Pratite nas

Razglednice

Daleko bilo: KO GOD JE DODIRNUO BAKSUZNU JABUKU U LEVČU NIJE DOBRO PROŠAO

Published

on

Gumeno, zloćudno, čarobno, patuljasto drvo… Bezbroj je naziva za divlju jabuku koja se nalazi na desnoj strani puta Belušić-Oparić. U jednom gotovo svi se slažu – ona je postala mit u Levču, niko ne smije da je dotakne, da otkine listić, da okusi njen plod, a mnogi se plaše čak i da joj priđu i da je pogledaju, jer zaziru od njene ćudi.

Legende o nesrećama koje su se dešavale onima koji je nisu poštovali toliko su uvriježene u narodu da je firma koja je asflatirala pomenuti put ostavila „lakat“ krivinu, jer su se radnici plašili da posijeku drvo. Priča se da su im se mašine kvarile baš na tom mjestu i da im nije palo na pamet da diraju drvo.

Iako je jabuka visoka oko tri metra, koliki je i raspon njene krošnje, ona i dalje ima mitske dimenzije. To najbolje pokazuje da je Google map pored naziva gumeno drvo upisano „Daleko bilo“.

Nijedan Rekovčanin sa kojim su novinari razgovarali ne zna koliko je jabuka stara. Kažu da nikada nije promijenila oblik, niti je rasla. Plodove daje svake druge godine, a zanimljivo je da joj je lišće zeleno tokom cijele godine, pa Levčani i zbog toga vjeruju da tu „nisu čista posla“.

„Bio sam mlad i nepromišljen. Htio sam da pokažem da sam najhrabriji. Otkinuo sam dva listića. Sutradan sam otišao u lov i puškom sam sebe ranio u nogu. Od tada sam invalid. Kada sam se oporavio, listiće sam odnio u crkvu i pomolio se Bogu da mi oprosti što sam to uradio. Od tada drvo zaobilazim u širokom luku – priča jedan Levčanin.

I Ljubiša iz Oparića kaže da se kloni drveta, što su ga savjetovali pradkeda Dragoljub i deda Milun. Njemu je najžalije što niko ne smije da orezuje drvo, niti je ko smio da mu priđe kada se raspolutilo. Za divno čudo, drvo je zacijelilo, iako mu se stablo bilo potpuno raspuklo.

„Levčani se plaše kad vide raspuklu jabuku, jer vjeruju da tada sluti na zlo, ali kada ga vide da „ozdravilo“, u njima se budi vjera u bolje dane. Koliko je straha i strepnji donijelo njegovo cijepanje grana i stabla, toliko nas je obradovala njegova zelena krošnja. Kakva god da ga je sila donijela u naš kraj, vjerujem da dobrim ljudima vraća dobrim, a da one koji ga diraju opominje da ne smiju da diraju ono što nije njihovo – veli Nataša iz Oparića.

Levčom kruže brojne legende o ovoj misterioznoj jabuci, a voćari kažu da nema dileme da je riječ o nekoj formi divlje jabuke, da tako izgleda svaka jabuka koja se ne orezuje i da može da bude stara po nekoliko stotina godina.
Nije misterija ni to što rađa svake druge godine zato što kada prerodi ne stigne da napravi nove pupoljke. I nije stablo „zacijelilo“, već je došlo do srastanja tkiva, kao prilikom kalemljenja. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending