Pratite nas

Sudbine

Odlazim, odlazim: HARIS OMANOVIĆ ZAMIJENIO CAZINSKU UČIONICU ZA VOLAN MINHENSKOG AUTOBUSA

Published

on

Haris je jedan od visokoobrazovanih ljudi iz BiH koji su bolju perspektivu našli u zemljama Evropske unije. Osim uređenosti, presudni faktor za odlazak su finansije
Unsko-sanski kanton već godinama bilježi iseljavanje koje graniči sa egzodusom. Ljudi zbog bolje perspektive ostavljaju i dobre poslove i sređene kuće i počinju novi život u zemljama EU-a, piše Federalna.

Haris Omanović je, nakon 20 godina rada u prosvjeti, novi život našao u Minhenu, gdje radi kao vozač autobusa.

„Nisam se pokajao nijednog momenta zato što je sistem uređen, ljudi te vrednuju koliko radiš. Ako želiš raditi, to je prepoznato i nagrađeno i daleko bolje nego u BiH“, kaže ovaj nastavnik razredne nastave.

Haris je jedan od visokoobrazovanih ljudi iz BiH koji su bolju perspektivu našli u zemljama Evropske unije. Osim uređenosti, presudni faktor za odlazak su finansije.

„Ne može mašinski inžinjer da radi za 1000 KM – on to ne želi. On ima diplomu i znanje i on će to naplatiti u zemljama EU-a. Ovdje, dok je stanje takvo, on ne želi da radi“, objašnjava Jasmin Prošić, rukovoditelj Sektora za zapošljavanje u Službi za zapošljavanje USK-a.

U novom trendu iseljavanja ne odlaze samo nositelji domaćinstva nego i kompletne porodice, a posljedica toga su prazne školske klupe.

„Ove školske godine je nepunih hiljadu učenika manje u odnosu na prošlu godinu – 996, a u srednjim školama je pad evidentan – oko 550 učenika manje ove školske godine“, navodi Haris Smajić, v.d. direktora Pedagoškog zavoda USK-a.

U posljednjih pet godina u krajiškim je školama 8.000 učenika manje, što se direktno odražava i na budžet USK-a. Indirektni porezi s federalnog na kantonalni nivo uplaćuju se po osnovu površine, broja stanovnika te broja upisanih osnovaca i srednjoškolaca.

„Taj procent za 2021., koji nosi gro budžeta kantona, jeste 9,92 – pao je ispod deset posto. To je sve posljedica odljeva stanovnika“, ističe Zlatan Zirić, pomoćnik ministra finansija USK-a za budžet.

I tako, zbog masovnog iseljavanja, budžet kantona godišnje je siromašniji za 25 miliona maraka. A osjetan je i pad prihoda po osnovu kupovine, odnosno PDV-a.

„Te familije kad odu, osjetimo da je kupovna moć u tim periodima manja, a kada dođu u vrijeme godišnjih odmora, onda osjetimo ne blagi nego enormni porast uplate tih poreza“, dodaje Zirić.

Sa spiska nezaposlenih u Unsko-sanskom kantonu prošle je godine izbrisano 700, a ove godine do kraja augusta još 600 radno sposobnih, za koje u BiH nije bilo posla. Zajedno s njima otišlo je i 1.500 učenika, ko zna koliko mališana, kojih još nema na evidencijama. Koliko god voljeli domovinu, sutra će biti uspješni pod okriljem zastava drugih država. (Naj portal)

 

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending