Na 1 204 metra nadmorske visine, u podnožju Čvrsnice, okružena smaragdnom netaknutom crnogoričnom šumom, smjestila se Samostalna kapelanija Masna Luka – Polja Sv. Ilije Proroka. Ovaj zemaljski raj pamti još 15. Vije kada ga prvi put, u svojoj darovnici, spominje kralj Ostoja, 28. decembra 1408. Tako onaj ko ovdje dođe, neka na kapiji ostavi sve „vučije“ u sebi i bude svakomu brat…

O ovome prostoru, iz onoga viđenog i doživljenog, brine uistinu prava osoba, a to je fra Petar Krasić, hercegovački franjevac, koji je javnosti poznat kao jedan od poznatih i priznatih međunarodnih kinoloških sudija koji je imenovao i autohtonu bh. pasminu, u narodu poznatog tornjaka.

Fra Petar kaže da ovaj kompleks se prostire na više od 3 000 kvadratih metara. Riječ je o vrlo vrijednom kompleksu gledano i s arhitektonskog stajališta, ali jednako tako i sa stajališta prirode u kojoj je građen te gdje se izvanredno uklapa, što potvrđuju svi koji, kako fra Petar kaže, o tomu imaju pravo govoriti. Njegova gradnja bila je rezultat jedne sazrele svijesti da se ovaj povijesni i prevrijedni prostor revitalizira, da se u njega vrati duša i prošlosti i sadašnjosti i dadne mogućnost življenja punim plućima, dišući ovdje.

„Najprije sam radio tu tzv. stojnu kuću i obnavljao šest groblja koja su bila neprepoznatljiva kao takva… Onda sam nastavio s prostorom iza kuće – galerijom. Potom je došao kapitalni objekt – crkva. Idejna zamisao je moja osobna, ali je projektantski rad ing. Ivana Spajića iz Širokog Brijega te je prema mnogima jedno vrijedno arhitektonsko djelo.

Nakon toga, nastavio sam s gradnjom sporednih prostorija, a potom, konačno i nove zgrade za duhovne obnove – Franjevačke kuće molitve. Svi koji pred nju dođu, vide je jednim dijelom, a kad uđu onda se začude koliki je to prostor unutra“, objašnjavao nam je fratar dok nas je provodio nadzemnim, ali i podzemnim hodnicima. Kuća ima 56 ležajeva u 48 soba – samo ih je osam dvokrevetnih, dvije dvorane za predavanja, kuhinju, blagovalište te veliki prostor za muzej-galeriju.

Fra Petar kaže kako danas ovdje ima puno krovova – više od 1 000, ali onih vikendaških, a kako je stalno naseljenih svega sedam kuća: četiri u Zelenika, dvije u Ćavara i jedna u Marića. Ostali su otišli put Širokog Brijega, Mostara ili nekih drugih pravaca po Hrvatskoj… (Naj portal)