Pratite nas

Razglednice

Ljuto je na bezbožne i griješne žene ZNATE LI LEGENDU O TURBETU VIDOVITOG IBRAHIM DEDE IZ TRAVNIKA?

Published

on

Putujete li uz Lašvansku dolinu, na samom ulazu u Travnik, vidjet ćete skromno turbe Ibrahim-dede. Možda ćete zastati pored njega, proučiti neku dovu i zamoliti Boga za siguran put, kao što čine brojni putnici namjernici još od davnina. A možda ćete se tu napiti i vode sa hladne česme, koja će vas upitati:

«Žedni putniku. Pitaš li se? Zašto si ovdje? Odakle si? Kuda ideš?

Po predanjima i dostupnom historijskom ostavštinom Ibrahim-deda je u Bosnu stigao sa osmanskim osvajanjem, rame uz rame sa Mehmedom el Fatihom. Navodi se da je bio veoma učeni i cijenjeni šejh, porijeklom iz Mešeha, današnjeg Koma. Naziv «deda» se upotrebljavao za ugledne šejhove, a po predanjima Ibrahim ga je zaslužno nosio zbog svoje velike učenosti i pobožnosti.

“U žestokoj borbi koja se desila u okolini današnjeg Travnika ovaj šejh je izgubio život, dobio deredžu šehida i podignuto mu je turbe. Vjerovalo se da je Ibrahim-deda imao keramet vidovitosti, pa mu je poslije i bosanski vezir Namik-paša odao priznanje i početkom 19. st. proširio turbe zbog tog kerameta, a i iz poštovanja prema njemu – priču započinje ugledni Travničanin, Esad Baždalić, pobožni alim, koji skoro cijelog života traga za kulturom i tradicijom Bosne.

Po predanjima ovo turbe je posebno vezano za žene. U starom zemanu je služilo kao hodočašće za njih. Dok su muškarci posjećivali Ajvatovicu, žene su se okupljale kod ovog turbeta i dovile.

“Kada i zašto je ta tradicija počela – ne zna se, ali se vjeruje da je zbog Ibrahimove vidovitosti koja je vjerovatno bila vezana i za žene – govori nam ovaj alim.

Kako je to bilo hodočašće za žene, tako je o njemu brigu u davnim vremenima uvijek vodila žena. Danas je to islamska zajednica. Žena koja je vodila brigu je napominjala da samo one koje su čiste i pobožne mogu zijaretit turbe i očekivati neki hajr jer je turbe Ibrahim-dede ljuto na one žene koje su bezbožne i griješne i ne dozvoljava im da u njega uđu.

“Tako je, po jednoj legendi, neka podmukla žena ušla u turbe. Dugo nije izlazila. Kada su ušli da vide šta se desilo, našli su je raščupanu i nijemu. Bila je sluđena – o predanju nam govori naš domaćin.
Od postanka Ibrahim-dedinog turbeta zijaretile su ga brojne sufije, alimi, šejhovi…

Neki usputno, neki mahsuz. I danas se nerijetko mogu vidjeti putnici, posebno žene, koji zastaju, dove i ostavljaju nešto sadake za održavanje turbeta.

“Čak je i Ilhamija prolazeći pored turbeta Ibrahim-dede sa Sirri-babom i Husein-babom stao tu i proučio dovu. Kada su ga upitali šta je proučio odgovorio je da je zamolio Boga da mu da deredžu kakvu je imao Ibrahim. Tada su ga upitali – crvenom ili crnom tintom. Život kao Ibrahimov, ili smrt kao njegovu – o Ibrahimovom ugledu pripovjeda Esad.

Pored Ilhamije poznato je da ga je zijaretio i poznati bosanski rahmetli šejh Mehmed Kuranija-Mejlija iz Sarajeva. Učeni alim, pisac i pjesnik, njegova prelijepa divanska poezija danas su gotovo zaboravljeni.

“Prilikom jednog zijareta Travniku po nekim predanjima Mejliju je ubio grom. Da li je to bio razlog smrti nije dokazano, ali je šejh Mejliji ukazana čast da bude pokopan u mezarje blizu Ibrahim-dedinog turbeta – na kraju dodaje Esad Baždalić.

Pod jednom rukom lipa, pod drugom glava
Pored Džul-babinog turbeta u Vukovaru, Demir-babinog u Bugarskoj, Bali- babinog u Sofiji…i turbe Ibrahim-dede spada u red poznatijih šehidskih turbeta Balkana. U narodu je ostalo vjerovanje da šehidima turbeta služe kao nadzornici mezarova. Dok turbe ne bi bilo izgrađeno na njihovim mezarovima bi se sadila lipa koja im je služila kao nadzornik. To se radilo iz razloga jer su tadašnji stanovnici vjerovali, a neki i viđali šehide kako se šeću noseći pod jednom rukom lipu, a pod drugom glavu. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending