Pratite nas

Razglednice

Rođendanski običaji u Lisabonu: ZAGRIZI SVIJEĆU, POŽELI ŽELJU, ZAVUCI SE POD STO I VRISNI JAKO IZ SVEG GLASA

Published

on

Donosimo vam reportažu iz Portugala, zemlje sunca, mora i fada na krajnjem zapadu Europe. O životu ljudi, malim stvarima koje donose velike radosti i zanimljivostima u ovoj prekrasnoj zemlji pročitajte u nastavku.

Ako vam je kojim slučajem rođendan i dočekujete ga u Portugalu, ovo su riječi koje ne smijete zaboraviti. Tradicionalno slavljenje rođendana, uz, naravno, neizbježno pjevanje, podrazumijeva puhanje svjećica, zagriz svijeće, želja koja se naravno ne ostvaruje ako je podijelite s nekim, podvlačenje pod prvi stol koji vam se nađe na putu i vrisak iz sveg glasa.

U to slučaju, možda vam se želja i ostvari. Ako se sve to još događa na javnom mjestu, npr. u restoranu punom ljudi, ma uopće se ne sekirajte, niko vas neće osuđivati ili komentirati kako ste blesavi što vrištite na javnom mjestu, čak štoviše, vjerovatno će vam se približiti i čestitati vam iako vas nikad prije nisu vidjeli, a uz to, vjerovatno ćete na kraju čuti i riječ „Obrigada“ što izvorno znači hvala, a oni će vam se zahvaliti na vašem postojanju, piše Padaria Portughesa.

Kraj trećeg mjeseca, u Portugalu 25 stepeni, sjedim s poznatom portugalskom glumicom i jedem preukusan i prezdrav obrok u vege restoranu blizu nezaobilaznog mjesta koje svima preporučujem u Lisabonu, Gulbenkian parka i razgovaramo upravo o riječi „Obrigada/ obrigad/ obrigado“.
Značenje riječi je hvala, ali objašnjava mi da, s obzirom da je rod u portugalskom jeziku jako bitan, ukoliko ste žena, uvijek ćete reći „obrigada“, dok ukoliko ste muškarac, „obrigado“ je riječ koji koristite. S obzirom da živimo u suvremenom društvu i solidariziramo se sa svima, sljedeće je pitanje bilo, kako se onda zahvaljuju ljudi koji se definiraju kao non-binary, na što Sofia odgovara da bi za njih „obrigad“ bilo najispravnije.

Ova riječ u svim rodovima ima mnogo dublje značenje u portugalskom nego na našim jezicima, tako da se ne treba iznenaditi ukoliko naručujete hranu ili piće u restoranu i konobar vam jelo donosi i zahvaljuje vam se, što ste došli, što naručujete, što postojite. Ista stvar je i u supermarketima, na ulici u razgovoru s lokalcima, Portugalci su neobično ljubazan narod, sa jako dobrim znanjem engleskog jezika, vrlo prijateljski nastrojeni i potpuno opušteni.

Prođete li glavnim trgom Praca de Comercio, na svakom uglu, uz luku, naletjet ćete na nekog umjetnika, pjevača, muzičara, umjetnika koji na plaži pravi skulpture od pijeska ili kamena, ljudi jednostavno žive u svojim balončićima, potpuno opušteno i besramno rade stvari koje vole i ne osvrću se na svijet oko sebe.

Ukoliko ste gladni, žedni i želite isprobati nešto tradicionalne kuhinje, najtoplije preporučujem da se maknete od centra i glavnih ulica, prvenstveno, zbog cijena od kojih vam se pada u nesvjest, zbog vrlo napornih domaćina koji vas zaskoče s menijem nasred ulice i zbog restorana koji se predstavljaju kao tradicionalni, a ustvari u njima ne možete probati niti jedno portugalsko jelo. Slastičarne/ pekare u centru su prihvatljive ukoliko ste slatkoljubac i želite probati tradicionalni Pastel de nata, za sve ostalo, topla preporuka, zaobiđite centar u širokom luku.

Cijene za zdrav doručak u sporednim ulicama su od 5 do 10 eura, za te novce dobijete kafu, pecivo ili tost, ponekad i slasticu, a ako želite doručkovati kroasan, kafu i najbolji sok od narandže koji ste ikad pili, preporučujem doručak za 4 eura u Fruit chopu. Iako je portugalska kuhinja generalno, većinski meso i riba, ima nade i za vegetarijance i vegane, u Time outu ili Honest greensu, desetak minuta od samog centra možete jesti jako zdravu i ukusnu hranu za sasvim okej cijene, a uz to dobiti i popust od 5 eura za sljedeći obrok.

Za one koji su obožavatelji istraživanja noćnog života, u širokom luku zaobiđite naručivanje sangrija, precijenjene su i ispodprosječne, crna vina su odličan izbor, a za ljubitelje piva ili kratkih pića, u ulici Bairro alto, koja je najpoznatija ulica s barovima u Lisabonu, ako se dobro zadubite, naići ćete i na barove gdje za cijenu od 2.50 eura dobijete portugalsko craft pivo i žesticu po izboru, a ukoliko se definirate kao osoba ljepšeg spola, dovoljno je da ponesete viška grudnjak i u jednom vrlo prepoznatljivom baru, ukoliko ga ostavite njima, imate besplatnu cugu po izboru cijelu večer.

Pub crawl tradiciju također ne preporučujem, jer za cijenu od 20 eura, u tri bara koja obiđete i u kojima biste trebali imati sva pića uključena u cijenu cijelu večer, imat ćete po jedan shot u dva kafića, te par ispodprosječnih sangrija u jednom od tri.

Ukoliko se odlučite za večernji izlazak bez lokalaca, potrebno je da znate par stvari kako ne biste sebe doveli u neugodnu situaciju. Pravilo u Lisabonu je da se čaša s pićem uvijek drži isključivo u lijevoj ruci, jer se, s obzirom da su jako druželjubivi, podrazumijeva da je desna ruka uvijek slobodna za upoznavanje, a ukoliko vas neko od lokalaca vidi da držite piće u „pogrešnoj“ ruci, dužni ste ga pred njim ispiti na iskap. Za dame se svakako preporučuje da, ukoliko nose piće dok hodaju ulicom, pokriju čašu, kako se ne bi dogodilo da im slučajni prolaznik nešto ubaci u piće.

Ono što također apsolutno treba probati dok ste u Portugalu je njihova kafa, isto pravilo koje vrijedi za hranu, vrijedi i za kafu, što ste dalje od centra, cijene su niže, a kafa bolja, pa je ponegdje možete pronaći čak i za 0,62 centa. Mana je svakako, za osobu koja je cijeli život provela na Balkanu, to što uz kafu nikad ne dobijete čašu vode, iako je voda sasvim pitka, a ukoliko u trećem mjesecu, rano ujutro odlučite svoju kaficu popiti negdje vani uz pogled na more i luku, pripremite se na smrzavanje stražnjica.

Jer ljudi apsolutno nemaju naviku na stolice stavljati bilo kakve sjedalice. Vjetar puše skoro uvijek, tako da iako je 25 stepeni i nose se kratki rukavi, nećete se iznenaditi da ponegdje naletite i na turiste u zimskim jaknama, te svakako i vama preporučujem da sa sobom uvijek imate barem neku vjetrovku ili duks.

Ako je moguće izbjeći vožnju busom, izbjegnite je, u protivnom se pripremite na vožnju u kojoj ćete jedva čekati da izađete od neprestanog truckanja putnika kao vreće krompira, a uz to, ukoliko na stanici čekate bus i ne dignete ruku kao da stopirate dok vaš bus nailazi, vrlo vjerovatno se neće ni zaustaviti na stanici nego samo profurati dalje. Nemaju običaj stajati na stanici, pa tako i pri izlazu, pobrinite da na vrijeme stisnete tipku stop ili biste u protivnom mogli završiti na potpuno drugoj lokaciji.

Što se tiče prelazaka ceste, u Portugalu i policija prelazi na crveno, tako da vas prolaznici čudno gledaju ukoliko čekate zeleno svjetlo, crveno svjetlo znači stop samo u slučajevima kada se auto kreće, ali ukoliko se auto ne kreće, a svjetlo je crveno, za vas je to jedan najopušteniji znak kreni, uopće se ne zaustavljajte. S druge strane ukoliko ste na pješačkom prijelazu na kojem nema semafora, automobil je uvijek u prednosti, a vaše je da stojite i čekate.

Opća slika Lisabona 9 od 10, energija grada je neopisiva, ljudi i hrana sjajni, promet blesav, vonj neizostavan, cijene pristojne. Topla preporuka svima, a ako se kojim slučajem odlučite slaviti rođendan u ovom predivnom gradu, ne zaboravite zagristi svijeću, zaželiti želju, sakriti se pod stol i vrištati. A rođendansku tortu vašeg života (cikla i bijela čokolada) možete nabaviti u bilo kojoj Padariji u gradu (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending