Baharost i primitivizam – kako drugačije nazvati slike ovih ljudi koji su danas provodili vrijeme na potezu Bentbaša – Kozija ćuprija.

Da, dobro ste vidjeli – na Kozijoj ćurpiji je parkiran automobil!

Ni najstarije Sarajlije ne pamte ovakvu sliku! Odavno je zabranjen automobilski saobraćaj preko ove ćurpije. Ali, eto “seljoberima”, bahatim vozačima ništa nije sveto. Jedan stariji bračni par, koji su ih upozorili, da to nije kulturno, te da je zabranjen prelazak automobila preko Kozije ćuprije, oni su ismijavali.

Podsjećamo, Kozija ćuprija je jedan od četiri stara mosta koji su još uvijek sačuvani na području Sarajeva, a ima historijsku važnost za ovo područje. Od 2004. Godine proglašen je istorijskim spomenikom. Ovo je i put kojim se išlo u doba Osmanlija iz Sarajeva prema istočnim dijelovima tog carstva – sve do Carigrada.

Ovaj stari jednolučni kameni most, biser orijentalne arhitekture, sagrađen je od bijelog kamena i sedre, sa očuvanim koraklukom (kamenom ogradom) i dva olakšavajuća otvora koji su dio arhitektonskog rješenja, ali i stilska odrednica mosta koja ga svrstava u 16. stoljeće, u vrijeme kada su nastali najljepši mostovi u Bosni i Hercegovini. Most je dug 42 m i ima jedan luk sa dva kružna otvora. Raspon svoda je 17,5 m, a širina mosta 4,75 m. Visina mosta u odnosu na nivo riječnog korita je 10 m.

Narodno predanje kaže da su u osmansko doba dva brata kozara, Mehmed i Sinan, čuvajući koze po obližnjim Jarčedolima u blizini gaza na rijeci Miljacki, gdje se danas nalazi Kozija ćuprija, našli blago skriveno u pećini.

Kada su blago podijelili na jednake dijelove, Mehmed sagradi most preko Miljacke, koju narod prozva Kozija ćuprija, a brat Sinan džamiju na Bistriku koju također narod prozva Kečedžijinom džamijom. (Naj portal)