Osim svoje netaknute prirode: od gorja do mora, Turska ima bogatu i raznoliku kulturu regionalnog značaja. Dio jedinstvene baštine Turske čini narodna arhitektura zemlje.

Jedan od najzanimljivijih primjera tradicionalnih narodnih građevina u Turskoj nalazi se u selu Ormana, u podnožju planine Taurus u Antaliji – srcu turske rivijere. Živopisno selo, na nadmorskoj visini od 1.000 metara, pažnju privlači “kućama sa dugmadima” – prekrasnim, slikovitim kućama napravljenim od drveta i kamena.

Put od centra Antalije do Ormane dug je tek tri kilometra. Selo staro 700 godina na najljepši način izmiješalo je historiju, kulturu i prirodu. Kuće sa dugmadima u Ormani gradili su mještani još u osmansko doba, prije 350 godina, i kao takve su zaštićeni dio kulturne baštine zemlje.

Izgrađene su bez maltera, isključivo od kamenja i kedrovog drveta. Ta drvena “dugmad” čuvaju ravnotežu zidova pa je kuća otporna u slučaju zemljotresa. Izgled dijelova na vanjskoj strani drvenih okvira, poput dugmeta, razlog je da se takve kuće nazivaju kućama s dugmadi. Kuće su prilagođene i klimi – imaju debele zidove koje unutrašnjost griju zimi, a hlade ljeti.

Ove kuće, kakvih nema nigdje drugo u Anadoliji, građene su na dva sprata. Kako stanovnici ove regije žive od poljoprivrede i stočarstva, prizemlje služi uglavnom kao štala ili skladište sijena. Kuće imaju karakterističnu stolariju i ukrase majstorske izrade.

Obnovljene kuće s dugmadi danas su pretvorene u dućane ili hotele. Tokom posjete selu, može se odsjesti u jednom od autentičnih hotela, uživati u jedinstvenom iskustvu i doživjeti lokalni način života ljudi koji žive u ovoj planinskoj regiji. Sa više od 300 kuća sa dugmadima i specifičnom prirodnom ljepotom, Ormana čini skriveni raj u podnožju planine Taurus.

Osim stoljetnih kuća sa dugmadima, Ormana ima brojna ekološki prihvatljiva iskustva. Botanički turizam, promatranje divljih životinja, foto safari, trekking, planinarenje i speleologija, samo su dio onoga što nudi ovaj kraj.

Kako je Ormana poznata i po vinogradima, u septembru je ovo selo domaćin godišnjeg festivala grožđa kojim se slavi domaće seosko grožđe (çavuş).
Prolaskom kroz ulice Ormane, svjedoči se izradi drvenarije, tradicionalnih tkanina i kovačkih proizvoda koji su dio stoljetne tradicije.
Ekološku baštinu Ormane čine i prirodna bogatstva u i oko sela. Izvan Ormane proteže se ravnica Eynif te pećina Altınbeşik.

Sa svojim veličanstvenim formacijama sedre, stalaktitima i stalagmitima te efektom ozonske banje, pećina Altınbeşik, najveće podzemno jezero u Turskoj i treće najveće podzemno jezero u svijetu, još je jedno čudo prirode.

Nacionalni park Altınbeşik, gdje se i nalazi istoimena pećina, dom je divljih životinja poput lisica, vukova, veprova, divljih koza i 605 različitih biljnih vrsta uključujući endemske. Nacionalni park pećina Altınbeşik – prvi i jedini pećinski nacionalni park u Turskoj, nadaleko je poznat po svojoj kraškoj topografiji i bujnim borovim šumama.

Nedaleko od parka, na 90.000 hektara prostire se živopisna Eynif ravnica, smještena na historijskoj ruti “Puta svile”. Dom je stotinama divljih konja čiji prizori, dok su u krdima, oduzimaju dah.

Na ravnici je i Tol Inn (Tol Han) iz doba Seldžuka, jedno od nekoliko historijskih ruševina kao i antički grad Erymna, koji datira iz rimskog doba. U ovom naselju koje nikada nije kovalo vlastiti novac, sačuvani su kameni antički stubovi i ostaci pozorišta. (Naj portal)