Drugi avgust je praznik (slava), dan koji obilježavaju i pravoslavci, i muslimani. Čak ga slave i katolici, ali 20. jula. Tako je to na Balkanu; dok jedni proslavljaju Ilindan – blagdan koji svetkuje svetoga Iliju, drugi s jednakim osjećajem privrženosti ovom danu – proslavljaju Aliđun.

Kod pravoslavaca je poznata stara izreka: “Od Svetog Ilije sunce sve milije, što znači da se ljeto bliži kraju”.

Pošto ovaj dan pada početkom avgusta, obično je to najsušniji period u godini i nije neuobičajno da upravo na Ilindan sijevaju munje i čuje se grmljavina.

Za Svetog Iliju se kaže da je nepokolebljivi svetac jer svojim gromovima prži i pali svakog grješnika bez mogućnosti iskupljenja gijreha.

Ilija je rođen u Tesvitu u Izraelu, u 9. vijeku p.n.e. Zbog mjesta u kojem je rođen, prozvali su ga Ilija Tesvićanin. Prema predanju, kad se Ilija rodio, njegov otac Savah vidio je anđele Božje oko djeteta, kako ognjem dijete povijaju i plamen mu daju da jede. To je bilo predskazanje Ilijinog plamenog karaktera i njegove Bogom dane ognjene sile.

Pravoslavni hrišćani veruju da se Sveti Ilija vozi plamenim kolima i zato se kad grmi kaže da to tutnje konji Ilijini. On je taj koji određuje gde će i kad padati kiša, kad će da bude suša. Ovaj svetac donosi oluju i nepogodu, odlučuje kad pucaju gromovi, udaraju munje. Misli se da tada on gađa đavola, jer narod tvrdi da svako mesto koje je munjom pogodio Ilija označava i mesto gde stoji đavo.

Taj pravoslavni Sveti Ilija je izuzetno značajna svetkovina i među muslimanima. U BiH, Sandžaku, Makedoniji, Crnoj Gori, Turskoj… bošnjački narod je oduvijek poštovao Ilindan ili Aliđun.

Sveti Ilija je kršćanska zamjena za staroslavenskog (paganskog) Boga – gromovnika Peruna. “U bošnjačkom svetkovanju Aliđuna su došle do izražaja staroslavenske paganske tradicije povezane s kultom Sunca, gromova i kiše.”

Interesantna je turska izvedenica naziva praznika – Aliđun. Vlastito ime Ali(ja) je muslimanska inačica za kršćanskog Iliju, a riječ gün na turskom znači dan. Jednostavnim prevođenjem Ilindana u Aligun ili Aliđun muslimani nisu htjeli da prikriju njegovo porijeklo. To su potvrđivali izrekom: “Do podne Ilija, od podne Alija”, što je uticalo da u narodu živi sjećanje na proces širenja islama u Bosni i Hercegovini koje je obuhvatalo predislamsko stanovništvo Bosne i Hercegovine, uključujući i mnoge njegove blagdane.

Aliđun se tradicionalno obilježava širom Bosne, kada se održavaju vašari i teferiči. Muslimani Sarajeva imali su običaj da na Ilindan rano ujutro odlaze na Trebević, gdje su do mrklog mraka jeli, pili, pjevali i igrali kola veseleći se na različite načine. Najatraktivniji dio aliđunskih derneka predstavljale su momačke igre i junačenja. Često su se međusobno takmičili pripadnici različitih konfesija. Glasovite su bile Gerzovske aliđunske igre, na koje dolazili i takmičari iz udaljenih krajeva, da afirmiraju nâm svog zavičaja.[9]U Gornjevrbaskoj regiji na Aliđun održavani su vašari na Treskavici iznad Gornjeg Vakufa i u Kopčiću (između Bugojna i Donjeg Vakufa).[10]

Bio ga Ilindan ili Aliđun, 2. avgust obilježavaju i Romi. Po njihovom tumačenju ovaj datum predstavljaprekretnicu ljetnjeg perioda. Za Rome je taj dan značajan, jer sumiraju svoje uspjehe i nespjehe, zaradu i gubitke koju su ostvarili tokom ljeta i počinju pripreme za zimu. Posebnu simboliku za Rome imaju čergare, koji se tog dana, sa svojim čergama, skupljaju na istom mjestu, slave i „svode račune“. Na sve strane se lože vatre, peku jagnjad, igra se, pjeva i veseli.

U vjerskim svetkovanju Aliđuna – Ilindana – došle su do izražaja staroslovenske paganske tradicije povezane s kultom sunca, gromova i kiše.

Narodni teferiči, slave i dove održavani su u mnogim područjima,. Najčešće se odlazi na najvisočija i najveća brda i tamo se noći, lože vatre, pije, puškara, moli Bogu… Također organizuju se koride, konjske trke…

Postoje i narodni običaji, koji se provode na ovaj dan. Prema predanju običaji nalažu da na Svetog Iliju ili Aliđun jedete med kako biste bili zdravi, a majke obavezno da djeci namažu obraze medom kako bi cijele godine djeca bila čila i vesela.Uz to med koji se vadi na Ilindan služi kao lijek, pa ako znate nekog pčelara, obavezno ga uzimajte 2. avgusta.

Tokom ovog dana ne treba ništa raditi u polju da se ne bi navukao gnjev svetitelja. Narod kaže i da bi trebalo dobro gledati mjesto gdje grom udari jer je to znak da se tu krije nečastivi.

Sveti Ilija se u narodu još zove „Ilija gromovnik“, jer je vladalo vjerovanje da od vremenskih prilika na praznik zavisi urod lješnika. Vjerovalo se da ako toga dana Sveti Ilija pusti grmljavinu, lješnika neće biti.

Poznata je izreka “od Svetog Ilije sunce sve milije”. Po predanju, na Svetog Iliju/Aliju prije podne je ljeto, a popodne jesen. Nakon ovog dana, prema običajima, više se ne kupa u rijekama.

Aliđun je i romski praznik koji se slavi 2. augusta i predstavlja prekretnicu ljetnjeg perioda. Za Rome je taj dan značajan, jer sumiraju svoje uspjehe i nespjehe, zaradu i gubitke koju su ostvarili tokom ljeta i počinju pripreme za zimu. Posebnu simboliku za Rome imaju čergare, koji se tog dana, sa svojim čergama, skupljaju na istom mjestu, slave i „svode račune“. Na sve strane se lože vatre, peku jagnjad, igra se, pjeva i veseli.

Zato svima neka je sretan Ilindan/Aliđun i neka prođe bez puno kiše i gromova! (Naj portal)