Pratite nas

Sudbine

Priča koja tjera suze na oči: BEOGRAĐANIN ZAKUPIO CIJELO POZORIŠTE DA BI ISPROSIO DJEVOJKU, ONA GA ODBILA

Published

on

Mnoge žene o svojoj vjeridbi i svadbi maštaju od malih nogu, inspirisane romantičnim filmovima i serijama, ljubavima iz knjiga, razvijaju najljepšu bajku u svoj glavi. Međutim, jedna Beograđanka će zasigurno svoju vjeridbu pamtiti do kraja života.

P.P i A.P. su u vezi tri i po godine, svoju ljubav krunisali su i sinčićem koji sada ima 2 godine, a ono što je mladić osmislio za svoju izabranicu ostaće urezano ne samo u njenom, već i u srcu mnogih koji ovo budu čitali. On je za Telegraf.rs odlučio da ispriča svoju priču i otkrije kako je uspio da svoju buduću ženu ostavi bez daha.

Kako bi ovjekovječili svoju ljubav, prije venčanja, P.P. je prvo morao da zaprosi svoju izabranicu i za to je izabrao potpuno nesvakidašnji način. On je mjesecima unaprijed smišljao iznenađenje za svoju dragu i u sve to uključio je njihove najbliže ljude.

“Prvo sam izmislio priču kako postoji neka kanadska agencija “Happy day” koja za cilj ima da uljepša dan nekoj osobi. Dobitnika izvlači kompjuter potpuno nasumično iz baze svih postojećih brojeva telefona koji su registrovani u Srbiji – počeo nam je svoju priču Beograđanin.
Nagrade koje je ovaj mladić smislio, a dobitnik osvaja su slijedeće:

Boravak u bjuti centru gdje se ostvaruju tretmani lica, masaže, manikir, pedikir, profesionalno šminkanje i frizura (sve ukupno traje 4h);

Šoping u jednom od lokalnih šoping centara, gdje se pojavljuje i profesionalni stilista koji uz pozamašan budžet kompletno sređuje dobitnicu, ona ostvaruje pravno i na vaučer da sama kupuje šta joj se sviđa (sve ukupno traje 5h, dobitnici dozvoljeno da povede i jednu dragu osobu da joj pravi društvo);

Ručak na kome izvlači vaučer za putovanje za dvije osobe (dobitnica može da povede jednu dragu osobu da joj pravi društvo);

Gala večera na kojoj će upoznati predstavnika agencije, a za svo vrijeme luksuznim kolima je vozač “Happy day” agencije vozi od jedne do druge destinacije.

P.P. je još prije 6 mjeseci ispričao cijeli svoj plan njihovoj najboljoj drugarici, kumi njihovog djeteta, koja odmah postaje pravi insajder. Ona otkazuje viđanje sa A.P. uz izgovor da mora da mijenja koleginicu koja je dobila neku “Happy day” nagradu. Tada je cilj bio da joj se samo ubaci informacija da takvo nešto postoji, a ona se još od tada sa nestrpljenjem nadala da će i nju jednog dana izvući.

Nakon 5 mjeseci kuma opet otkazuje viđanje sa djevojkom, uz istu priču da mora da zamijeni koleginicu koja sada ide na putovanje koje je dobila od “Happy day” agencije, tada je cilj bio da je podsjete da agencija postoji. Prije jedno desetak dana, prijateljica mladića zove A.P. i predstavlja se kao agent “Happy Day” agencije i ona odlijepljuje od sreće. Svima, pa i P.P., ona saopštava sva uzbuđena da je dobila nagradu i da jedva čeka sastanak sa agentom.

“Da bi sve bilo uvjerljivo, ja sam osmislio i logo agencije, štampam majicu sa tim logoom koju agentkinja nosi svo vrijeme, štampam brošuru sa cjelokupnim planom za taj dan, kao i vaučere za putovanje. S obzirom da znam da je njen omiljeni grad Rim, a gle čuda i moj, kupujem dvije avionske karte i pravim tri ista vaučera sa različitim brojevima, jer svakako mora da izvuče Rim, rentam auto koji je “šatro” auto te agencije sa privatnim vozačem. On dolazi po nju ujutru i tada kreće cijelo putešestvije – kazao nam je.

Sa djevojkom, koja nije ni slutila šta joj se sprema, svovrijeme je bila agentkinja, a u šoping centru im se pridružuju njena tetka i stilista. Ona dalje na ručku izvlači karte za Rim i ne može da dođe sebi od sreće, a onda kreću u pozorište…

“E sad slijedi igranka, ja sam zakupio jedno lokalno pozorište i osmislio jednu malu predstavu u kojoj smo učestvovali moj prijatelj i ja. Na početku je moj monolog, koje je cijeli u stihovima, nosim profesionalnu silikonsku masku koja je jako ružna. Cijeli zaplet u predstavi je takav da sam ja u predstavi ružan ali obrazovan, načitan, dobar, ali zbog moje ružnoće sa mnom niko ne želi da se druži, neće me nijedna žena, a moj komšija, kojeg igra moj prijatelj, prelijep je kao Apolon, ali glup, laže i vara sve svoje djevojke, pet puta se ženio itd… E sada on dolazi da me obuči kako da priđem nekoj ženi, a kod njega je sve zasnovano na lažima i onoj staroj “pričaj ženi šta želi da čuje”.

P.P. onda silazi sa scene i na binu dovodi jednu djevojku, inače kumu mladića koja isto ima masku i periku, i prosi je, a ona ga odbija.

“Ja onda sav razočaran pokušavam ponovo i stajem ispred moje djevojke i otvaram joj svoje srce i prosim je, naravno ona me odbija i ja je zamolim da joj nešto pokažem, pa da onda odluči – priča mladić.

Tada na platnu u pozorištu kreće kratak film koji se sastoji od fotografija mladog para od početka njihove veze, pa do tog dana, a u pozadini ide njihova omiljena pjesma. A.P. tada shvata šta ju je snašlo, a dok gleda film plačući P.P. joj prilazi i još jednom je prosi.

“U publici su naši prijatelji, rođaci, kumovi… svi ljudi koje volimo i svi su imali maske, da ih ne bi prepoznala. Oni u trenutku prosidbe skidaju maske i ona doživljava još jedan šok kada ih vidi u publici. Nakon toga je u galeriji pozorišta bio koktel, poslije smo nas dvoje otišli na gala večeru i tako se završio njen “Happy day” – završava P.P. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending