se baš previše eksponirao sa privatnim životom u javnosti. To je jednostavno moje i ne dam nikome. A, sve je stvar izbora, neko to želi, neko ne. Ja još uvijek vjerujem da ljudi više vole da slušaju dobru pjesmu već da čuju neki sočan trač.

Na kojoj si trenutno životnoj relaciji?

– Iskreno, Brčko je moja baza, a mi smo pjevači u ovom poslu leteći. Pa me tako često ima i u Austriji gdje smo kao porodica jako dugo živjeli.

Da li si svojevremeno odbio neku pjesmu, a onda ta ista postala hit kod nekog drugog pjevača?

Šerif je zakucao

– To je vjeruj mi, noćna mora svakog pjevača. Ponudi ti se pjesma, pa kad trebaš da je otpjevaš ti je odbiješ, a onda razmišljaš, pa možda je neki budući hit. Meni je nuđena pjesma „Med i slatko grožđe“, koju je snimio Nikola Rokvić. Ali eto ja sam je odbio, a razlog ni dan danas ne znam. Mislim da je to Nikoli Rokviću najbolja pjesma u karijeri. Pa i pjesmu koju je snimio i Šerif konjević „Ko je ona“ ja sam odbio. Šule i ja smo sjedili zajedno kada je on tu pjesmu stvarao uz gitaru, ja sam je raspjevavao. Da sam mu rekao da da meni tu pjesmu, on bi mi je dao, ali eto nisam. Ali, nije mi žao, Šerif ju je baš dobro zakucao – kazao je Šekib.

Bato Šišić (Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending