Pratite nas

Vidoviti ljudi

Halid T. iz Viteza o neslozi sa braćama i sestrama: BILI SMO PORODIČNO OMAĐIJANI, ALI NAS JE SPASIO VIDOVITI ADO!

Published

on

Takmičarski duh ni na Olimpijadi nije bio razvijen i prisutan kao što je bio slučaj u mojoj porodici. Ja, sestra, dva mlada brata i njihove porodice – sve sami takmičari. Gledalo se čija djeca bolje uče u školi, ko će gdje na odmor, ko šta kuha, ko šta vozi…

Ali to nije bilo sve – kazuje na početku svoje ispovjesti Halid. Sve je, veli, započelo, ženidbom najmlađeg brata, odnosno dolaskom nove snahe u kuću. Bilo je to prije šest godina. Tad se razvio taj negativni trend u takmičenju. S tim je počelo, a došlo je dotle da niko ni sa kim nije govorio.

“Ni na bajrame jedni drugima nismo išli. Najteže mi je bilo gledati moju staru majku kako pati što joj djeca ne govore. A ja, kao najstariji, pokušavao sam izgladiti, smiriti situaciju. Razgovarao, kumio, molio… Sve je bilo uzalud. Bili smo stranci jedni drugima, i gore od toga. Neprijatelji.

Živjeli smo svi u krugu jednog kilometra, a nismo se posjećivali. Komšiluk nam se smijao, raspitivao se narod šta se desilo, zašto smo kao rogovi u vreći. Nažalost niko nije imao odgovora – prisjeća se Halid.
Tek prije pola godine on je saznao šokantnu istinu. Svi su bili omađijani!

Supruga je jedno jutro uz kafu predložila da mi posjetimo hodže, vidovnjake, iscjelitelje. Kaže, ovo je mnama neko nešto “nabacio”. Složio sam se sa njom. Velim joj pa i vukovi žive u čoporu, pa se ne kolju, a zar mi, ljudi do juče složni, sad ovako da zaratimo da niko nikoga očima ne može gledati. Čak su nam se I djeca međusobno mrzila – prisjeća se Halid odluke da kontaktiraju Vidovitog Adu.

Sve su dogovorili, ali po polasku na put do Doboja, taj put je bio kao posut trnjem.

“U svom sam životu, za volanom napravio oko 2 miliona kilometara, ali ovih stotinjak od Viteza do Doboja, bilo mi je najteže. Supruga i ja smo usput pokupili nekog stopera, a s njim hiljadu problema, kriminalac neki. Pa s policijom, pa radovi na cesti, pa se izgubismo. Auto se pokvarilo tri puta. U Zavidovićima sam nasuo pun rezervoar goriva, a nakon pet minuta spremnik je bio prazan. Čudne, nelogične I neobjašnjive stvari. viša sila, to je neki znak – govorio sam ženi koja je htjela odustati I vratiti se kući.

Ipak, upornost se isplatila. Stigli smo,. Vidoviti Ado još nam je telefonski rekao da smo žrtve sihira, da smo porodično omađijani, te da se to treba skidati.

Donijeli smo kod njega sve što je tražio. Obavio je duhovne tretmane, dao nam hamajlije, učenu vodu, te kazao šta da izbacimo iz kuće, a na koga da pazimo u narednih 40 dana. Rekao nam je I gdje su sigiri postavljeni.

“Imate snahu “zmiju” u kući, koja je s ulaskom u našu porodicu, htjela biti glavna. Cilje je bio da se međusobno uništite. Dobro pogledajte oko ulazne kapije na porodinoj kući. Kad to nađete I uklonite, svi belaji će uz Božiju pomoć i naše hamajlije nestati – kao je Ado.

Kopao sam ispod kapije, našao vrećicu odvratnog sadržaja. Ma nije bilo sumnje zaista o čemu se radi.
Kako god, Vidoviti Ado je otklonio zlo sa nas, sad opet živimo kao i prije što smo živjeli. Rekla je I gdje su sihiri zakopani.

A snaha? Razboljela se, napustila mog brata. Ma nek ide bestraga, sotona u ljudskom liku. Nikada joj haliliti nećemo – Halid iz Viteza svoju priču.

Vidovitog Adu prozvali su kraljem vidovnjaka i iscjelitelja. Bavi se istjerivanjem džina, odnosno zlih duhova iz ljudi, a uz pomoć otvaranja zvijezde gleda čovjekovu prošlost, sadašnjost, budućnost. Kontakt telefon/viber je: 00387/ 61 486 402.(Naj portal/Marketing)

Vidoviti ljudi

Iz paklenih muka Esmu Mehić je spasila Vidovita Rabija: ZAŠTO BAŠ MOJE DIJETE?

Published

on

Nikada nisam pomišljala da će se moja najveća noćna mora okončati skoro sasvim slučajno i da će ustvari uzroci svega toga ležati tako blizu mene. Da sam barem znala! Jer noći ispunjene vriskom, neartikulisanim zvucima, razbacane stvari po kući…, bili su moja svakodnevnica pune dvije godine.

Živjela sam u strahu, možda je bolje reći da sam samo postojala. Zapravo, života nisam imala, na ulicu nisam izlazila mjesecima. Jedina stvar koja me interesovala i zbog koje sam ponekada željela da da jutro i ne scane jeste: „Zašto moje dijete?“.

Jecaji na ulici

Moja kćerka, to divno stvorenje koje nikada nikome nije nanijelo zlo, koja je bila uzorna i odlična učenica, bila je bolesna, a uzrok niko nije znao. Imala je 16 godina. To je vrijeme kada se stva, kada se voli… A ona nije imala vrijeme, za nju je stalo. Živjela je u nekom svom svijetu gdje su joj očaj i bol bili zamjena za ljubav, a svaki novi dan imala je sve više džinovsko-šejtanskih napada.

Najteže od svega za jednu majku jeste kada gledate vaše dijete kako se pati, a vi mu ne možete pomoći. U stanju u kojem se nalazila ona čak nije ni znala da sam joj majka.

Da su bar doktori znali šta je mom djetetu! Ali, ne. Svi nalazi i snimci bili su uredni, a na terapije nije reagovala onako kako su oni očelivali. Počela sam da sumnjam da izlaz iz ove situacije uopće posoji, nisam vidjela nikakvu alternativu, nikakvu pomoć; samo moje dijete koje umjesto pjesme ispušta neartikulisane urlike poput mačke i psa.

Moja je Elma tonula sve dublje, a sa njom i ja. Za pomoć se nisam mogla obratiti nikome, jer ne bi vjerovali, tako da sam sav svoj teret nosila sama i to me jako boljelo.

Nakon, ko zna kojeg uzaludnog pokušaja da u bolnici nađemo lijek ili bar put do lijeka. Jednog dana sam plačući krenula iz bolnice i u putu sam sreča sboju staru poznanicu. Napokon sam zajecala i sve joj na ulici ispričala o našim jadima.

No, na moje iznenađenje ona mi je rekla kako je i sama imala nekih problema i dala mi je broj od Vidovite Rabije. Savjetovala mi je da kod nje odem što prije, ali ja Rabiju nisam odmah nazvala. Strahovala sam da ni ona neće pomoći mojoj Elmi.

Pramen kose

No jedno noći desio se najjači napad. Bacala je stvari po podu, vrištala… Ubrzo je izgubila svijest, uzgledala je kao da spava, što je mene još više prepalo. Vidjeti je tako neprirodno mirnu, čini mi se da je bilo još teže, nego je gledati rastrešenu i raspamećenu.

Tako kasno, u panici sam se javila Vidovitoj Rabiji. Tada nisam ni slutila da će moj telefonski poziv biti odlučujući za izliječenje moje kćerke. Nisam ni sanjala da ću otkriti uzrok njenog stanja i nepoznate bolesti.

Ukratko sam joj objasnila situaciju, a ona mi je rekla da će da prouči Dovu iz Kur'ana za moju Elmu, kako bi je smirila. A onda je, nakon što je „otvorila njenu zvijezdu“ kazala kako je moje dijete pod sihirima.

„Njoj su napravljeni sihiri preko pramena kose, a uradila je to njoj po krvi bliska osoba. Vi i ta žena se nikada niste voljele. Ona, zapravo, vas nije nikada prihvatila…. – govorila je vidovita Rabija, a meni je odmah bilo jasno da je to moja svekrva, jer me ta žena nikada nije prihvatila kao snahu.

Sutradan smo stigle kod Vidovite Rabije, moja kćerka nij mogla stajati na nogama, unijele smo je unutra. Rabija je uzela za ruku i počela da uči….

I upravo tada u toj prostoriji desio se najljepši trenutak u mome žiovotu. Elma se smirila i zovnula me „Mama“.  Rabija je nastavila učiti, a onda joj dala kocku sa tom učenom vodom.

Vodila sam je ukupno na devet tih duhovnih tretmana, kupala je učenom vodom, posipala posteljinu i garderobu njenu, prskala sobu u kojoj spava.

Danas, nakon svega, Elma je drugo dijete, sasvim je priroddna i zdrava, um joj se izvistrio, emocije probudila. Opet naš dom miriše toplinom i ljubavlju.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending