Etno avlija ”Mačkovac”, nadomak Banovića, svojevrsni je muzej na otvorenom. Pri samom ulazu, istaknut je znak kojim je jasno poručeno da su stres i ”sekiranje“ tu zabranjeni. I, zaista, ova avlija odiše tradicijom, a na svakom koraku je moguće vidjeti bosanskohercegovačke motive.

Ekipa Anadolu Agency (AA) prilikom prolaska kroz Aleju začuđenih pogleda imala je dojam da se nalazi u vremenskoj kapsuli i da je vrijeme stalo. Nastavkom šetnje i prolaskom pored Bunara želja, došli smo do Zanatske ulice u kojoj su smještene radionice. Upravo u tim radionicama, turisti mogu kupiti razne proizvode od visokokvalitetnih sapuna i krema, vunenih proizvoda, drvenih predmeta i tome slično i od uposlenika dobiti informacije o starim zanatima, a među njima je i čibučarstvo.

Upravo ovakav koncept Etno avlije, koja se, osim 15 zanatlijskih radnji, sastoji i od Zavičajnog muzeja, ugostiteljskog objekta, vodenice i Begove sobe, doprinio je tome da više od pola miliona ljudi posjeti ovo historijsko-kulturno nasljeđe u proteklih nekoliko godina.
Etno avlija je nastala na osnovu ideje vlasnika Refika Halilovića koji uvijek nastoji saslušati potrebe gostiju i ponuditi im vrhunsku uslugu.

U Etno avliji izloženo je i nekoliko zbirki raznih predmeta kolekcionara Fikreta Ibrišimovića. Ibrišimović je pojasnio kako su, između ostalog, izloženi i džepni satovi, a potiču iz perioda Osmanskog Carstva do Drugog svjetskog rata. Zbirka sadrži različite marke satova, njih 25, koji su u ispravnom stanju.
U vanjskom dijelu Etno avlije izloženo je nekoliko kolekcionarskih stalnih postavki, odnosno zbirki različitih predmeta.

Posjetioci imaju priliku vidjeti i stare ukrasne predmete i rukotvorine na tom području Bosne i Hercegovine, a među njima su ibrici, frule, džezve, findžani i tome slično. Prezentirana je i zbirka znački iz perioda bivše Jugoslavije i riječ je o 4.000-5.000 jedinica.

Značke su sortirane i pripadaju različitim oblastima (planinarstvo, sport, ribolov…). Većina značaka su rađene u emajlu, mada ima i onih srebrnih. Među eksponatima su i značke čak i iz perioda prije Drugog svjetskog rata.

Na jednom od nekoliko panoa izložene su i rukotvorine od drveta, a među njima su muzički instrumenti i upotrebni predmeti (drvene kašike, ukrasne džezve i slično).

Amel Ahmetović, ispred Etno avlije “Mačkovac“, kazao je kako je cijeli kompleks prigodan za relaksaciju, odmor i šetnju…

”Danas posjedujemo preko 30.000 eksponata koji su opipljivi i gosti ih mogu pogledati i upitati osoblje o čemu se radi”, rekao je Ahmetović. Dodao je kako gosti dolaze iz cijele BiH, regiona, Europe i svijeta.

U sklopu Etno avlije nalazi se i Begova kuća iz 1966. godine, u kojoj je sniman film “Ugljar”, a u istoj se nalazi i etno kino. Ahmetović je pojasnio kako se Begova kuća nalazila u komšiluku, pa je prenesena i postala dio kompleksa. Urađene su manje korekcije prilikom tog prenošenja, ali je zadržala svoj prvobitni izgled. U njoj su izloženi razni predmeti, među kojima su sehare (150 ih je izloženo u Etno avliji), sećije ukrašene tkaninama, mangala, ibrici i tome slično.

U kompleksu se nalazi i ”Djevojačka soba” koja je svojevrsni muzej i pokazuje tipični izgled jednog domaćinstva u ranijem periodu, bilo u osmanskom, bilo poslije njega na području BiH. Osnovni predmeti koje je jedno takvo domaćinstvo sadržavalo su drvene vitrine, iliti kredenci, ognjište sagrađeno od cigli, kamena i gline, a na kojem se kuhalo i služilo za grijanje, bakreno posuđe, šiš i mlin za kahvu.

Izložena je i peć sastavljena od keramičkih lončića u koju se ložilo, a koja je, zahvaljujući takvom konceptu temperaturu zadržavala i do nekoliko dana poslije zagrijavanja. Upravo ti lončići, obojeni uljanim bojama, nisu bili samo ukrasni nego su i omogućavali zadržavanje temperature.

U Djevojačkoj sobi izložena je i Matična knjiga Živčića od 1800. godine, koja je vrijedan historijski dokument.

Tradicionalna hrana, osoblje odjeveno u nošnje i predmeti stari po nekoliko stotina godina pomažu posjetiocima da se vrate u vremena kada je život bio sporiji i kada se znalo, kako domaćini kažu “ćejfiti“, uz konstataciju da je danas važno znati zastati i uživati u trenutku uz sevdah za koji kažu da se pjeva srcem i dušom, a ne riječima. (Naj portal)