Pratite nas

Razglednice

U Osovu kod Rogatice sačuvani nišani iz 15. vijeka izrađeni po uzoru na stećke: NA JEDNOM NA BOSANČICI PIŠE “ASE POČIVA POČTENI HAMZA ZMAILOVIĆ”

Published

on

Ne trebamo biti veliki stručnjaci da bismo mogli primijetiti da naše šume i livade kriju mnoge tragove iz prošlosti, a što nam jasno ukazuje na prilično dug kontinuitet života na ovim prostorima. Vrijeme je sakrilo mnoge materijalne ostatke slojevima zemlje i raznolikom vegetacijom. Jedan takav zanimljiv lokalitet nalazi se u Osovu kod Rogatice gdje na manje od sto metara udaljenosti pronalazimo zasigurno nekih osam stotina godina naše historije zabilježene u kamenu.

Na vrlo malom prostoru u šumi sakrila se nekropola srednjovjekovnih stećaka i nišana iz 15., 18. i 20. stoljeća. Jedni do drugih čine kombiniranu nekropolu koja najbolje ukazuje na mnoge procese, ali i na same načine odvijanja tih procesa na našim prostorima. Vrijednost naše kulture i historije ogleda se i u postojanju ovakvih jedinstvenih mješovitih nekropola gdje su jedni do drugih ukopani srodnici različitih vjera, odnosno preci ispod stećaka i njihovi potomci ispod prvih oblika nišana koje nalazimo na našim prostorima. Ovoj temi u prošlosti nije se pridavao veliki značaj zbog čega je do naših dana veoma veliki broj ovakvih nekropola ostao neistražen i neevidentiranm piše : bosnianexperience.com.

Dovoljno se upoznati sa sadržajem nekoliko zvaničnih publikacija u kojima je navedeno samo prisustvo stećaka na nekim lokalitetima u našoj zemlji dok stanje na terenu ukazuje i na prisustvo prvih oblika nišana uz te iste stećke. Prvi bosanski nišani izrađivali su se po uzoru na srednjovjekovne stećke zbog čega na njima imamo snažan utjecaj srednjovjekovne klesarske tradicije. To je razlog da na njima imamo iste ukrase i dekoracije kao na stećcima u vidu spirale, mača, luka i strijele, tordirane vrpce, prikaz lova, živih bića poput čovjeka, ruke, ptica, jelena, konja, zmije itd. Preuzimanjem ovakvog dekorativnog inventara u vidu srednjovjekovnih klesarskih dekoracija na prve nišane preuzima se i bosanski jezik kao i srednjovjekovno pismo kada i nastaje naša prva islamska epigrafika.

Kroz višestoljetnu praksu natpisi na našim nišanima izrađivali su se na više pisama. Od rane faze u kojoj se koristila srednjovjekovna bosančica, pa preko perioda gdje dominira arapsko pismo, do naših dana kada koristimo latinicu. Sve to daje nam predstavu jedne višestoljetne pismenosti na ovim prostorima, jer se nikada ne izrađuju natpisi koje niko ne umije čitati. Ovakvu vrstu nišana iz 15. stoljeća nalazimo i u Osovu kod Rogatice na kojima se nalaze natpisi na bosančici koji su po svojoj strukturi identični natpisima na stećcima.

Na jednom nišanu jasno je vidljiv natpis: ASE POČIVA POČTENI HAMZA ZMAILOVIĆ, dok je na drugom nišanu ispisano: ASIE PIŠE KASUN NA BRATA DURUTA ZMAILOVIĆA.
Po imenima je prepoznatljivo da je riječ o domaćem stanovništvu, dok prezime Zmailović najviše odgovara današnjem prezimenu Smailović. Obrazac navedenog teksta sa nišana ima sve elemente natpisa sa stećaka. Tekst je na isti način spojen kao na stećcima u jednu dugu rečenicu bez odvajanja riječi. Na mnogim stećcima kao i na ovim nišanima također nalazimo ispisane početne riječi: ase leži, ase počiva, ase bileg itd.

Rana faza u izradi nišana prepoznatljiva je i po masivnijoj izradi nišana po uzoru na masivnost srednjovjekovnih stećaka. Takve su dimenzije i uzglavnog nišana Hamze Zmailovića gdje imamo visinu od 94 cm, obim turbana od 118 cm, obim vrata 104 cm, a blago konusne dimenzije tijela nišana kreću se od 35 cm sa 40 cm na dnu nišana, a pri samom vrhu do 35 cm. Uzglavni nišan Duruta Zmailovića ima visinu od 90 cm, obim turbana od 135 cm, obim vrata 110 cm, dok su dimenzije tijela nišana 38 cm sa 36 cm.

Po ovom srednjovjekovnom obrascu u Bosni su se izrađivali nišani sve do sredine 17. stoljeća. Ako napravimo jednu analizu postojanja prvih islamskih nadgrobnih spomenika sa srednjovjekovnim neislamskim klesarskim ukrasima, a koji često sadrže i prikaze živih bića, jasno nam govori da nije bilo strogosti ili pritisaka na domaće stanovništvo da prekinu sa starom praksom ukrašavanja i izrade nadgrobnih obilježja.
Uz ovaj podatak vrijedno je napomenuti da je geografska orijentacija prvih nišana bila ista kao orijentacija stećaka, što se znatno razlikuje od današnje orijentacije prema kibli. Prvi oblici nišana iz kasnog srednjeg vijeka s oznakama i formama poput stećaka pradjedova šalju jasnu poruku o kontinuitetu života i nastavku bosanske tradicije koja nije izblijedjela dolaskom jedne nove kulture sa istoka.

Do otkrića nišana u Osovu bilo je zabilježeno postojanje devet sačuvanih primjeraka s natpisom na srednjovjekovnoj bosančici, ali s ova nova dva primjerka taj broj se povećao na jedanaest. Nekropola stećaka i nišana iz Osova ranije nije zabilježena da postoji niti je stavljena pod bilo kakav vid zaštite. Zbog toga bih iskoristio ovu priliku da apeliram na nadležne institucije da se u što kraćem roku poduzmu sve mjere kako bi se ovaj vrijedni lokalitet adekvatno evidentirao i zaštitio.
Upravo u ovom podatku možemo naći osnovu za jedan novi pristup našoj prošlosti i započinjanje novih terenskih istraživanja, gdje ćemo zasigurno pronaći mnoga iznenađenja u kojima nas poput razasutih dragulja u osami čekaju naši najstariji nišani. (Naj portal)

Razglednice

U Sahari se pojavljuju jezera: OVO SE NIJE DESILO DECENIJAMA (Video)

Published

on

Sahara, jedna od najsušnijih pustinja na svijetu, zabilježila je neobične vremenske uslove tokom septembra, kada su jake kiše pogodile jugoistočni Maroko. Ova pojava, koja se nije dogodila decenijama, transformisala je pješčane dine u pejzaže ispunjene jezerima.

Obično, Sahara primi samo nekoliko centimetara kiše godišnje, a kasni ljetnji pljuskovi su izuzetno rijetki. Ipak, početkom septembra, sistem niskog pritiska donio je intenzivne padavine koje su trajale dva dana, a preliminarni podaci NASA ukazuju na to da je u nekim dijelovima regiona palo čak 20 centimetara kiše.

U pustinjskoj oblasti Erahidija, zabilježeno je skoro osam centimetara kiše u samo dva dana, što je više od četiri puta više od prosječnih padavina za cijeli septembar.

„Prošlo je 30 do 50 godina otkako smo imali toliko kiše za tako kratko vrijeme – izjavio je Husin Juabeb iz Marokanske meteorološke agencije.

Iako je većina padavina zabilježena u slabo naseljenim područjima, neki gradovi i sela su doživjeli smrtonosne poplave, uzrokujući smrt više od deset ljudi. Dramatične fotografije stižu iz pustinjskog grada Merzuge, gdje su rijetke poplave formirale nova jezera u pješčanim dinama. Kiša je takođe napunila suha jezera, poput onog u Nacionalnom parku Iriki, najvećem nacionalnom parku u Maroku.

Sahara, koja se prostire na 9,4 miliona kvadratnih kilometara, najveća je vrela pustinja na svijetu i obuhvata desetak zemalja sjeverne, centralne i zapadne Afrike. U mnogim od ovih zemalja, stalne suše su postale ozbiljan problem, posebno u kontekstu ekstremnih vremenskih uslova izazvanih globalnim zagrijavanjem. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending