Pratite nas

Razglednice

Etno avlija ”Mačkovac“ kod Banovića: OVDJE JE SEKIRACIJA ZABRANJENA

Published

on

Etno avlija ”Mačkovac”, nadomak Banovića, svojevrsni je muzej na otvorenom. Pri samom ulazu, istaknut je znak kojim je jasno poručeno da su stres i ”sekiranje“ tu zabranjeni. I, zaista, ova avlija odiše tradicijom, a na svakom koraku je moguće vidjeti bosanskohercegovačke motive.

Ekipa Anadolu Agency (AA) prilikom prolaska kroz Aleju začuđenih pogleda imala je dojam da se nalazi u vremenskoj kapsuli i da je vrijeme stalo. Nastavkom šetnje i prolaskom pored Bunara želja, došli smo do Zanatske ulice u kojoj su smještene radionice. Upravo u tim radionicama, turisti mogu kupiti razne proizvode od visokokvalitetnih sapuna i krema, vunenih proizvoda, drvenih predmeta i tome slično i od uposlenika dobiti informacije o starim zanatima, a među njima je i čibučarstvo.

Upravo ovakav koncept Etno avlije, koja se, osim 15 zanatlijskih radnji, sastoji i od Zavičajnog muzeja, ugostiteljskog objekta, vodenice i Begove sobe, doprinio je tome da više od pola miliona ljudi posjeti ovo historijsko-kulturno nasljeđe u proteklih nekoliko godina.
Etno avlija je nastala na osnovu ideje vlasnika Refika Halilovića koji uvijek nastoji saslušati potrebe gostiju i ponuditi im vrhunsku uslugu.

U Etno avliji izloženo je i nekoliko zbirki raznih predmeta kolekcionara Fikreta Ibrišimovića. Ibrišimović je pojasnio kako su, između ostalog, izloženi i džepni satovi, a potiču iz perioda Osmanskog Carstva do Drugog svjetskog rata. Zbirka sadrži različite marke satova, njih 25, koji su u ispravnom stanju.
U vanjskom dijelu Etno avlije izloženo je nekoliko kolekcionarskih stalnih postavki, odnosno zbirki različitih predmeta.

Posjetioci imaju priliku vidjeti i stare ukrasne predmete i rukotvorine na tom području Bosne i Hercegovine, a među njima su ibrici, frule, džezve, findžani i tome slično. Prezentirana je i zbirka znački iz perioda bivše Jugoslavije i riječ je o 4.000-5.000 jedinica.

Značke su sortirane i pripadaju različitim oblastima (planinarstvo, sport, ribolov…). Većina značaka su rađene u emajlu, mada ima i onih srebrnih. Među eksponatima su i značke čak i iz perioda prije Drugog svjetskog rata.

Na jednom od nekoliko panoa izložene su i rukotvorine od drveta, a među njima su muzički instrumenti i upotrebni predmeti (drvene kašike, ukrasne džezve i slično).

Amel Ahmetović, ispred Etno avlije “Mačkovac“, kazao je kako je cijeli kompleks prigodan za relaksaciju, odmor i šetnju…

”Danas posjedujemo preko 30.000 eksponata koji su opipljivi i gosti ih mogu pogledati i upitati osoblje o čemu se radi”, rekao je Ahmetović. Dodao je kako gosti dolaze iz cijele BiH, regiona, Europe i svijeta.

U sklopu Etno avlije nalazi se i Begova kuća iz 1966. godine, u kojoj je sniman film “Ugljar”, a u istoj se nalazi i etno kino. Ahmetović je pojasnio kako se Begova kuća nalazila u komšiluku, pa je prenesena i postala dio kompleksa. Urađene su manje korekcije prilikom tog prenošenja, ali je zadržala svoj prvobitni izgled. U njoj su izloženi razni predmeti, među kojima su sehare (150 ih je izloženo u Etno avliji), sećije ukrašene tkaninama, mangala, ibrici i tome slično.

U kompleksu se nalazi i ”Djevojačka soba” koja je svojevrsni muzej i pokazuje tipični izgled jednog domaćinstva u ranijem periodu, bilo u osmanskom, bilo poslije njega na području BiH. Osnovni predmeti koje je jedno takvo domaćinstvo sadržavalo su drvene vitrine, iliti kredenci, ognjište sagrađeno od cigli, kamena i gline, a na kojem se kuhalo i služilo za grijanje, bakreno posuđe, šiš i mlin za kahvu.

Izložena je i peć sastavljena od keramičkih lončića u koju se ložilo, a koja je, zahvaljujući takvom konceptu temperaturu zadržavala i do nekoliko dana poslije zagrijavanja. Upravo ti lončići, obojeni uljanim bojama, nisu bili samo ukrasni nego su i omogućavali zadržavanje temperature.

U Djevojačkoj sobi izložena je i Matična knjiga Živčića od 1800. godine, koja je vrijedan historijski dokument.

Tradicionalna hrana, osoblje odjeveno u nošnje i predmeti stari po nekoliko stotina godina pomažu posjetiocima da se vrate u vremena kada je život bio sporiji i kada se znalo, kako domaćini kažu “ćejfiti“, uz konstataciju da je danas važno znati zastati i uživati u trenutku uz sevdah za koji kažu da se pjeva srcem i dušom, a ne riječima. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending