Pratite nas

Sudbine

Podla osveta ostavljene žene zbog sekretarice: POGLEDAJTE ŠTA IM JE SVE STAVLJALA U GARNIŠNE

Published

on

Decenijama je živela u naizgled idiličnom braku u kome su ona i muž dobili i dvoje djece. Nije bila zabrinta kada je njen suprug dobio novu sekretaricu koja je bila veoma lijepa i daleko mlađa od nje.

Posao je najviše okupirao njenog muža, a ona je već uveliko bila spremna da se nosi sa izazovima koje on sa sobom nosi. Mlada sekretarica bi pak bila vidno neljubazna kad bi se supruga vlasnika firme pojavila, ali ova gospođa je to pripisivala njenim godinama i neiskustvu, možda čak i ljubomori. Onome što je uslijedilo nije se nadala ni u snovima.

Njen muž je poslije nekoliko mjeseci rekao da se zaljubio u sekretaricu i ne samo da želi razvod, već i da mu uskoro bivša žena napusti kuću i to u roku od 3 dana.

Cijeli jedan dan nije bila u mogućnosti ni da počne da se pakuje, pogotovo jer je muž rekao da njegova nova djevojka prvo mora da dođe do kuće i da odluči šta njegova žena smije da ponese, a šta ne. Djeca su već bila na školovanju u inostranstvu, pa ga oni nisu pretjerano brinuli.

“Pošto sam cijeli jedan jedan dan preplakala i mislila da će mi srce prosto pući od tuge, slijedećeg dana sam riješila da mi posljednja 2 dana u kući budu nezaboravna, ali koliko meni, toliko i njima!

Tako je gospođa noć pred selidbu maksimalno iskoristila. Jela je škapme uz kavijar, pila najskuplje vino koje su planski ostavili za specijalne prilike i slušala muziku. Ona je u međuvremenu šetala po kući kako bi upila sve njene pojedinosti, ali i napunila ostatkom od škampa i morskih plodova svaku garnišnu za zavjese u svom uskoro bivšem domu.

Ova dama je išla od sobe do sobe i uspješno skidala garnišne puneći ih morskim plodovima i potom ih vraćala na mjesto sa svim zavjesama. Na to joj je otišlo najviše vremena, pa nije spakovala sve što je željela, ali nije žalila. Sutradan će se u njen dom koji je kućila zajedno sa njim useliti neka nova i jepša žena od nje.

Golupčići su uživali u svim blagodetima doma uključujući i đakuzi, bazen i vinski podrum. Ipak, nedjelju dana kasnije nepodnošljiv smrad počeo je da se širi cijelom kućom, a nova gazdarica nije bila blagonaklona prema tome. Kuća je očišćena od poda do plafona, ali smrad se i dalje širio. Baštovani i sobarice su počeli da daju otkaz. Par je bio suočen sa neminovnovšu da vilu daju na prodaju.

Kuća je besprijekorno izgledala, ali niko od kupaca nije bio previše inpresioniran budući da se smrad još iz dvorišta osjećao. Agenti za nekretnine su na kraju digli ruke od ponude.

Bivša gospođa se javila mužu sa kojim razvod još nije okončan i izrazila nostalgiju zbog prethodnog doma u kome je provela tolike godine, a koji se nažalost prodaje. Pitala je može li ona da otkupi kuću pošto joj je prirasla srcu, ali ispod tržišne cijene kako bi smanjila cijenu koju traži brakorazvodnom parnicom.

Njen bivši suprug kada je čuo odmah ju je uslovio da ugovor potpiše iste večeri da se ne bi predomislila. Tako je ova žena kupila vilu za 1/10 njene prave cene.

Njen bivši muž se sa svojom mladom djevojkom potrudio da joj ništa u njoj ne ostavi. Ponijeli su u novi dom sve, uključujući i garnišne. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending