Pratite nas

Razglednice

U Osovu kod Rogatice sačuvani nišani iz 15. vijeka izrađeni po uzoru na stećke: NA JEDNOM NA BOSANČICI PIŠE “ASE POČIVA POČTENI HAMZA ZMAILOVIĆ”

Published

on

Ne trebamo biti veliki stručnjaci da bismo mogli primijetiti da naše šume i livade kriju mnoge tragove iz prošlosti, a što nam jasno ukazuje na prilično dug kontinuitet života na ovim prostorima. Vrijeme je sakrilo mnoge materijalne ostatke slojevima zemlje i raznolikom vegetacijom. Jedan takav zanimljiv lokalitet nalazi se u Osovu kod Rogatice gdje na manje od sto metara udaljenosti pronalazimo zasigurno nekih osam stotina godina naše historije zabilježene u kamenu.

Na vrlo malom prostoru u šumi sakrila se nekropola srednjovjekovnih stećaka i nišana iz 15., 18. i 20. stoljeća. Jedni do drugih čine kombiniranu nekropolu koja najbolje ukazuje na mnoge procese, ali i na same načine odvijanja tih procesa na našim prostorima. Vrijednost naše kulture i historije ogleda se i u postojanju ovakvih jedinstvenih mješovitih nekropola gdje su jedni do drugih ukopani srodnici različitih vjera, odnosno preci ispod stećaka i njihovi potomci ispod prvih oblika nišana koje nalazimo na našim prostorima. Ovoj temi u prošlosti nije se pridavao veliki značaj zbog čega je do naših dana veoma veliki broj ovakvih nekropola ostao neistražen i neevidentiranm piše : bosnianexperience.com.

Dovoljno se upoznati sa sadržajem nekoliko zvaničnih publikacija u kojima je navedeno samo prisustvo stećaka na nekim lokalitetima u našoj zemlji dok stanje na terenu ukazuje i na prisustvo prvih oblika nišana uz te iste stećke. Prvi bosanski nišani izrađivali su se po uzoru na srednjovjekovne stećke zbog čega na njima imamo snažan utjecaj srednjovjekovne klesarske tradicije. To je razlog da na njima imamo iste ukrase i dekoracije kao na stećcima u vidu spirale, mača, luka i strijele, tordirane vrpce, prikaz lova, živih bića poput čovjeka, ruke, ptica, jelena, konja, zmije itd. Preuzimanjem ovakvog dekorativnog inventara u vidu srednjovjekovnih klesarskih dekoracija na prve nišane preuzima se i bosanski jezik kao i srednjovjekovno pismo kada i nastaje naša prva islamska epigrafika.

Kroz višestoljetnu praksu natpisi na našim nišanima izrađivali su se na više pisama. Od rane faze u kojoj se koristila srednjovjekovna bosančica, pa preko perioda gdje dominira arapsko pismo, do naših dana kada koristimo latinicu. Sve to daje nam predstavu jedne višestoljetne pismenosti na ovim prostorima, jer se nikada ne izrađuju natpisi koje niko ne umije čitati. Ovakvu vrstu nišana iz 15. stoljeća nalazimo i u Osovu kod Rogatice na kojima se nalaze natpisi na bosančici koji su po svojoj strukturi identični natpisima na stećcima.

Na jednom nišanu jasno je vidljiv natpis: ASE POČIVA POČTENI HAMZA ZMAILOVIĆ, dok je na drugom nišanu ispisano: ASIE PIŠE KASUN NA BRATA DURUTA ZMAILOVIĆA.
Po imenima je prepoznatljivo da je riječ o domaćem stanovništvu, dok prezime Zmailović najviše odgovara današnjem prezimenu Smailović. Obrazac navedenog teksta sa nišana ima sve elemente natpisa sa stećaka. Tekst je na isti način spojen kao na stećcima u jednu dugu rečenicu bez odvajanja riječi. Na mnogim stećcima kao i na ovim nišanima također nalazimo ispisane početne riječi: ase leži, ase počiva, ase bileg itd.

Rana faza u izradi nišana prepoznatljiva je i po masivnijoj izradi nišana po uzoru na masivnost srednjovjekovnih stećaka. Takve su dimenzije i uzglavnog nišana Hamze Zmailovića gdje imamo visinu od 94 cm, obim turbana od 118 cm, obim vrata 104 cm, a blago konusne dimenzije tijela nišana kreću se od 35 cm sa 40 cm na dnu nišana, a pri samom vrhu do 35 cm. Uzglavni nišan Duruta Zmailovića ima visinu od 90 cm, obim turbana od 135 cm, obim vrata 110 cm, dok su dimenzije tijela nišana 38 cm sa 36 cm.

Po ovom srednjovjekovnom obrascu u Bosni su se izrađivali nišani sve do sredine 17. stoljeća. Ako napravimo jednu analizu postojanja prvih islamskih nadgrobnih spomenika sa srednjovjekovnim neislamskim klesarskim ukrasima, a koji često sadrže i prikaze živih bića, jasno nam govori da nije bilo strogosti ili pritisaka na domaće stanovništvo da prekinu sa starom praksom ukrašavanja i izrade nadgrobnih obilježja.
Uz ovaj podatak vrijedno je napomenuti da je geografska orijentacija prvih nišana bila ista kao orijentacija stećaka, što se znatno razlikuje od današnje orijentacije prema kibli. Prvi oblici nišana iz kasnog srednjeg vijeka s oznakama i formama poput stećaka pradjedova šalju jasnu poruku o kontinuitetu života i nastavku bosanske tradicije koja nije izblijedjela dolaskom jedne nove kulture sa istoka.

Do otkrića nišana u Osovu bilo je zabilježeno postojanje devet sačuvanih primjeraka s natpisom na srednjovjekovnoj bosančici, ali s ova nova dva primjerka taj broj se povećao na jedanaest. Nekropola stećaka i nišana iz Osova ranije nije zabilježena da postoji niti je stavljena pod bilo kakav vid zaštite. Zbog toga bih iskoristio ovu priliku da apeliram na nadležne institucije da se u što kraćem roku poduzmu sve mjere kako bi se ovaj vrijedni lokalitet adekvatno evidentirao i zaštitio.
Upravo u ovom podatku možemo naći osnovu za jedan novi pristup našoj prošlosti i započinjanje novih terenskih istraživanja, gdje ćemo zasigurno pronaći mnoga iznenađenja u kojima nas poput razasutih dragulja u osami čekaju naši najstariji nišani. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending