Pratite nas

Sudbine

Branimir Tamindžija, hercegovački pčelar sa sa multiple sklerozom: U PČELINJAKU SAM SE PREPORODIO

Published

on

Istočna Hercegovina u posljednje vrijeme sve više privlači pažnju domaćih i stranih turista kao nedovoljno istražena destinacija.

Zahvaljujući projektu “Staza sira i meda Istočne Hercegovine“ kojeg finansira USAID Turizam i Projekat razvoja održivog turizma u Bosni i Hercegovini, u fokus su stavljeni Bileća, Gacko, Nevesinje, Berkovići i Ljubinje. Ekipa BHRT-a posjetila je gazdinstva koja su dio projekta u blizini Nevesinja.

Branimir Tamindžija iz Nevesinja pčelarstvom se bavi već 16 godina, od kada je dobio dijagnozu multiple skleroze. Tragajući za lijekom koji bi mu olakšao tegobe, zaljubio se u pčelarstvo.

Zahvaljujući ovom projektu planira približiti pčelarstvo posjetiocima Nevesinja, a posebno ljudima koji imaju dijagnozu kao on.

“Tada sam pročitao da pomaže apiterapija, napisao sam projekat, podržalo ga je Ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske i krenuo sam sa 20 košnica. Sada moji pčelinjaci imaju preko 50 košnica. Mi smo dobili podršku u vidu dva stola i četiri klupe gdje možemo dočekati naše turiste u pčelinjaku kada dođu, da mogu sjesti i degustirati med, ali i sir od naših komšija prijatelja.”

Tamindžija ističe da je potražnja za preparatima od meda koji mogu pomoći ublažavanju tegoba kod multiple skleroze velika, ali da zbog obima posla ne mogu ići u komercijalizaciju. Želja mu je da pomoću budućih projekata osposobe prostor u kojem bi se mogli obučavati budući pčelari.

Mi smo u posljednjih nekoliko godina oboljelim u Hercegovini dali pet pčelinjih društava i pet košnica, a prošle godine smo dali nekoliko košnica bez društava. I to nam je veoma drago, da se svi uključe u ovu priču, jer ovo je zdrava priča, korisna za sve ljude fizički u smislu da izađu iz kuće u prirodu, a ovdje imaju i radnu i okupacionu terapiju.”

Cilj projekta “Staze sira i Meda“ je osnažiti turističku ponudu regije Istočne Hercegovine, kao i prvog koraka ka izgradnji buduće Slow Food destinacije što će rezultirati povećanjem dolazaka posjetilaca i povećanjem prihoda za lokalne proizvođače. Jedna od ponuda je i nezaobilazni “Sir iz Mijeha” koji je uvršten na listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

Počelo je to ima nekih 20 godina. U početku je išlo polako dok se nisu stekle mušterije, a sad tog sira fali jer sve nas manje i manje proizvodi. Trenutno imamo devet grla, a taj broj varira od 8 do 10 komada”, prisjetio se proizvođač sira Miroslav Glogovac.

Mjesta i planova za proširenje proizvodnje ima, naglašava Glogovac, ali sve je manje radne snage. Kaže i kako je sve je veća zainteresovanost turista za ruralni turizam.

“Ima ljudi, stranaca, koji slučajno ukucaju, to su pojedinci. Ukucaju “Sir iz Mijeha” koji je član Slow fooda i na osnovu toga kontaktiramo i onda oni tu dođu, obiđu i vide. Sviđa im se.”

Da ovaj kraj ima šta da ponudi, dokaz je i još jedan pojekat USAIDA- a, odnosno Projekat razvoja održivog turizma, zahvaljujući kojem je krajem prošle godine nevesinjsko selo Bratač uvršteno na popis 14 najljepših sela u Bosni i Hercegovini. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending