Ovog ljeta iz svih dijelova bivše Jugoslavije stižu vijesti o olujnim nevremenima, u kojima kiša i vjetar lome drveće. Danas popodne Banjalučani su bili svjedoci podivljale prirode, u srbijanskom selu Vilovi vjetar je nosio drveće kao lišće.
Slične slike imali smo i u junu. Naime, ljetos je vjetar čupao stabla u Zenici, Brčkom, Novom Sadu, Kotor Varoši, Splitu, Makarskoj…
Nestale su one prijatne ljetne kiše, sada svako nevrijeme donosi nevolje. Vodene bujice nose sve pred sobom, oborena stable pokidaju elektro kablove, nestaju poljoprivredni usjevi…
Kod starijih ljudi su ovakve pojave uvukle zebnju. Ne sluti ovo na dobro!
“Zimus, u februaru, kad je naišla velika mećava, oluja je oborila silnu šumu oko sela. Pale su pod naletima vjetra i snijega stotine i stotine stabala, neka i stoljetna, ja to u svom životu nisam vidio… Uđeš u šumu, tužno gledati, sve jedno preko drugog oborena stabla, kao snoplje, silne izvale na sve strane, da čovjek stane i da plače od muke… I, kad se to desilo, ćutali smo u selu, svako za sebe, a, iskreno da vam kažem, nadali smo se nekom zlu… Znali smo da se to nije desilo pred neko veliko dobro, pred nešto što valja, nije tolika silna šuma pala zato što će biti kako valja i kako treba – kaže Jovan Matijević iz sela Vilovi.
Nešto slično zabilježili su starosjedioci na Vlašiću ovog proljeća. Vjetar je obarao ovdašnje grdosije stare stotinama godinama. Čuveni vlašićki pčelar Ekrem Karahodžić je kazao:
“Ovo nije dobro. Kada počne nestajati šuma, počet će nestajati ljudi i pčele – govorio je.
Nije to, kažu, nikakvo sujeverje, već narodno iskustvo, Slično je, kažu, bilo pred Drugi svjetski rat, pa onda pred ratove devedesetih.
“Priroda uvijek nađe način da pošalje poruku, problem je što mi ne znamo da je pročitamo, a ovde su ljudi oduvek vezani za prirodu, priroda za ljude – kažu stari ljudi koji vjeruju da i šuma pati kao ljudi, a da su ljudi kao šuma, neodvojivi.
“Strada šuma, stradaju i ljudi, to je vezano jedno za drugo, to se jedno od drugog i ne može odvojiti. Možda nas i ovim iskušenjem Bog opominje da smo otišli predaleko, da smo zabrazdili kud ne treba. Da radimo kako ne valja, da je krajnje vrijeme da se dozovemo pameti, vratimo prirodi i Bogu, prirodnim zakonima – poručuje Jovan Matijević. (Naj portal)
