Parapsihologija
Priča iza misteriozne podzemne rase Los Anđelesa: GDJE JE ZLATO KOJE SU ZAKOPALI LJUDI GUŠTERI?
Los Anđeles je grad sanjara, propovjedača i bajkopisaca – u stvari, za mnoge stanovnike ovog grada pričanje priča je poprimilo oblik prave umjetnosti, pa ne iznenađuje što se mogu pohvaliti zavidnom količinom urbanih legendi i raznih teorija zavjere. I nijedna legenda nema veću snagu od one o “Ljudima gušterima”
Gotovo stotinu godina, konspirativni šapat u Los Anđelesu govori o misterioznoj rasi visoko razvijenih “ljudi guštera”, koji su u prošlosti izgradili veliki podzemni grad u centru Los Anđelesa. Potraga za ljudima gušterima počela je ranih 1930-ih kada je rudarski inženjer po imenu George Warren Shufelt tvrdio da je pronašao staru mapu koja locira zaboravljena blaga zakopana ispod centra grada.
Velika katastrofa
Shufelt je rekao da ga je njegova potraga dovela do šefa Green Leafa, zvanog L. Macklin, Hopi Indijanca u medicinskom domu u Arizoni. Šef – koji je možda postojao, a možda i nije – rekao mu je o izgubljenoj civilizaciji naprednih zemljana poznatoj kao “Ljudi gušteri”, čiji su devetogodišnjaci bili intelektualno napredni kao i diplomci fakulteta.
Članak Los Angeles Timesa iz 1934. godine navodi:
“Radio rendgenski snimak otkrio je lokaciju jednog od tri izgubljena grada na obali Pacifika, koji su iskopali Ljudi gušteri nakon “velike katastrofe” koja se dogodila prije oko 5000 godina. Ova legendarna katastrofa bila je u obliku ogromnog vatrenog jezika koji je “izišao sa jugozapada, uništavajući sav život na svom putu”, a vatrena staza je bila “široka nekoliko stotina milja”.
Gradsko podzemlje je iskopano kao sredstvo za bjekstvo od budućih požara… U velikim prostorijama u kupolama grada bilo je 1000 porodica, a u katakombe su pohranjene neograničene zalihe hrane biljne sorte da osiguraju opstanak narodu guštera dugo vremena…”
37 zlatnih ploča
Shufeltovi “ljudi gušteri” nisu bili humanoidni reptilski vanzemaljci koje su popularizirali teoretičari zavjere poput Davida Ickea. Umjesto toga, oni su bili rasa izuzetnih ljudskih bića koja su obožavala guštera kao simbola dugog života i postavila svoj podzemni lavirint u obliku svog omiljenog reptila.
Prema Shufeltu, ljudi gušteri su čuvali svoje tajne u Zaključanoj Sobi, u blizini tunela u Drugoj ulici. Ova podzemna prostorija sadržavala je 37 zlatnih ploča dugačkih četiri stope koje su zabilježile istoriju drevnih Maja i “porijeklo ljudske rase”.
Godine 1902. jedna starija žena je navodno nacrtala mapu koja vodi do blaga za koje je tvrdila da je zakopano na brdu Fort Moore decenijama ranije. Nakon njene smrti, prijatelj kojem je povjerena karta unajmio je čovjeka sa “štapom za gatanje” da pronađe blago. Grupa dobrovoljaca kopala je cijelu noć u blizini ograde protestantskog groblja gdje se prema mapi blago trebalo nalaziti, međutim nisu našli ništa više od napuštenog odvoda.
Drevna mapa od ovčje kože
Do vremena kada je na scenu stupio Shufelt, grad koji je bio u teškoj ekonomskoj situaciji bio je spreman vjerovati da se ispod brda Fort Moore može otkriti blago. Porijeklom iz Ohaja, Shufelt je upravljao rudarskim lokacijama za kompaniju Kingman Merger Mines Company u Arizoni. On je također bio izumitelj “radio mašine za traženje zlata”, koju je Los Angeles Timer 1934. godine podrugljivo nazvao “krntija”.
Čini se da je mnogo nalikovala na radiestezijski štap, sumnjivi instrument koji su svuda voljeli teoretičari zavjere. Jedan novinar opisao je mašinu kao “cilindrično stakleno kućište unutar kojeg se visak pričvršćen za bakarnu žicu njiše, pokazujući prema mineralima ili tunelima ispod površine zemlje.”
Godine 1933., Shufelt je još jednom učinio Fort Moore Hill vrijednim vijesti. Tvrdio je da posjeduje drevnu mapu od ovčje kože koja je pokazivala put do blaga koje se nalazi ispod starog zapuštenog brda, koje se sada polako rastavlja u ime napretka grada. Uvjerio je okružni nadzorni odbor da mu dopusti da iskopa blago, a dvije strane su se složile da će podijeliti sva otkrivena blaga 50-50. Uprkos svom uzbuđenju, ništa nije pronađeno.
Uporni Shufelt
Nekoliko mjeseci kasnije, Shufelt se ponovo pojavio. Ovaj put je predstavio detaljniju priču zajedno sa rukom nacrtanom mapom koja i danas postoji. Njegove tvrdnje detaljno je obradio Los Angeles Times 29. januara 1934. Važno je napomenuti da bez ovog članka legenda o Narodu Gušterima iz Los Angelesa gotovo sigurno ne bi postojala.
U podužem izlaganju, Shufelt je tvrdio da ga je njegov radio rendgenski snimak “odveo ovamo i tamo” od Centralne biblioteke u centru grada do Jugozapadnog muzeja u podnožju planine Vašington.
„Znao sam da sam iznad obrasca tunela“, rekao je za Times 1934., „i zacrtao sam tok tunela, položaj velikih prostorija raštrkanih duž putanje tunela, kao i položaj naslaga zlato, ali nisam mogao razumjeti značenje toga.
„Moje radio rendgenske slike tunela i prostorija, koje su podzemne praznine, i zlatne slike sa savršenim uglovima, stranama i krajevima, naučni su dokaz njihovog postojanja. Međutim, legendarna priča mora ostati spekulativna sve dok se ne otkrije iskopavanjima.”
I tako je Shufelt bilo dozvoljeno da ponovo iskopa brdo Fort Mur, iako nisu svi kupovali njegovu priču.
Istina ostaje zakopana
Bez straha od mrzitelja, Shufelt je iskopao šaht od 250 stopa u dvoruštu bivšeg imanja Banning, ali je opet otišao praznih ruku. Čini se da se njegovo istraživanje Fort Moore Hilla završilo. Umro je u siromaštvu 1957.godine i sahranjen je u Memorijalnom parku Valhalla u Burbanku.
Prema autoru i bibliotekaru Glenu Creasonu, ljudi su na priču o zlatu Naroda guštera i brojna iskopavanja gledali kao na inženjersku sapunicu. Ipak, u najmračnijim danima depresije 1930-ih, ko nije želio da vjeruje da ima zlata u tim brdima? (Najportal)
Parapsihologija
Kad god se pojavi, donosi nesreću: RIBA SUDNJEG DANA NA OBALAMA KALIFORNIJE
Izuzetno rijetka riba, poznata kao “riba Sudnjeg dana”, ponovo je primijećena na obali Encinitasa u Kaliforniji. Ovo je treći put u posljednja tri mjeseca da je ova vrsta primijećena u Kaliforniji, a samo je 22. put zabilježena tokom posljednjeg vijeka, piše CNN.
Alison Laferiera sa Instituta za okeanografiju Scripps pri Univerzitetu u Kaliforniji pronašao je 6. novembra ribu dugu preko 2.7 metara na obali Grandvju biča u San Dijegu.
Uginula riba potom je uklonjena od strane Nacionalne administracije za okeane i atmosferu (NOAA) i prebačena u Naučno-istraživački centar za ribarstvo na jugozapadu, kako je navedeno u objavi u objavi Instituta na Fejsbuku.
“Uzeli smo uzorke i zamrzli primjerak dok čekamo dalja istraživanja i konačno očuvanje u Kolekciji morskih kičmenjaka – istakao je Ben Frable, menadžer Kolekcije morskih kičmenjaka Scripps-a, u objavi.
Japanska mitologija povezuje pojavu ove ribe u plitkim vodama sa predznacima zemljotresa i cunamija, prema Atlas Obscura.
Godine 2011. najmanje desetak primjeraka ove ribe prijavljeno je na japanskoj obali neposredno prije nego što je Japan doživio najveći zabilježeni zemljotres u martu 2011. godine, navode podaci Ocean Conservancy.
Pojavile su se teorije da tektonski pomaci koji prethode zemljotresima ubijaju ovu vrstu, uzrokujući da se ribe zapljusnu na plaže neposredno prije nego što zemljotres pogodi, navodi Natural World Facts. Međutim, istraživanje iz 2019. godine nije pronašlo nikakvu povezanost između zapažanja ove ribe i pojave zemljotresa u Japanu, kaže GeoScience, prenosi CNN.
Ova takozvana „riba Sudnjeg dana“ rijetko se viđa i još uvijek nije potpuno poznata naučnicima, prema Ocean Conservancy, jer uspijeva u najmanje istraženom ekosistemu mora: mezopelagijskoj zoni, koja se nalazi čak 9 kilometara ispod površine okeana. (Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON